Druga vazmena nedjelja

tra 12 2021 Miriam

Evanđelje   Iv 20, 19-31
Nakon osam dana dođe Isus.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tje­dnu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im ­svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici ­vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima ­otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaesto­rice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. ­Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Go­spodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi ­učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povje­rovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete:
Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.

 

Tomine sumnje

Na drugu uskrsnu nedjelju svake godine se iznova susrećemo s Tomom, jednim od najosebujnijih Isusovih učenika. Prozvan je sumnjičavim, malovjernim i nevjernim učenikom, i to zbog njegove sporosti u prihvaćanju vjere u Isusovo uskrsnuće. U nekom smislu on je postao protulik i preteča svih modernih skeptika, poluvjernika i agnostika. Time se međutim Tomi čini velika nepravda, jer to odražava samo jedan dio njegova života. Toma je isto tako i vjernik, i to vjernik čitavim svojim bićem, spreman na posvemašnje nasljedovanje i svjedočenje. A stara kršćanska predaja kaže da je u naviještanju evanđelja stigao najdalje od svih učenika, sve do Indije, gdje i danas postoji Tomini kršćani.

U susretu s Tomom možemo ustvari imati dvije različite vrste osjećaja: prvo se možemo čuditi kako to da osam dana nakon Isusova uskrsnuća još uvijek netko iz najužeg kruga učenika ne vjeruje da je Isus uskrsnuo. No ako smo Tomine poteškoće shvatili kao njegov mukotrpan put do vlastite vjere, onda nam on može vrlo brzo postati simpatičan kao čovjek koji ne želi povjerovati površno i olako, ali koji je spreman prihvatiti vjeru sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze. U tom slučaju možemo reći: Hvala Bogu što je evanđelje zabilježilo Tomin slučaj, jer upravo na njegovu primjeru vidimo kako nikad nije kasno, kako čovjek koji iskreno želi vjerovati, koji uporno traži u mraku svojih poteškoća, uvijek može sresti Uskrsloga i u njega povjerovati.

Raspeti je uskrsnuo

U Tominu zahtjevu sadržano je nešto bitno ne samo za ispravno shvaćanje Kristova uskrsnuća, već za kršćansku vjeru uopće. Uskrsli kojega su učenici vidjeli jest raspeti Isus koji i kao proslavljeni na svom tijelu nosi tragove svojih rana. A to znači da je njegovim uskrsnućem Bog potvrdio njegovu smrt na križu kao smrt za naše grijeh. Otada Raspeti i Uskrsli su neodvojivi. Zbog toga u kršćanstvu je uvijek bila opasna teologija slave koja je zaboravljala križ i Isusov poziv učenicima da ga nasljeduju noseći svoj križ.

Može se reći da je na Kalvariji umrlo ono malo vjere ili bolje reći, povjerenja koje su učenici imali u Isusa. Rasplinula su se sva njihova iščekivanja, propali svi planovi s njime. Sve je to bilo s Isusom pribijeno na križ. Toma je možda na posebno dubok i emotivan način sve to proživljavao. Njemu je bilo nemoguće shvatiti da njegov tako mučeni, ubijeni i pokopani Učitelj može biti živ i da on može ići propovijedati u njegovo ime. Toma zato ne raspravlja s učenicima, jesu li oni nešto vidjeli ili nisu, već on želi provjeriti, je li to što su vidjeli doista raspeti Isus iz Nazareta. To je razlog zašto on želi opipati njegove rane.

Tek tako je shvatljiv i onako odlučan Tomin zaokret: „Gospodin moj i Bog moj!“ (20,28). Nakon što mu je Uskrsli ispunio njegovu želju, Toma ne kaže: prijatelji, oprostite što vam nisam vjerovao. Evo, sad sam se i ja uvjerio da je onako kako ste mi govorili. Isus je stvarno uskrsnuo. U njegovim riječima sadržano je neizmjerno više. One su u isto vrijeme i Tomina velika ispovijed vlastite vjere i njegovo kajanje kao i obnova onog obećanja koje je dao Isusu kad je pošao za njim. Nije pretjerano reći da je u susretu s uskrslim Učiteljem i sam Toma uskrsnuo na novi život. Sad je on novi čovjek koji s novom sviješću i novom sigurnošću čitav svoj život stavlja Uskrslom na raspolaganje.

Što je vjera?

Tomin primjer nam pomaže bolje shvatiti, što je zapravo vjera. Nije to spoznaja i znanje do kojih je došao naš razum, već ponajprije spremnost našega srca da prihvati Boga i njemu se prepusti bez ikakva ograničenja. Kad je Toma iskusio Raspetoga kao Uskrslog, za nj nije više bilo pogađanja ili kolebanja, već jasna i konačna odluka. U nas je nažalost često posve drukčije. Mi obično bez velikih krzmanja ili izražavanja poteškoća kažemo svoj DA, ali onda slijedi toliko onih pojedinačnih ALI, koji su izraz našeg polaganog povlačenja i popuštanja. Nema dosljednosti i odlučnosti u nasljedovanju Krista. Toma je sumnjao zato što je tražio čitavim bićem, da bi onda čitavim bićem i prihvatio nađeno.

Tomin primjer je dobra slika problema vjere uopće. Između čovjeka i Boga ne stoji nikada u prvom redu naš ljudski razum sa svojim intelektualnim poteškoćama, već puno više naše slabo, mlako i polovično srce koje se boji prihvatiti Boga i njemu se posve povjeriti. Njemački pisac K. Zuckmeyer napisao je roman s neobičnim naslovom „Vražji general“. Glavno lice romana koji govori o II. svjetskom ratu jest general koji u predahu dviju bitaka razgovara s jednim pilotom koji mu iznenada postavlja pitanje: Generale, neka Vas ne iznenadi moje pitanje, vjerujete li u Boga? Nakon kratke zbunjenosti pitanjem, general odgovara: Ja Boga nisam sreo u svom životu, ali to nije bilo do njega već do mene. Ja ga jednostavno nisam želio sresti, jer sam znao da bi me stavio pred odluke i zadatke koje sam htio pošto potom izbjeći. Ali mogu Vam reći da sam u strahotama rata sreo đavla i vjerujem da on postoji. Boga, to najveće otkriće čovječanstva, nisam sreo. Ali Vama savjetujem, tražite ga i dalje i vjerujte u njega. – Taj savjet posve je na tragu Tominih sumnja i poteškoća i zato vrijedan da ga svaki vjernik uzme k srcu. Jer Boga se ne može posjedovati, ali ga se može naći, ako ga se iskreno traži.