DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU B

sij 12 2018 Miriam

Ulazna pjesma 
Sva zemlja, Bože, nek ti se klanja i nek ti pjeva, neka pjeva tvom imenu! (Ps 66, 4)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi: usliši molitve svoga naroda i udijeli mir našem vremenu. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, daj da ovim otajstvima pristupamo s doličnim poštovanjem. Kad god se slavi spomen Kristove žrtve, vrši se u nama djelo otkupljenja. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama i povjerovali joj.   (Iv 4, 16)

Popričesna molitva 
Udijeli nam, Gospodine, Duha svoje ljubavi. Nahranio si nas jednim kruhom s neba, daj da tvojom milošću živimo u bratskoj slozi. Po Kristu.

Prvo čitanje   1Sam 3, 3b-10.19

Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Samuel je spavao u svetištu Gospodnjem, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. Tada Gospodin zovnu Samuela. On odgovori: »Evo me!« I otrča k Eliju i reče: »Evo me! Ti si me zvao!« A Eli reče: »Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!« On ode i leže. I Gospodin opet zovnu Samuela. ­Samuel usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« A Eli odgovori: »Ja te nisam zvao, sine moj! Vrati se i spavaj!« Samuel još nije poznavao Gospodi­na, još mu ne bijaše objavljena riječ Gospo­dnja. I Gospodin zovnu Samuela treći put. On usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« Sada Eli razumje da je Gospodin zvao dječaka. Zato reče Samuelu: »Idi i lezi; ako te zovne, ti reci: ’Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.’« Samuel ode i leže na svoje mjesto. I dođe Gospodin i stade i zovnu kao ­prije: »Samuele! Samuele!« A Samuel odgovori: »Govori, sluga tvoj sluša.« Samuel je rastao, a Gospodin je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 40, 2.4ab.7-10

Pripjev:    Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!

Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.

Žrtve i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio:
paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.

Drugo čitanje   1Kor 6, 13c-15a.17-20 
Tijela vaša udovi su Kristovi.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Tâ Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Tko prione uz Gospodina, jedan je duh. Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem! Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja    Iv 1, 41.17b
Našli smo Mesiju, koji je Krist: po njemu nasta milost i istina. 

Evanđelje     Iv 1, 35-42
Vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i ­vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što ­znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Prepoznati Božji poziv

Biblijski likovi ne govore samo o prošlom vremenu i prošlim događajima. Oni u sebi utjelovljuju nešto što ima trajnu vrijednost. Oni ponajprije govore o općoj upućenosti čovjeka na Boga i Boga na čovjeka. Sveti Pavao, obraćajući se svojoj zajednici u Korintu, kaže da je sve što je zapisano u Svetom pismu zapisano nama za pouku i opomenu (usp. 1 Kor 10,11). U tom svjetlu treba promatrati i onu noćnu zgodu s dječakom Samuelom u hramu kao i susret dvojice Ivanovih učenika s Isusom. U nekom smislu i Samuel i ti učenici predstavljaju potrebu svakog čovjeka za Bogom, na jednoj i Božju potrebu da u čovjeku traži svog suradnika, na drugoj strani.

Vrlo su znakovite okolnosti Samuelova poziva. Židovi su se, nakon mukotrpnih početaka života u obećanoj zemlji, konsolidirali kao narod i sagradili su hram kao mjesto čašćenja svoga Boga, kojeg su dotada častili pod običnim šatorom. Razumljivo je da su taj hram bili jako ponosni. Ali tog časa kao da im je hram postao važniji od samoga Boga i njegove časti, pa su i njihovi svećenici, umjesto da u hramu žive za Boga i za svoj narod, počeli hram koristiti kao mogućnost vlastitog probitka. Za dvojicu Elijevih sinova veli se da «nisu marili za Jahvu» (1 Sam 2,12). U takvim okolnostima Bog odlučuje pozivom mladog Samuela započeti nešto novo. Mladić prvo ne shvaća tajanstvenog glasa i ide k svećeniku Eliju koji ga sa svoje strane može samo naputiti da pažljivo osluškuje Božji glas i da mu se stavi na raspolaganje. Tako se i događa. Odlučujuća je bila Samuelova spremnost: «Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!»

Tako je mogla početi obnova i hrama i života vjere u Izraelu. Prorok Samuel odigrat će u tome vrlo važnu ulogu. U Samuelu je utjelovljen primjer trajno potrebne napetosti između institucije i karizme. Njegov primjer govori kako svaka promjena započinje spremnošću čovjeka pojedinca da prihvati Božji poziv i poslanje, makar ga to vodilo izravno u sukob s krutim i katkad beživotnim oblicima institucije.

Vjera traži nasljedovanje

Što znači vjerovati, još bolje pokazuje susret dvojice Ivanovih učenika s Isusom. Njihovo zanimanje za njegovu osobu Isus ne zadovoljava površno u prolazu, tako što će se na trenutak zaustaviti i s njima kratko popričati. On ih poziva: «Dođite i vidite!» (Iv 1,39). Sadržaj te kratke riječi isti je kao i njegova poziva koji će kasnije uputiti mnogima, da ostave sve, da dođu k njemu i da ga slijede. A slijediti Isusa značilo je ponajprije biti spreman dijeliti s njim i prostor i vrijeme života, slušati i prihvaćati njegovo učenje, iz blizine ga promatrati i polako urastati u tajnu njegove osobe i njegova poslanja, uz istodobnu spremnost nastaviti to poslanje u vlastitom životu. Jednom riječju, slijediti Isusa znači dijeliti njegovu sudbinu.

Dvojica učenika koji su poslušali Isusov poziv odlaze poslije oduševljeni i svjedoče svojim prijateljima: «Našli smo Mesiju, to jest Pomazanika!» (1,41). To je u prvom redu izraz oduševljenja onim što su toga dana doživjeli, ali to je poruka i poziv drugima, i to za sva vremena. Ako se čovjek osobno susretne s osobom Isusa Krista, on ne može o tome šutjeti i zadržati sreću samo za sebe. On se pretvara u svjedoka, a svjedočenje je jedino uspješan način prenošenja vjere na druge koji su negdje u svom srcu također tražitelji kao i ta dvojica Ivanovih učenika. Upravo Ivanovo evanđelje je poznato po dvostrukom svjedočenju. Tu su ponajprije brojni svjedoci za Isusa i njegovo poslanje od Oca: spomenuti učenici, Ivan Krstitelj, Nikodem, Samarijanka…Ali tu je i poziv ljudima ne samo da ga upoznaju i vjerom prihvate, već da za nj svjedoče.

Svaki čovjek je barem nekad u životu imao tamnu noć Samuelova poziva i nešto slično susretu onih učenika s Isusom. Često osjećamo u srcu neki čudan poticaj koji nam nije do kraja jasan, ali ga se ne možemo lako riješiti. Ako imamo spremnosti i odvažnosti mladog Samuela i Ivanovih učenika, onda ćemo i mi uvijek naći nekoga tko će nam pomoći da taj poticaj shvatimo i ostvarimo. Bit će to možda sasvim običan susret sa isto tako sasvim običnim osobama kojima će se Bog znati poslužiti. U prihvaćanju vjere i posljedica koje ona nosi sa sobom nije toliko važan razum koji sve odmah shvaća već srce koje spremno prihvaća.

B. Brecht je upozorio na to u liku jednog od svojih junaka. Jednom od njegovih likova, gospodinu Keuneru netko iznenada postavlja pitanje, što on misli, postoji li Bog. Keuner mu na to mudro uzvraća: «Savjetujem ti da razmisliš, bi li se ovisno o odgovoru na to pitanje promijenilo tvoje držanje ili ne bi. Ako se ne bi promijenilo, tada pitanje nije ni važno. Možemo ga zaboraviti. Ako bi se tvoje držanje promijenilo, tada ti mogu barem toliko pomoći da ti kažem: Ti si se već odlučio; ti trebaš Boga.» Isusova riječ: «Dođite i vidite!» podrazumijeva čovjekovu odluku poslije koje se čovjeku sve šire otvaraju vrata spoznaje. On će sve jasnije nalaziti i sve dublje spoznavati ono za čim u srcu čezne.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Bog nas je po svome Sinu pozvao da budemo nasljedovatelji njegova puta. S pouzdanjem u njega, uputimo mu svoje prošnje. 

  1. Pohodi svojom milošću Crkvu, zajednicu tvojih vjernika, da živeći u svijetu ne bude utopljena u brige svijeta, nego da se po vjernosti primljenomu daru svetosti očituje svim ljudima kao tvoje boravište, molimo te. 
     
  2. Obnovi u svim krštenicima žudnju za vječnošću koju si nam po Kristu pripravio te uvijek žive životom koji je tebe dostojan, molimo te. 
     
  3. Rasvijetli svojim Duhom sve koji traže put spasenja: daj im prepoznati milost tvoga pogleda i prigrliti put evanđelja, molimo te. 
     
  4. Probudi u svima nama odgovornost za vjeru naših bližnjih: daj nam odvažnosti za svjedočanski život vjere kako bismo svojim životom bili drugima znak tvoje blizine, molimo te. 
     
  5. Braću i sestre koji su po smrti napustili dom ovozemnoga boravka primi u svoj nebeski dom, molimo te. 

Gospodine, Bože naš, na početku našega puta vjere stoji tvoj poziv i tvoj dar spasenja. Krijepi nas svojom milošću da te uvijek radosna srca tražimo te budemo postojani na putu evanđelja. Po Kristu Gospodinu našemu.