21. kolovoza 2022.
Ulazna pjesma
Prigni uho svoje, Gospodine i usliši me, spasi slugu svoga koji se uzda u te! Smiluj mi se, Gospode, jer povazdan vapijem k tebi. (Ps 86, 1-3)
Zborna molitva
Bože, ti ujedinjuješ srca vjernih da isto hoće i za istim teže. Daj narodu svome da ljubi što ti zapovijedaš i želi što ti obećavaš te u nestalnosti zemaljskog života onamo smjera naše srce gdje su prave radosti. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, jedinom žrtvom svoga Sina stekao si novi narod. Molimo te, daruj svojoj Crkvi jedinstvo i mir. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Zemlja se nasićuje plodom ruku tvojih, Gospodine, da izvede kruh iz zemlje i vino što razvedruje srce čovječje. (Ps 104, 13-15)
Popričesna molitva
Gospodine, izliječi nas potpuno svojim milosnim djelovanjem. Stvori nam novo srce da uvijek činimo što je tebi milo. Po Kristu.
Prvo čitanje Iz 66, 18-21
Dovest će svu vašu braću između svih naroda.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin: »Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju slavu! Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan – k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje slave – i oni će navješćivati slavu moju narodima. I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Gospodinu – na konjima, na bojnim kolima i nosilima, na mazgama i jednogrbim devama – na svetu goru svoju u Jeruzalemu« – govori Gospodin – »kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u domu Gospodnjem. I uzet ću sebi između njih svećenike, levite« – govori Gospodin. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 117, 1-2
Pripjev: Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!
Hvalite Gospodina, svi puci,
slavite ga, svi narodi!
Silna je prema nama ljubav njegova
i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!
Drugo čitanje Heb 12, 5-7.11-13
Koga ljubi Gospodin, onoga i stegom odgaja.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši,nego, štoviše, da ozdravi. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 14, 6
Ja sam put i istina i život, govori Gospodin: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.
Evanđelje Lk 13, 22-30
Doći će s istoka i zapada i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 21. kolovoza 2016.
Vrata spasenja su uska ali uvijek svima otvorena
Današnji nas tekst Evanđelja poziva razmišljati o temi spasenja. Evanđelist Luka pripovijeda kako Isusu dok je bio na putu prema Jeruzalemu prilazi netko i postavlja mu ovo pitanje: "Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?" (Lk 13, 23). Isus ne daje izravan odgovor, već prebacuje raspravu na drugi plan, sugestivnim govorom, koji učenici isprva možda ne razumiju: "Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći" (r.24). Slikom vrata on želi da njegovi slušatelji shvate kako tu se ne radi o broju – koliko ih se spašava –, nije važno znati koliko, nego je važno da svi znaju koji put vodi spasenju.
Taj put predviđa prolazak kroz jedna vrata. Ali gdje su ta vrata? Kakva su to vrata? Tko su ta vrata? Ta vrata su sam Isus. To kaže on u Ivanovu Evanđelju: "Ja sam vrata" (Iv 10, 9). On nas vodi u zajedništvo s Ocem, gdje pronalazimo ljubav, razumijevanje i zaštitu. Ali, može se pitati, zašto su ta vrata uska? Zašto kaže da su uska? Ta su vrata uska ne zato da nam zadaju muku, nego zato što traže da umanjimo i suzbijemo svoju oholost i strah, kako bismo se poniznim i pouzdanim srcem otvorili njemu, priznajući se grješnicima kojima je potrebno njegovo oproštenje. Zato su uska: da suzbiju našu oholost, koja nas nadima. Vrata Božjeg milosrđa su uska, ali su uvijek širom otvorena za sve! Bog nije pristran, nego uvijek prihvaća sve, bez razlikâ. Uska su to vrata zato da smanje našu oholost i naš strah; to su širom otvorena vrata jer nas Bog prihvaća bez razlika. Spasenje koje nam on daruje je neprestana rijeka milosrđa, koja ruši sve prepreke i otvara neočekivane perspektive svjetla i mira. To su uska ali uvijek širom otvorena vrata: ne zaboravite to.
Isus nam danas još jednom upućuje žuran poziv da dođemo k njemu, da prijeđemo prag vrata punog života, života pomirenja i sreće. On čeka svakoga od nas, koji god grijeh da smo počinili, ne bi li nas zagrlio, pružio nam svoje oproštenje. Samo on može preobraziti naše srce, samo on može dati puni smisao našem postojanju, darujući nam istinsku radost. Prolazeći kroz Isusova vrata, vrata vjere i evanđelja, moći ćemo izaći iz svjetovnih stavova, loših navika, egoizama i zatvorenosti. Kad postoji dodir s Božjom ljubavlju i milosrđem, tad nastupa prava promjena i naš život biva osvijetljen svjetlom Duha Svetoga: svjetlom neugasivim!
Želim vam predložiti nešto. Razmislimo sada nakratko, u tišini, o stvarima koje nosimo u svojoj nutrini i koje nas sprječavaju proći kroz ta vrata: moja oholost, moja nadutost, moji grijesi. A zatim, mislimo na druga vrata, širom otvorena vrata milosrđa Boga koji nas na drugoj strani čeka da udijeli oproštenje.
Gospodin nam pruža tolike prigode da se spasimo i uđemo kroz vrata spasenja. Ta vrata su prilika koju ne treba propustiti: ne trebamo držati akademske govore o spasenju, poput Isusova sugovornika, već moramo prihvatiti prilike za spasenje, jer u jednom trenutku "gospodar kuće će ustati i zaključati vrata" (usp. r. 25), kao što nas se podsjeća u Evanđelju. Ali ako je Bog dobar i ako nas ljubi, zašto će u određenom trenutku zatvoriti vrata? Zato što naš život nije videoigra ili sapunica; naš život je nešto ozbiljno, a cilj koji treba postići je važan: to je vječno spasenje.
Zamolimo Djevicu Mariju, Vrata nebeska, da nam pomogne zgrabiti prigodu koju nam Gospodin pruža da prođemo kroz vrata vjere i tako uđemo na širok put: to je put spasenja koji može primiti sve one koji dopuste da ih zahvati ljubav. Ljubav je to koja spašava, ljubav koja je već na zemlji izvor blaženstava za one koji u krotkosti, strpljivosti i pravednosti zaboravljaju na sebe same i daruju se drugima, osobito najslabijima.
…………….
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 26. kolovoza 2007.
Put do "nebeskih vrata"
Draga braćo i sestre!
I današnje bogoslužje donosi Kristove riječi koje su u isto vrijeme poučne ali i zbunjujuće. Za njegova posljednjeg uspona prema Jeruzalemu, netko ga pita: "Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?" A Isus odgovara: "Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći" (Lk 13,23-24). Što označuju ova "uska vrata"? Zašto mnogi ne uspijevaju ući? Je li riječ o nekom prolazu pridržanom samo nekolicini izabranih? Zapravo, ovaj način razmišljanja Isusovih sugovornika još uvijek je aktualan: uvijek ovdje vreba napast da se prakticiranje vjere protumači kao izvor povlastica i sigurnosti. U stvarnosti, Kristova poruka usmjerena je upravo suprotno: svi mogu ući u život, ali za sve su vrata "uska." Nema povlaštenih. Prelazak u vječni život otvoren je svima, no "uzak" je jer je zahtjevan, iziskuje napor, odricanje, mrtvenje vlastitoga egoizma.
Evanđelje nas, kao i proteklih nedjelja, ponovno poziva da promišljamo o budućnosti koja nas očekuje i na koju se moramo pripraviti za vrijeme ovog našeg hodočašća na zemlji. Spasenje što ga je Isus izvršio svojom smrću i uskrsnućem, sveopće je. On je jedini Otkupitelj i poziva sve na gozbu besmrtnoga života. No pod jednim jedinim uvjetom i jednakim za sve: valja uložiti napor da ga se slijedi i oponaša, uzimajući na se svoj križ i posvećujući svoj život služenju braći, kao što je to i on učinio. Ovaj je uvjet za ulazak u nebeski život, dakle, jedinstven i općenit. O posljednjem danu - podsjeća dalje Isusu u Evanđelju - nećemo biti suđeni na temelju nekih zamišljenih povlastica, nego prema svojim djelima. "Zlotvori" će se naći isključeni, dok će biti prihvaćeni svi oni koji budu činili dobro i tražili pravdu, pa i pod cijenu raznih žrtvi. Neće stoga biti dovoljno izjaviti da smo „prijatelji" Kristovi, hvaleći se lažnim zaslugama: "Mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!" (Lk 13,26). Pravo prijateljstvo s Isusom izriče se načinom života: izriče se dobrotom srca, poniznošću, krotkošću i milosrđem, ljubavlju prema pravdi i istini, iskrenom zauzetošću za mir i pomirenje. Ovo je, mogli bismo reći, "osobna iskaznica" koja nas određuje kao njegove prave "prijatelje"; to je "putovnica" koja će nam omogućiti da uđemo u život vječni.
Draga braćo i sestre, želimo li i mi proći na uska vrata, moramo nastojati da budemo maleni, to jest ponizna srca poput Isusa. Poput Marije, njegove i naše Majke. Ona je prva, nakon svoga Sina, prošla putem križa te je uzeta u nebesku slavu, kao što smo se spomenuli prije nekoliko dana. Kršćanski je narod zaziva kao Vrata nebeska (Ianua Caeli). Zamolimo je da nas vodi u našim svakodnevnim odlukama, putem koji vodi do "nebeskih vrata."