Ulazna pjesma
Smiluj mi se, Gospodine, jer povazdan vapijem k tebi. Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. (Ps 86, 3.5)
Zborna molitva
Silni Bože, što god je dobro,od tebe je. Usadi nam u srce ljubav prema tebi, umnoži nam vjeru, odgoji u nama što je dobro i budnim okom čuvaj što si odgojio. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, nek nam ova žrtva uvijek donosi blagoslov. Što nam vanjski znakovi kažu, nek ostvari snaga tvoga Duha. Po Kristu.
Pričesna pjesma
O kako je velika, Gospode, tvoja dobrota, koju čuvašza one koji te se boje. (Ps 31, 20)
Popričesna molitva
Gospodine, blagovali smo kruh s nebeskog stola. Molimo te, po ovoj gozbi ljubavi potakni nam srce da ti služimo u svojoj braći. Po Kristu.
Prvo čitanje Sir 3, 17-18.20.28-29
Ponizi se i naći ćeš milost u Gospodina.
Čitanje Knjige Sirahove
Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. Što si veći, to se većma ponizi i naći ćeš milost u Gospodina. Iako je velika moć u Gospodina, on prima počast poniznih. Nema lijeka bolesti oholnikâ, jer se opačina u njima ukorijenila. Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama, i pažljivo uho želja je mudračeva. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 68, 4-5ac.6-7ab.10-11
Pripjev: U dobroti, Bože,ti si pripravio dom siromahu.
Pravedni neka se raduju,
neka klikću pred Bogom,
neka kliču od radosti.
Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
……………
Ime mu je Gospodin!
Otac sirota, branitelj udovica,
Bog je u svom svetom prebivalištu.
Napuštene Bog će okućiti,
sužnje izvesti na sretnu slobodu.
……………
Dažd obilan pustio si, Bože,
na baštinu svoju, okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj,
u dobroti, Bože, ti je pripravi siromahu.
Drugo čitanje Hebr 12, 18-19.22-24a
Pristupili ste gori Sionu i gradu Boga živoga.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Niste pristupili opipljivoj gorii usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ni ječanju trublje i tutnjavi riječî. – Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori. – Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i posredniku novog Saveza – Isusu. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Mt 11, 29ab
Uzmite jaram moj na sebe, govori Gospodin, i učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.
Evanđelje Lk 14, 1.7-14
Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.« Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
fra Ivan Dugandžić
Čovjekova potreba za isticanjem
Isusova riječ pogađa dvije vrste ljudskog ponašanja koje su očito zajedničke i Isusovu i našemu vremenu: prva je čovjekova potreba biti ispred i iznad drugih, a druga djelovanje s računicom da mi se uzvrati istom mjerom. Isus ne želi ljude poučiti finom, uglađenom obliku ponašanja, već polazeći od onog što vidi u njihovu ponašanju želi ih upozoriti kakvo ponašanje prolazi kod Boga, kakvo je ponašanje prikladno, da bi čovjek postigao njegovo kraljevstvo: ne smije sam suditi o tome koje mu mjesto pripada i mora nesebično davati, da bi mu se uzvratilo. Znademo jako dobro čime se sve ljudi često služe da bi se domogli visokog položaja, vlasti, da bi si osigurali unosno radno mjesto.
Svoju pouku Isus je i ovaj put zaogrnuo u ruho prispodobe. Polazeći od prizora borbe za prva mjesta što se upravo odigrava pred njegovim očima te svadbene gozbe koju inače uzima kao sliku za kraljevstvo Božje (usp. Mt 22,1-14), Isus savjetuje: «Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome!'» (Lk 14,8s).
Kako je moglo doći do borbe za prva mjesta? U židovstvu mjesta su dodjeljivana ne po dobi uzvanika već po rangu njihove časti, a tu je uvijek ostajalo prostora za nagađanje, komu pripada časnije mjesto. Polazeći od onoga što je već prije njega u Božje ime savjetovao starozavjetni mudrac: «Ne veličaj se pred kraljem, i ne sjedaj na mjesto velikaško, jer je bolje da ti se kaže: 'Popni se gore' nego da te ponize pred odličnikom» (Izr 25,6s), Isus u ruhu prispodobe o svadbenoj gozbi upozorava na pravi stav u kraljevstvu Božjem.
U duhu poniznosti
Ako je, po Isusovu svjedočanstvu, tajna kraljevstva Božjega sakrivena mudrima i umnima, a objavljena malenima (usp. Lk 10,21), onda je jasno da se kraljevstvo Božje može baštiniti samo u duhu poniznosti. Pritom treba jasno reći da Biblija ne shvaća poniznost kao nekakvo čovjekovo bolećivo samoponižavanje i puzanje pred drugim, već kao realnu svijest stvorenja u odnosu na svoga Stvoritelja. Zato su poniznost i siromaštvo uvijek u društvu s mudrošću (usp. Sir 10,30-11,2). U drugoj prilici, uspoređujući dvojicu molitelja u hramu, kad se farizej pred Bogom hvali svojim dobrim djelima, a carinik kaje za svoje grijehe, Isus zaključuje: «Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen» (Lk 18,14).
Današnjeg čovjeka možda još u većoj mjeri pogađa druga Isusova riječ koja osuđuje račundžijski moral: kako ti meni, tako ja tebi, ili: dajem ti da bi mi uzvratio. Takav mentalitet razvija se već kod male djece pogrešnim odgojem, kada roditelji nagrađuju male usluge svoje djece ili im obećaju nagradu za dobre ocjene. Takvi roditelji često dobiju račun za svoje pogrešno ponašanje po svoje stare dane. Kada bi im bila najpotrebnija nesebična ljubav i skrb njihove djece, ona redovito izostane, jer ta djeca nisu naučena i pripremljena na to. Pogotovo ako su uspjeli na vrijeme nagovoriti roditelje da im sve ostave u nasljedstvo. Takav mentalitet osjeća se i u molitvenoj praksi tako razmaženih ljudi. Oni najčešće ne mogu shvatiti kako Bog ne želi ili ne može ispuniti njihove molitve.
S druge pak strane, sve više ljudi uviđa teret i besmislenost darivanja koje očekuje da bude uzvraćeno, pa odbijaju takve darove, jer ne žele biti njihovi robovi. Zato Isus savjetuje: «Kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih» (14,13s). Tu riječ moguće je razumjeti samo ako smo prije shvatili da je već naš život Božji nezaslužen dar za koji trebamo zahvaljivati. Isto tako je nezaslužen dar zajedništvo svih ljudi u njegovu kraljevstvu koje on po Kristu svima omogućuje. Zato nije naše određivati koje nam mjesto pripada, već ponizno primiti ono koje nam Bog odredi.