Ulazna pjesma
Puče sionski, evo, Gospodin dolazi spasiti narode;
i zagrmjet će glasom veličajnim na radost vašega srca.
Usp. Iz 30, 19.30
Zborna molitva
Svemogući i milosrdni Bože,
dok hitimo u susret tvome Sinu daj da nas zemaljske brige ne smetu;
nebeska mudrost tvoje riječi nek nas uvede u zajedništvo njegove sudbine.
Koji s tobom.
Darovna molitva
Gospodine, nek nas ponizne molitve i skromni prinosi pomire s tobom:
ne možemo se pouzdati u svoje zasluge, priteci nam u pomoć svojom milošću.
Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko;
vidi radost što ti dolazi od Boga tvoga!
Bar 5, 5; 4, 36
Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas duhovnim jelom.
Smjerno te molimo: po sudjelovanju u ovom otajstvu
nauči nas, u svjetlu svoje mudrosti, zemaljskim se dobrima
pravilno služiti, a za nebeskima težiti. Po Kristu.
Prvo čitanje Iz 11, 1-10
Po pravdi će sudit siromasima.
Čitanje Knjige proroka Izaije
U onaj dan: Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će suditi ubogima i sud prav izricat bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit bezbožnika. On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. Vuk će prebivat s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu ko govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče,
sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti. I prebivalište njegovo bit će slavno.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 72, 1-2.7-8.12-13.17
Pripjev: U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik dovijeka!
Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!
U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora,
i od Rijeke do granica svijeta.
On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.đ
Drugo čitanje Rim 15, 4-9
Krist spašava sve ljude.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Lk 3, 4.6
Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze;
svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.
Evanđelje Mt 3, 1-12
Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«
Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
fra Ivan Dugandžić
Obratite se!
Ivan Krstitelj je opisan kao proročki isposnički lik, pred kim nitko ne može ostati ravnodušnim: gruba odjeća od devine dlake, s kožnatim pojasom, bila je odjeća drevnih Izraelovih proroka Ilije i Elizeja; pustinja mu je mogla ponuditi samo škrt obrok od pečenih skakavaca i divljega meda. No Ivan nije u pustinji ni tražio uživanje već život, i to puninu života u blizini s Bogom. Dobro je rečeno kako u pustinji čovjeku ostaju samo dvije mogućnosti: ili će poludjeti ili će se posve okrenuti Bogu. Ivan je izabrao ovu drugu. U samoći pustinje postao je svjestan ozbiljnosti trenutka svoga naroda i svoje vlastite uloge. Posve se okrenuo Bogu prije nego će drugima uputiti poziv: Obratite se!
Ivana kao velikog proroka još više od njegove odjeće ističe njegova proročka riječ. Obični smrtnici pažljivo biraju riječi u nazočnosti uglednih i utjecajnih, kako ih ne bi povrijedili i razočarali. Zato im često laskaju i prešućuju istinu. Ivan, posve suprotno, ima hrabrosti da te u narodu ugledne farizeje i saduceje oštro suoči s istinom koja za njih nije nimalo laskava. Ne kaže im: vi ste svojom vjernošću Zakonu na dobrom putu, trebate samo još malo više moliti, davati još malo više milostinje. Ne, već u cijelom religijskom sustavu kojega su upravo oni budni čuvari treba nešto korjenito mijenjati. Zato Ivan traži obraćenje, zaokret za 180 stupnjeva. On ne traži još više dobrih djela, već korjenito obraćenje srca. Čovjek se treba okrenuti od samodopadnosti i samodostatnosti zbog takozvanih dobrih djela prema Božjoj milosti koja će ga posve preobraziti.
Poziv upućen meni
Promatrajući Ivana kako oštro kori farizeje i saduceje, osjećamo kako nam je simpatičan i drag. Drago nam je čuti kako je nemilosrdan prema onima koji nisu imali milosrđa ni za koga. No kad bolje osluhnemo njegovu poruku, shvatit ćemo da Ivan i nas poziva na obraćenje, da i od nas traži da donesemo plodove obraćenja. Tada nam Ivan postaje neugodan, rado bismo izbjegli oštricu njegove riječi, ali ona nas ne ostavlja na miru. S druge strane, ona nas ne ostavlja s nama samima, pogotovo ne tjera nas u očaj. Umjesto toga, ona u nama rađa svetim nemirom koji nas tjera bliže Bogu. To je Ivanova uloga u došašću onda, to je njegova uloga u došašću danas.
Ivan nam je posebno zanimljiv i važan svojim govorom o nekome drugom, koji dolazi poslije njega i koji je veći i jači od njega. Tom najavom veliki prorok istodobno otkriva i granice svoje veličine. On je u biti starozavjetni prorok suda koji je kadar samo razotkriti čovjekovu grješnosti i pozvati ga da se mijenja, kako bi izbjegao sudu srdžbe Božje. On ne može dalje, ali svojim proročkim pogledom vidi onoga tko može, onoga tko će u Božje ime obećati nešto posve novo. Koliko god u očima svojih suvremenika bio velik, Ivan je sam svjestan da je samo preteča koji ljude treba upozoriti na onoga tko u Božje ime donosi spasenje i pozvati ih da se obrate i prihvate ga.
To novo što će doći s Isusom već je davno najavljeno po proroku Izaiji, koji stanje svoga naroda vidi kao posječenu šumu kod koje su ostali samo panjevi. Ali on vidi i mladicu koja udara iz takvog sasušenog panja. Taj izdanak njegova naroda bit će posve ispunjen Duhom Svetim i njegovom će snagom učiniti sve novim. Prorok se služi slikama u kojima je pomireno nepomirljivo: vuk i janje borave zajedno, ris leži s kozlićem, tele i lavić pasu zajedno. A sve to natkriljuje jasna riječ obećanja: „zlo se više neće činiti…zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora“ (Iz 11,9). Isus u svom poslanju gleda početak ostvarenja te proročke vizije.
Plodovi obraćenja
Dobro je u vrijeme došašća sjetiti se i Pavlova poziva kršćanima u rimskoj zajednici: „Prigrlite jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju!“ (Rim 15,7). Trajno donositi plodove obraćenja znači trajno prihvaćati ljude oko sebe, ne samo one drage i simpatične, nego i one od kojih bismo najradije daleko pobjegli. Mijenjati zategnute odnose u vlastitoj obitelji, na radnom mjestu, u susjedstvu, uklanjati gorčinu u odnosu prema drugima, početi razgovarati s onima koje smo već dugo kažnjavali ledenom šutnjom, reći lijepu riječ o onima koje smo dosad samo ocrnjivali, to znači donositi plodove obraćenja.
Plodove obraćenja nemoguće je donijeti bez napora i žrtve. A današnji čovjek nažalost bježi od svake žrtve. U njegovu rječniku više i nema te riječi. Umjesto žrtvovanja za druge, ideal je lagan i ugodan život. Nije riječ samo o određenom stupnju blagostanja, na što svaki čovjek ima pravo i za što se svi legitimno trudimo. Danas se traži zabava i uživanje, koji se shvaćaju kao smisao i ostvarenje života. Zato se traže i nude u uvijek novim oblicima i u sve većoj mjeri, jer to čovjeka nikad ne može posve zadovoljiti. Zaboravlja se da čovjekovu dušu oplemenjuje samo ono što se čini nesebično i iz ljubavi za druge, samo ono što je zaliveno žrtvom. To mu se uvijek vraća mirom i blagoslovom. Tako onaj san proroka Izaije uvijek iznova može postati stvarnost. A to je smisao vremena Došašća.