Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu B

lis 10 2018 Miriam

Ulazna pjesma

Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? 

Al’ u tebe je praštanje, Bože Izraelov. (Ps 130, 3-4)

 

Zborna molitva

Gospodine, nek nas tvoja milost uvijek nadahnjuje i prati te budemo sveudilj usmjereni na dobro. Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Primi, Gospodine, molitve i prinose svojih vjernika, da po ovoj svetoj službi prijeđemo u nebesku slavu. Po Kristu.

 

Pričesna pjesma

Kad se Gospodin očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. (1Iv 3, 2)

 

Popričesna molitva

Gospodine, ti nas hraniš tijelom i krvlju svoga Sina: daj da postanemo dionici božanske naravi. Po Kristu.

 

Prvo čitanje   Mudr 7, 7-11

Ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s mudrošću.

 

Čitanje Knjige Mudrosti

Pomolih se i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti. 

Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja

i ni­­šta ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom. 

Nisam je htio uspoređi­vati ni s draguljima, 

jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, 

a srebro je prema njoj kao blato. 

Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote 

i zavolio više od svjetlosti, 

jer njezin sjaj bez prestanka svijetli. 

A s njome su mi došla sva dobra 

i od ruku njezinih blago nebrojeno.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam   Ps 90, 12-17

Pripjev: Nasiti nas smilovanjem svojim da kličemo!

 

Nauči nas dane naše brojiti

da steknemo mudro srce.

Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš?

Milostiv budi slugama svojim!

………. 

Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim

da kličemo i da se veselimo u sve dane!

Obraduj nas za dane kad si nas šibao,

za ljeta kad smo stradali!

………..

Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje

i tvoja slava na djeci njihovoj!

Dobrota Gospodina, Boga našega,

nek bude nad nama!

Daj da nam uspije djelo naših ruku,

djelo ruku naših nek uspije!

 

Drugo čitanje   Heb 4, 12-13

Riječ Božja prosuđuje nakane i misli srca.

 

Čitanje Poslanice Hebrejima

Živa je riječ Božja i djelotvorna;

oštrija je od svakoga dvosjekla mača; 

prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu 

te prosuđuje nakane i misli srca. 

Nema stvorenja njoj skrivena. 

Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno 

očima Onoga komu nam je dati račun.

Riječ Gospodnja.

 

Pjesma prije Evanđelja   Mt 5, 3

Blago siromasima duhom:

njihovo je kraljevstvo nebesko. 

 

Evanđelje   Mk 10, 17-30

Što imaš, prodaj i idi za mnom!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:

»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? ­Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca ­svoga i majku!« 

On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« 

On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljev­stvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ­ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«

Oni se još većma snebivahu te će jedan dru­gome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«

Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve osta­vismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«

Riječ Gospodnja.

 

 

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

 

Oduševljenje i razočaranje

           Možda bi se baš u te dvije riječi, oduševljenje i razočaranje, mogao najkraće izraziti sadržaj ove neobične scene. Neki mladi čovjek s oduševljenjem pristupa Isusu koji je sa svoje strane također oduševljen njegovim velikodušnim traženjem takvog oblika života koji će mu sigurno jamčiti život vječni, ali i njegovom nehinjenom ispoviješću kako je  sve zapovijedi «čuvao od svoje mladosti». Pred Isusom dakle stoji čestit čovjek koji je u potrazi za još savršenijim načinom života. Evanđelist štoviše kaže da ga je Isus zbog toga «zavolio». No, nakon toga dvostrukog oduševljenja, vrlo brzo dolazi dvostruko razočaranje: mladić je razočaran onim što je čuo od Isusa, a Isus je razočaran zbog toga što se «veliki imetak» ispriječio kao nepremostiva zapreka između mladićeva traženja i Isusova poziva na nasljedovanje.

           Ta scena nam otvara prostor za određena nagađanja i pitanja. Tako se primjerice možemo zapitati, treba li se više čuditi naglom obratu u mladićevu srcu ili možda Isusovoj netaktičnosti kojom ga je udaljio od sebe? Nije li ga s malo više takta ipak mogao pridobiti među svoje učenike? U svakom slučaju riječ je o čestitu i duboko religioznu mladom čovjeku koji je težio za višim idealima. To je bio jedini razlog koji ga je doveo k Isusu i potaknuo ga da mu se povjeri. On je bez ikakva krzmanja mogao Isusu posvjedočiti kako je oduvijek bio vjeran svim zapovijedima Dekaloga, a to nije mala stvar. Uza sve to, mladi čovjek je htio više, on je čeznuo za životom koji će biti do kraja ispunjen i koji neće ostavljati nikakve sumnje s obzirom na život vječni. Kako je onda moglo doći do tako neočekivana nesporazuma i razlaza?

           U čežnji ovoga mladog čovjeka utjelovljena je čežnja svakoga čovjeka koja se, tiše ili glasnije, javlja s vremena na vrijeme. U Isusovu «radikalnom» zahtjevu prepoznajemo temeljnu crtu evanđelja koja ne trpi nikakva prilagođavanja: ništa se ne smije ispriječiti između nas i Boga. Mladić je možda računao s još nekom novom zapovijeđu što bi zasigurno prihvatio i vršio. Ovako, ostaviti sve i poći za Isusom, to je bilo previše. Ali upravo tako se pokazalo da je njegovo «veliko bogatstvo», uza svu njegovu vjernost zapovijedima, ipak bilo njegov idol, Mamon koji ga je vezao uza se. Upravo to je upozorenje kako je moguće naoko biti čestit kršćanin, a ipak srcem biti daleko od Boga.

 

           Biti slobodan za Boga

           Na ovom primjeru lijepo se vidi što Isus očekuje od onih koji prihvate njegovo evanđelje. Puno više od samog vršenja zapovijedi, puno više i od neporočna moralnog života, jer mladić je ostvario i jedno i drugo, a ipak nema sigurnosti da mu to jamči život vječni. Isus očekuje da se čovjek oslobodi svake sile koja ga zarobljava  i koja mu priječi da živi punim životom, za kojim već čezne njegovo srce u svojoj dubini.

           Svako ljudsko srce razapeto je između čežnje za punim životom u Bogu i suprotne sile koja ga u tom sputava. Svatko ima posla sa svojim vlastitim Mamonom. Pritom nije važno pitanje kako je veliko naše bogatstvo, već koliko je jaka naša navezanost na ono što imamo i u što polažemo svoju lažnu sigurnost. Uvijek je odlučujuće pitanje, koliko je čovjek slobodan, a koliko je zarobljen. Isusov poziv na nasljedovanje nije doduše u istoj mjeri upućen svima, ali svaki kršćanin je pozvan slijediti Isusa u svom temeljnom stavu prema Bogu i vječnom životu, na jednoj, te prema prolaznoj stvarnosti života, na drugoj strani.

           Takvo nasljedovanje, kakvo Isus očekuje od onih koji pođu za njim, nije moguće bez kritičkog stava prema svemu što se u duhu evanđelja može zvati «bogatstvom» koje nas zarobljava. Bez prave slobode u odnosu prema onom «što rđa i moljac nagrizaju» (Mt 6,19) ne može se nitko smatrati Isusovim učenikom. Budući da prolazno  i propadljivo bogatstvo pružaju lažnu sigurnost života, Isus zato u jednoj drugoj prilici nedvosmisleno upozorava: «Tko sačuva svoj život, izgubit će ga, a tko zbog mene izgubi svoj život, sačuvat će ga» (Mt 10,39).

           Koliko god se ovo može činiti zanesenjačkim pretjerivanjem, svako razvodnjavanje ili šutnja o tom bili bi izdaja evanđelja. Od svojih visokih zahtjeva Isus svjesno nije htio učiniti hladne zapovijedi za mlake i malodušne kalkulante, već uputiti veliki poziv onim ljudskim srcima koja se daju oduševiti. Zato, umjesto «moraš» ili «trebaš», Isus kaže: «Tko može shvatiti, neka shvati!» (Mt 19,12). Tako ove riječi ostaju našim trajnim ispitom savjesti i pitanjem: koliko smo shvatili, koliko smo uopće kršćani koji se ne zadovoljavamo samo vršenjem zapovijedi, već se dademo oduševiti Isusovim pozivom i sve više se oslobađamo svega što nas dijeli od njega?

 

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Bogu, dobromu Ocu, koji je naše živote rasvijetlio darom vjere
i pouzdanjem u njega, uputimo svoje iskrene prošnje:
 

- Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika: čuvaj ju trajno na putu vjere kako bi uvijek znala slijediti put spasenja i graditi tvoje kraljevstvo među ljudima, molimo te.
 

- Za papu Franju i sve pastire Crkve: prodahni ih poslušnošću tvomu Duhu da radosnim služenjem i brigom za sav narod očituju svima tvoju dobrotu i milosrđe, molimo te. 
 

- Za ovu župnu zajednicu: pomozi nam da u slušanju tvoje riječi i u zajedništvu ­Kristova stola uvijek otkrivamo snagu kojom preobražavaš naše živote za novu radost življenja, molimo te.
 

- Za ljude koji, daleko od domovine, traže novi prostor življenja: pohodi ih svojom utjehom i nadahni da u dobroti kršćana koji ih primaju otkriju tvoje milosrdno lice, molimo te.
 

- Za nas, u tvoje ime ovdje sabrane: rasvijetli nas svojim Duhom da umijemo napustiti sve što nas zarobljava; obnovi u nama želju za vječnim životom i pomozi da nada u dar vječnosti vodi sve naše misli i djela, molimo te.

 

- Za naše pokojne: budi im milostiv, oprosti im sve grijehe i slabosti i uvedi ih u svoje kraljevstvo ljubavi i mira, molimo te.

 

Svemogući Bože, ti si nam u čovještvu svoga Sina otkrio svoje lice i pokazao nam
put spasenja. Obnovi nam vjeru i pomozi da iz ljepote zajedništva s tobom gradimo
zajedništvo sa svim ljudima. Po Kristu Gospodinu našemu.