Skoči na glavni sadržaj

Ulazna pjesma

Prigni uho svoje, Gospodine i usliši me, spasi slugu svoga koji se uzda u te! Smiluj mi se, Gospode, jer povazdan vapijem k tebi.  (Ps 86, 1-3)

 

Zborna molitva

Bože, ti ujedinjuješ srca vjernih da isto hoće i za istim teže. Daj narodu svome da ljubi što ti zapovijedaš i želi što ti obećavaš te u nestalnosti zemaljskog života onamo smjera naše srce gdje su prave radosti. Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Gospodine, jedinom žrtvom svoga Sina stekao si novi narod. Molimo te, daruj svojoj Crkvi jedinstvo i mir. Po Kristu. 

 

Pričesna pjesma 

Zemlja se nasićuje plodom ruku tvojih, Gospodine, da izvede kruh iz zemlje i vino što razvedruje srce čovječje. (Ps 104, 13-15) 

 

Popričesna molitva

Gospodine, izliječi nas potpuno svojim milosnim djelovanjem. Stvori nam novo srce da uvijek činimo što je tebi milo. Po Kristu. 

 

Prvo čitanje   Iz 66, 18-21

Dovest će svu vašu braću između svih naroda.
 

Čitanje Knjige proroka Izaije 

Ovo govori Gospodin:

»Ja dobro poznajem njihova djela i ­namjere njihove. Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju slavu! Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, ­Mošek, Roš, Tubal i Javan – k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje slave – i oni će navješćivati slavu ­moju narodima. I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Gospodinu – na konjima, na bojnim kolima i nosilima, na mazgama i jednogrbim devama – na svetu goru svoju u Jeruzalemu« – govori Gospodin – »kao  što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u domu Go­spodnjem. I uzet ću sebi između njih sve­ćenike, levite« – govori Gospodin.

Riječ Gospodnja. 

 

Otpjevni psalam   Ps 117, 1-2 

Pripjev:  Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!
 

Hvalite Gospodina, svi puci, slavite ga, svi narodi!
……………….. 

Silna je prema nama ljubav njegova i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka! 

 

Drugo čitanje   Heb 12, 5-7.11-13

Koga ljubi Gospodin, onoga i stegom odgaja.
 

Čitanje Poslanice Hebrejima 

Braćo: 

Zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.

Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi.

Riječ Gospodnja.

 

Pjesma prije evanđelja   Iv 14, 6

Ja sam put i istina i život, govori Gospodin: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. 

 

Evanđelje   Lk 13, 22-30

Doći će s istoka i zapada i sjesti za stolu kraljevstvu Božjem.
 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko:»Gospodine, je li malo onih koji se spasa­vaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.

Kada gospodar kuće ustane i zaključa ­vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgo­voriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ 

Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ­ugled­ate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«

Riječ Gospodnja.

 

HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE

fra Ivan Dugandžić

 

Tko će se spasiti?

Evanđelist kaže da je netko postavio Isusu pitanje: «Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?» (Lk 13,23). Kad je pisao svoje evanđelje, Luka vjerojatno nije više ni znao tko je to bio, jer to nije ni važno. Budući da je to ustvari pitanje svakog čovjeka, važno je samo ono i Isusov odgovor na nj. Kao i u mnogim drugim slučajevima Isus ne odgovara izravno svom sugovorniku, već upućuje poticaj svima kako da ostvare svoje spasenje. Tako primjerice molbu dvojice sinova Zebedejevih da im obeća prva mjesta u svom kraljevstvu Isus koristi kao priliku da sve pouči kako se do prvih mjesta dolazi samo poniznim služenjem (usp. Mk 10,35-45).

Čovjek koji je Isusu postavio pitanje ne bi imao nikakve koristi od odgovora koji bi sadržavao brojke ili postotke. Izravan odgovor bio bi u svakom obliku opasna zamka. Tako bi odgovor da je takvih puno mogao imati za posljedicu lažni optimizam da se spasenje može ostvariti i bez velika truda. Suprotan odgovor, da je takvih vrlo malo, mogao bi u slušatelja polučiti osjećaj rezignacije i uvjerenja kako se onda uopće i ne isplati oko toga truditi. Isus ostaje dosljedan sebi i svom navještaju koji je jednako otvoren za sve, ali i jednako zahtjevan svima.

Razmišljajući o ovim riječima, dobro je postaviti pitanje, kako s njima pomiriti tolike druge Isusove riječi koje govore kako Bog sve ljubi i sve želi spasiti? Drugim riječima, gdje je granica između milosrdnog i neumoljivog Boga? Donoseći prispodobe o pastiru koji sve čini da nađe izgubljenu ovcu, o ženi koja ne sustaje pretraživati kuću dok ne nađe izgubljeni novčić te onu o dobrom ocu koji slavi povratak nezahvalnog sina (usp. Lk 15), upravo je Luka snažno istaknuo crtu Božjeg milosrđa. No očito je da on u tom ne vidi nikakvu suprotnost s Božjim vrlo strogim zahtjevima čovjeku. Iako Bog ljubi čovjeka i sve čini da ga spasi, čovjek može uvijek izabrati suprotno.

 

Uska vrata

Kako shvatiti Isusov poticaj: «Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći» (Lk 13,24)? Isusov odgovor nije moralizatorske naravi kao što je to često slučaj s ljudskim govorom. Isto tako on ne želi u ljudima stvoriti strah, već predstavlja pozitivan izazov. Suočavajući se ozbiljno s Isusovim odgovorom, svaki slušatelj evanđelja mora sebi postaviti pitanje: u čemu je smisao moga života, koji je cilj moga života i kako ga želim ostvariti? Tako postavljeno pitanje nužno zahtijeva opredjeljenje i stav.

I u običnom životnom iskustvu susrećemo se s uskim vratima kroz koja nije lako proći. Učenici se s tim suočavaju na kraju svake školske godine. Ako nisu ozbiljno radili, teško je na kraju do ocjena koje jamče prolaz u viši razred. Mnogi tražeći posao također ostaju pred uskim vratima, jer su drugi prije njih imali bolje diplome i preporuke, a katkada nažalost i bolje veze. Kad je Bog u pitanju, utješno je barem to što se ne trebamo bojati nikakvih veza i posredovanja. Njegova vrata su svima jednako uska, ali su svima i otvorena. Treba samo htjeti i znati na njih ući.

U tom pogledu donekle je zbunjujuća Isusova primjedba kako će mnogi tražiti da uđu, ali neće moći. Zatim dodaje kako će uzalud kucati i podsjećati: «Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao» (13,26). Te riječi posebno pogađaju deklarativno i prigodničarsko kršćanstvo. Nije dosta samo se pozivati na Isusa i koji put se naći na misi, da bi se zadovoljio kriterij «uskih vrata». Što je onda potrebno? Možda je to najbolje izrečeno u glavnoj molitvi današnje nedjelje: «Daj narodu svome da ljubi što ti zapovijedaš i želi što ti obećavaš te u zgodama i nezgodama zemaljskog života srca naša budu čvrsto usmjerena  onamo gdje su prave radosti».