Skoči na glavni sadržaj

Ulazna pjesma
Ja sam spasenje naroda, govori Gospodin. Iz koje god nevolje zavape k meni, ja ću ih uslišiti, i bit ću Bog njihov zauvijek.

Zborna molitva
Bože, sav si svoj zakon sveo na ljubav prema tebi i bližnjemu. Daj da vršimo tvoje zapovijedi i postignemo vječni život. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, primi darove svoga naroda da nebeskim otajstvima postignemo što vjerom i djelom ispovijedamo. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Naredbe si svoje dao da se brižno čuvaju. O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila! (Ps 119, 4-5)

Popričesna molitva
Gospodine, ti nas hraniš   svojim otajstvima. Odgajaj nas nepre­stano uredbama svoga milosrđa da plodove otkupljenja donosimo i u otajstvima i u vladanju.

Po Kristu.

 

Prvo čitanje   Am 8, 4-7
Protiv onih koji kupuju siromaha za novac.

Čitanje Knjige proroka Amosa
Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! Kažete: »Kad li će mlađak proći da prodamo žito, i subota da tržimo pšenicu? Smanjit ćemo efu, povećati šekel da varamo krivim mjerama, da kupimo siromaha za srebro, potrebita za sandale i da prodajemo otražak pod žito.« Zakle se Gospodin ponosom Jakovljevim: »Dovijeka ne ću zaboraviti nijednoga djela vašega.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 113, 1-2.4-8
Pripjev:   Hvalite Gospodina koji iz gliba vadi siromaha.

Hvalite, sluge Gospodnje,
hvalite ime Gospodnje!
Blagoslovljeno ime Gospodnje
sada i dovijeka!
……….
Uzvišen je Gospodin nad sve narode,
slava njegova nebesa nadvisuje.
Tko je kao Gospodin, Bog naš,
koji u visinama stoluje
i gleda odozgo nebo i zemlju?
……….
Podiže iz prašine uboga,
iz gliba vadi siromaha
da ga posadi s prvacima,
s prvacima svoga naroda.

Drugo čitanje   1Tim 2, 1-8
Neka se obavljaju prošnje za sve ljude Bogu, koji hoće da se svi ljudi spase.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi: preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom – istinu govorim, ne lažem – učiteljem narodâ u vjeri i istini. Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre.
Riječ Gospodnja.

 

Pjesma prije evanđelja   2Kor 8, 9
Isus Krist, premda bogat, posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.

Evanđelje   Lk 16, 1-13
Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenici­ma: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ’Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ’Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’ I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ’­Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ’Sto bata ulja.’ A on će mu: ’Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ’A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ’Sto korâ pšenice.’ Kaže mu: ’Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’ I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti. I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore. Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?
Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati.
Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«
Riječ Gospodnja.

 

HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE

fra Ivan Dugandžić

 

Lukavi upravitelj

Nakon što je Isus uz pomoć triju prispodoba o izgubljenom i nađenom farizejima i književnicima pokazao kako grijeh ne može biti zapreka za spasenje, ako je čovjek spreman na obraćenje (Lk 15,1-32), izravno se okreće svojim učenicima, kako bi ih upozorio da ozbiljno shvate svoje opredjeljenje za kraljevstvo Božje i ustrajno djeluju u njegovu duhu. Opet govori u obliku prispodobe (16,1-13), ali upravo ta prispodoba nam predstavlja svojevrsnu poteškoću. Zbunjeni smo dok slušamo kako Isus hvali postupak upravitelja koji nije ništa drugo nego primjer najdrskijega prevaranta, i to nakon što je već optužen za sumnjivo poslovanje. Zato se s razlogom pitamo, što Isus hoće tom prispodobom? Kako treba shvatiti njezinu poruku?

Isus ne govori apstraktno, već uzima primjer iz dnevnoga života. Upravitelj je osumnjičen je za pronevjeru zbog čega mu gospodar najavljuje otkaz i traži da položi račun svoga upravljanja. Moglo bi se pomisliti kako je to kraj njegovoj nepoštenoj raboti, a njega čeka zaslužena kazna. No upravo u tom času taj prevarant pokazuje svoje pravo lice smišljajući novu prijevaru. Kako ne bi kad ostane bez posla i već bude u godinama ostao i bez prijatelja na koje se može osloniti, on svojim poslovnim partnerima, očito veletrgovcima koji su od njega uzimali robu na kredit, prepravlja zadužnice opraštajući im velik dio duga.

Upravo tu, u toj snalažljivosti i odvažnosti upravitelja, nalazi se točka usporedbe (tertium comparationis). Razumljivo je da Isus ne želi da njegovi slušatelji slijede upravitelja u njegovoj pronevjeri povjerenih mu dobara i kasnijem krivotvorenju zadužnica, već jedino da njegovu snalažljivost i odlučnost primjene u svome zalaganju za kraljevstvo Božje. «I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti» (Lk 16,8). Ovdje ostaje jasna granica između upravitelja i učenika: on je «sin ovoga svijeta», a oni su «sinovi svjetla».

 

Bog ili Mamon?

Isusova namjera s ovom prispodobom potpuno se očituje u njegovu sasvim konkretnom savjetu učenicima: «I ja vam kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore» (16,9). Pojam «nepošteno bogatstvo» također predstavlja određenu poteškoću, ali samo prividno. Polazeći od nepoštenog upravitelja i njegova nepošteno stečena bogatstva kojim želi osigurati ostatak svoga života, Isus usmjeruje pogled prema vječnom životu i pitanju, kakvim se bogatstvom taj život može osigurati.

Ako se prisjetimo da je Isus svako zemaljsko blago nazvao varljivim, a onoga tko zgrće blago na zemlji nazvao bezumnikom i naglasio potrebu bogaćenja u Bogu (usp. Lk 12,13-21), onda pod «nepravednim bogatstvom» možemo podrazumijevati sve materijalno i prolazno. Od toga materijalnog i prolaznog bogatstva Isusov učenik može «sebi napraviti prijatelje» koji mu neće, kao oni prijatelji nepoštenog upravitelja, pomoći da preživi starost, već osigurati ulazak u «vječne šatore». Zato Isus završava kratkim i jasnim upozorenjem: «Ne možete služiti Bogu i bogatstvu» (16,13). Potrebno je jasno i odlučno opredjeljenje.

Što današnji kršćani mogu naučiti od ove prispodobe? Jako puno! Ponajprije, mogu se ugledati u nevjerojatnu upornost i hrabrost tolikih suvremenih prevaranata koji ne odstupaju od svojih zacrtanih ciljeva, makar im pritom prijetile različite opasnosti. Netko je usporedio suvremeno kršćanstvo sa «svezanim divom» koji se mora osloboditi svojih okova i početi slobodno i odlučno djelovati. Ne natječući se sa sinovima ovoga svijeta, već suprotstavljajući im kao sinovi svjetla drukčiji, Božji svijet, kroz puno veće zalaganje za siromašne, gladne, obespravljene, ponižene. U njima treba stjecati prijatelje s kojima će se zajedno baštiniti «vječne šatore».