Ulazna pjesma
Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom, da po njemu uzrastete na spasenje, aleluja. (1Pt 2, 2)
Zborna molitva
Bože vječnog milosrđa, ti svake godine vazmenim slavljem užižeš vjeru svog svetog naroda. Umnoži u nama milost da sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao;
što je duh koji nas je nanovo rodio; što je krv koja nas je otkupila. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Primi, molimo, Gospodine, prinos svojih vjernika. Oni su se priznanjem vjere i krštenjem nanovo rodili: daj da postignu vječno blaženstvo. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Prinesi ruku i opipaj gdje bijahu čavli, i ne budi nevjeran nego vjeran, aleluja.
(usp. Iv 20, 27)
Popričesna molitva
Svemogući Bože, daj da pričest vazmenog otajstva trajno djeluje u našoj duši. Po Kristu.
Prvo čitanje Dj 5, 12-16
Povećavalo se mnoštvo onih što vjerovahu.
Čitanje Djela apostolskih
Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u trijemu Salomonovu.
Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 118, 2-4.22-27a
Pripjev: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
ili: Aleluja!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«
……………
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!
Drugo čitanje Otk 1, 9-11a. 12-13. 17-19
Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova.
Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu:
bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. Govoraše: »Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama.«
Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom. Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe smrti, i podzemlja. Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije.«
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 20, 29
Jer si me vidio, Toma, povjerovao si, govori Gospodin: blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.
Evanđelje Iv 20, 19-31
Nakon osam dana dođe Isus.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
Fra Ivan Dugandžić:
(Ne)vjerni Toma
U liturgiji Vazmenog vremena svake se godine susrećemo s osebujnim likom jednog od Isusovih učenika, zvanog Toma Blizanac i njegovim sumnjama i poteškoćama u pogledu poruke Isusova uskrsnuća, zbog čega je odavno proglašen «nevjernim Tomom», čime mu je bez sumnje učinjena velika nepravda. Njega možemo smatrati sumnjivcem, skeptikom i tražiteljem, ali nipošto nevjernim. Kao čovjek koji se ne miri lako sa svjedočenjem i vjerom drugih on je već onda dobro došao evanđelistu kao metafora vjerskih sumnja i traženja, a pogotovo nama današnjim vjernicima čija je vjera opterećena tolikim nesigurnostima i kritičkim pitanjima.
Na Tominu primjeru ponajprije možemo vidjeti kako vjera nije nikakvo jeftino i olako preuzeto tuđe mišljenje ili uvjerenje, već duboko iskustvo vlastite potrebe za Bogom, prokušano i pročišćeno u tolikim sumnjama i poteškoćama. Ako tako gledamo na vjeru, onda možemo biti zahvali evanđelistu što nam je sačuvao Tomino iskustvo i njegovo svjedočanstvo. Iako su žene već rano ujutro donijele glas o praznom grobu, očito je da ta vijest nije unijela nikakvu brzu promjenu u držanje učenika. Oni su uvečer toga dana još uvijek u strahu da se Židovi ne obračunaju i s njima i zato misle da su najsigurniji iza zatvorenih vrata (Iv 20,19). Ali Tome taj put nema s njima. Zašto? Možda zato što je drugdje tražio sigurniju zaštitu.
Tvrdnje Tominih prijatelja da je Isus uskrsnuo i da im se ukazao nisu dovoljne da ga uvjere. Zapravo tek sad za Tomu nastaju prave poteškoće. On nema razloga da ne vjeruje svojim prijateljima, ali njihova uvjeravanja ne mogu odagnati njegove sumnje. Jer, on je čuo i druge zbunjujuće i proturječne tvrdnje o «praznom grobu», o «ukradenom tijelu» i slično. Jedino u što je Toma u tom trenutku siguran jest da je njegov Učitelj završio strašnom smrću na križu i da je poslije toga pokopan. Sve drugo je čin vjere koji za Tomu očito nije lagan. I on će morati proći proces koji su drugi učenici već prije njega prošli.
Vidjeti i opipati
U Tominu upornom traženju svjetla u tami dominiraju glagoli «vidjeti» i «opipati». Kao da u njemu prepoznajemo suvremene skeptike koji uporno ponavljaju da vjeruju samo ono što se može vidjeti i opipati. Ipak, Tomini su razlozi posve drukčije naravi od njihovih. U njega je u pitanju istovjetnost Uskrsloga kojeg su, kako svjedoče, vidjeli njegovi drugovi s raspetim Isusom iz Nazareta. Njegova je poteškoća u tome, može li u tvrdnji svojih prijatelja «Vidjeli smo Gospodina» prepoznati svoga Učitelja, raspetog Isusa iz Nazareta. Zato se Toma ne zadovoljava s ukazanjem Uskrsloga, već želi «vidjeti na njegovim rukama biljeg čavala i staviti svoj prst u mjesto čavala» (20,25).
Dakle, u Tominu slučaju nemamo posla s nevjerom koja sve niječe, već s vjerom koja traga, koja ispituje, ali koja se na kraju potpuno predaje, jer upravo to sadrži Tomina riječ, nakon što mu je Uskrsli ispuno njegovu želju: «Gospodin moj i Bog moj!» (20,28). U toj riječi prepoznajemo ne samo to da je Toma konačno povjerovao uvjeravanju svojih drugova, već da je Isusa raspetog i uskrsloga prihvatio za svoga Gospodina i njemu predao cijeli svoj život. Važno je uočiti još jednu na prvi pogled ne tako upadnu, ali ipak važnu pojedinost, i to s obzirom na mjesto gdje učenici prepoznaju Uskrsloga. Najčešće je riječ o okupljanjima učenika u Isusovo ime «toga istoga dana, prvoga u tjednu» (Iv 20,19.26), što znači u nedjelju. Na tim okupljanjima oni ga prepoznaju u lomljenju kruha i tumačenju njegove riječi. To vrijedi i za nas današnje kršćane koji se okupljamo na slavljenje euharistije. U zajednici vjernika koja slavi nedjeljnu euharistiju i sluša riječ Božju nestaju mnoge naše nejasnoće, nalazimo odgovore na svoja pitanja. Slaveći i moleći zajedno s drugima, nalazimo oslonac u vjeri i snagu za životne borbe.