24. rujna 2023.
Ulazna pjesma
Ja sam spasenje naroda, govori Gospodin. Iz koje god nevolje zavape k meni, ja ću ih uslišiti, i bit ću Bog njihov zauvijek.
Zborna molitva
Bože, sav si svoj zakon sveo na ljubav prema tebi i bližnjemu. Daj da vršimo tvoje zapovijedi i postignemo vječni život. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, primi darove svoga naroda da nebeskim otajstvima postignemo što vjerom i djelom ispovijedamo. Po Kristu.
Pričesna molitva
Naredbe si svoje dao da se brižno čuvaju. O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila!
Popričesna molitva
Gospodine, ti nas hraniš svojim otajstvima. Odgajaj nas neprestano uredbama svoga milosrđa da plodove otkupljenja donosimo i u otajstvima i u vladanju. Po Kristu.
Prvo čitanje Iz 55, 6-9
Misli vaše nisu moje misli.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Tražite Gospodina dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodinu koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. Jer moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin. Visoko je iznad zemlje nebo: tako su visoko puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli. Riječ Gospodnja.
Pripjevni psalam Ps 145, 2-3.8-9.17-18
Pripjev: Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju.
Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Velik je Gospodin i svake hvale dostojan,
nedokučiva je veličina njegova!
Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.
Pravedan si, Gospodine,
na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.
Drugo čitanje Fil 1,20c-24.27a
Meni je živjeti Krist.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Krist će se uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja usp. Dj 16, 14b
Otvori, Gospodine, srce naše da se priklonimo riječima Sina tvoga!
Evanđelje Mt 20, 1-16a
Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’ Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’ Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’ Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 20. rujan 2020.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnji odlomak iz Evanđelja (usp. Mt 20, 1-16) donosi prispodobu o radnicima koje je vlasnik vinograda pozvao u dnevnicu. Kroz tu prispodobu Isus nam pokazuje iznenađujući način Božjega djelovanja, predstavljena u dva stava gospodara: poziv i nagradu.
Prije svega poziv. Pet puta vlasnik vinograda izlazi na trg i poziva najamnike da rade za njega: u šest, devet, dvanaest, tri i pet popodne. Dirljiva je slika ovoga gospodara koji u nekoliko navrata izlazi tražiti radnike za svoj vinograd. Taj gospodar predstavlja Boga koji poziva sve i poziva uvijek, u svako vrijeme. Bog i danas tako djeluje: nastavlja pozivati sve, u svako vrijeme, da rade u njegovom Kraljevstvu. To je Božji stil koji smo i mi sami pozvani usvojiti i oponašati. On ne ostaje zatvoren u svome svijetu, nego „izlazi“: Bog uvijek izlazi i traži nas; nije zaključan: Bog izlazi. On neprestano izlazi i traži ljude, jer želi da nitko ne bude isključen iz njegova nauma ljubavi.
Naše su zajednice također pozvane nadići razne vrste mogućih „granica“ i svimaponuditi riječ spasenja koju je Isus došao donijeti. Riječ je o tome da se otvore obzorjima života koja pružaju nadu onima koji nastanjuju egzistencijalne periferije i još nisu iskusili, ili su izgubili, snagu i svjetlost susreta s Kristom. Crkva mora biti kao Bog: uvijek izlazeća; a kada Crkva ne izlazi, ona se razboli od tolikih zala koja imamo u Crkvi. A otkud te bolesti u Crkvi? Jer ne izlazi. Istina je da kad se izađe postoji opasnost da se doživi nesreća. Ali bolje biti Crkva koja je stradala jer izlazi i naviješta Evanđelje nego Crkva bolesna od zatvorenosti. Bog uvijek izlazi, jer je Otac, jer ljubi. Crkva mora činiti isto: biti uvijek u izlasku.
Drugi stav gospodara, koji predstavlja Božji stav, njegov je način nagrađivanja radnika. Kako Bog plaća? Gospodar se pogodio za „denar“ (r. 2) s prvim radnicima koje je unajmio ujutro. Onima koji se ovim prvima kasnije pridružuju kaže: „što bude pravo, dat ću vam“ (r. 4). Na kraju dana, vlasnik vinograda naređuje da se svima da jednaka plaća, to jest jedan denar. Oni koji su radili od jutra ogorčeni su i žale se na gospodara, ali on insistira: želi dati maksimalnu nagradu svima, pa i onima koji su došli posljednji (rr. 8-15). Bog uvijek plaća maksimalno: ne daje pola, nego punu plaću. Ovdje razumijemo da Isus ne govori o radu i pravednoj plaći, što je drugi problem, nego o Božjem Kraljevstvu i dobroti nebeskog Oca koji neprestano izlazi pozivati ljude i svima daje najveću plaću.
Naime, Bog se ponaša ovako: ne gleda na vrijeme i rezultate, nego na raspoloživost, gleda na velikodušnost s kojom smo se stavili u njegovu službu. Njegovo je postupanje više nego pravedno, u smislu da nadilazi pravednost i očituje se u milosti. Sve je milost. Naše spasenje je milost. Naša svetost je milost. Dajući nam milost, On nam daje više nego što zaslužujemo. A oni koji rasuđuje ljudskom logikom, odnosno logikom zaslugâ stečenih vlastitom vještinom i sposobnošću, od prvih postaju posljednji. „Ali, toliko sam radio, toliko sam toga učinio u Crkvi, mnogo sam pomagao, a plaćaju me isto kao i posljednjeg“. Sjetimo se tko je bio prvi kanonizirani svetac u Crkvi: dobri razbojnik. „Ukrao“ je Nebo u posljednjem času svoga života: to je milost, takav je Bog. Takav je i sa svima nama. Tko, međutim, pokušava razmišljati o vlastitim zaslugama propada; tko se ponizno povjeri Očevu milosrđu, od posljednjeg – poput dobrog razbojnika – postaje prvi (usp. r. 16).
Neka nam Presveta Marija pomogne da svakodnevno osjećamo radost i čuđenje što smo od Boga pozvani raditi za njega, na njegovom polju koje je svijet, u njegovom vinogradu koji je Crkva. I da nam jedina nagrada bude ljubav, prijateljstvo s Isusom.