Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu A

lis 04 2020 Miriam

4. listopada 2020.

Ulazna pjesma
Sve je, Gospodine, u tvojoj volji, nitko joj se ne može oprijeti. Ti si sve stvorio, nebo i zemlju, cijeli svemir, ti si Gospodar svega. (Est 13, 9-11)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, bolji si nego što zaslužujemo i želimo. Budi nam milosrdan: otpusti grijehe kojih se savjest plaši, a daruj i ono što ne umijemo moliti. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, primi žrtvu koju si ustanovio. Otkupi nas i posveti otajstvima, što ih dužnim poštovanjem slavimo. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Dobar je Gospodin svima što se u nj uzdaju, duši koja ga traži.   (Tuž 3, 25)

Popričesna molitva
Svemogući Bože, daj da se opojeni i nahranjeni ovim otaj­stvima pre­obrazimo u ono što smo primili. Po Kristu.

Prvo čitanje    Iz 5, 1-7
Vinograd Gospodina nad vojskama dom je Izraelov.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Zapjevat ću svojemu dragome pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome. Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da će uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu. Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeđ ­mene i vinograda mojega. Što još mogoh ­učiniti za svoj vinograd pa da nisam učinio? ­Nadah se da će uroditi grožđem, zašto vinjagu izrodi? No sad ću vam reći što ću ­učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga ­opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze. U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dažde nad njime.Vinograd Gospodina nad vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 80, 9.12-16.19-20

Pripjev:  Vinograd Gospodnji dom je Izraelov.

Ti prenese čokot iz Egipta,
pogane istjera, a njega zasadi.
Mladice svoje ispruži do mora
i svoje ogranke do Rijeke.

Zašto si mu srušio ogradu
da ga beru svi što putem prolaze,
da ga pustoši vepar iz šume,
da ga pasu poljske zvijeri?

Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi,
obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji!

Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Gospodine, Bože nad vojskama, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!

Drugo čitanje    Fil 4, 6-9
To činite i Bog mira bit će s vama!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama! Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   usp. Iv 15,16
Ja vas izabrah iz svijeta da idete i rod donosite i rod vaš da ostane, govori Gospodin.

Evanđelje   Mt 21, 33-43
Vinograd će iznajmiti drugim vinogradarima.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima sveće­ni­čkim i starješinama narodnim: »Drugu pri­spodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ­ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo ­vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vino­gradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako. Naposljetku posla k njima sina svoga misle­ći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ­ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vi­no­grada i ubiju. Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.« Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismi­ma: Kamen što ga odbaciše ­graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim! Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo ­Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Antonio Šakota

Baština između dara i posjeda

Draga braćo i sestre! Još jedna liturgijska godina polako ide svome kraju. Istina, ostalo je još nešto vremena do Došašća ali je i iz samog evanđelja koje danas slušamo prilično razvidno da se lagano primičemo kraju jedne godine. Kako s nama, tako i s čitanjima to jest evanđeoskim odlomcima koje slušamo. Danas je Isus izgovorio drugu od tri prispodobe prvenstveno namijenjene glavarima svećeničkim i starješinama narodnim, a potom i svima nama koji smo pozvani u njima se prepoznati. Isus je posljednji put ušao u Jeruzalem. Istjerao je trgovce iz Hrama te prokleo neplodnu smokvu, nakon čega je morala nastati rasprava sa spomenutima koje za plod imaše prošlonedjeljnu prispodobu o dva sina čija su nam ponašanja pokazala da i svatko od nas u sebi nosi mogućnosti i prihvaćanja i odbijanja. Stoga je važno imati raskajano i pokorničko srce koje neće dopustiti da na vlastiti život i vjeru gledamo statički, kao na nešto davno stečeno što ne bismo mogli izgubiti. Današnja prispodoba o vinogradarima ubojicama nastavak je Isusovog takvoga govora, a sljedeće nedjelje će ga zaokružiti pozivom na svadbenu gozbu.

Nakon što se rodila rasprava među spomenutim likovima, Isus sada želi ponešto kazati o sebi, ali i više o njima – tim poglavarima i starješinama. Govori o sebi, da nije bilo kakav vinogradar. Učinio je sve da vinograd bude reprezentativan – posadio je, ogradio, iskopao i podigao. A najvažnije tek dolazi – iznajmio ga je. Drugim riječima, povjerio ga je. Vinograd je njegov a vinogradarima je povjereno da njime autonomno upravljaju. To bi značilo da oni imaju vlast koja nije nipošto fiktivna ali u konačnici opet nije do kraja njihova. Postoji netko kome će ipak morati položiti račun. A taj netko, naš Vinogradar, on će se vratiti po plodove. Ne po dio, nego po sve! Tako i priliči, nije samo dio nas njegova baština nego smo čitavi Njegovi! Iz ovog kratkog opisa možemo zaključiti da naš gospodar voli davati povjerenje te mu nije ni svejedno što ćemo s ukazanim povjerenjem učiniti. Stalo mu je do naših djela, napose plodova! U svakom slučaju, nije kontrolor koji guši nečiju slobodu i kreativnost.

Vrhunac ljubavi gospodareve prema svome vinogradu očituje se u slanju Sina – unatoč svemu. On je već doživio udarce. Vinogradari nisu baš najbolje utjelovili njegovu zamisao. Mogli bismo kazati da su očekivanja bila uzaludna. I upravo u toj uzaludnosti on poseže za najuzvišenijim – šalje Sina! Ljudi kažu da se razočara onaj koji se očara i puno očekuje. Naš gospodar, kako je opisan u prispodobi, zasigurno puno traži a naši ga odgovori dovode do ruba razočarenja. I upravo tada, kada povjerenje blijedi i dolazi pod upitnik, on nam daje još jednu priliku. Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni! Naši stari bi rekli da nije svako zlo za zlo nego i za dobro. Gospodin će svojim uskrsnućem posvjedočiti da najveći poraz može biti prilika za najveću pobjedu. Umjesto da nevjernog čovjeka postavi na optuženičku klupu on mu sudi tako što će na nju posjesti samoga sebe. Ako se ni tada ne probudi, onda će ga ugaoni kamen satrti i smrskati – kako je posvjedočeno u nekim rukopisima a u današnjem čitanju izostavljeno, te i u onoj kućnoj Bibliji u zagradu stavljeno.

Na koncu, valja nam se zapitati što ove vinogradare dovodi do ponašanja suprotnog gospodarevoj zamisli. Što ih potiče da na vrhunac ljubavi odgovaraju vrhuncem odbijanja? Oni u Isusu vide baštinika. I zato ga ubijaju. Što im baštinik smeta? Inače, baština je jedan od temeljnih biblijskih pojmova. Na sebi svojstven način izriče sadržaj i smisao saveza – između Boga i Izraela, Izraela i Obećane zemlje, Obećane zemlje i Gospodina. Prateći dijakronijski biblijsku povijest vidimo da je pojam baštine poprimao drugačije konotacije. U početku se ona isključivo stavljala uz bok zemlji kao fizičkoj stvarnosti. Kad se tome doda vizija baštine u ključu posjeda jasno je da je takvom pogledu prijetila opasnost trijumfalizma koji će skončati u razočarenju. Obično nam se svima mora dogoditi nekakav poraz da stvari počnemo sagledavati drugačije. Tako i Izraelcima bijaše s babilonskim sužanjstvom. Onda kada su izgubili sve, bili su prisiljeni svoje temeljne vjerske točke prericati, to jest tražiti im dublji smisao. Upravo to se dogodilo s baštinom. U nedostatku posjeda shvatili su da se ona i ne sastoji u tomu. Zato – Gospodin je moja baština i čaša! Drugim riječima, u onoj mjeri u kojoj i na vjeru, uz ostale stvarnosti koje u svijetu susrećemo, gledamo osvajačkim očima učinit ćemo sve da „ubijemo baštinika“, misleći tako da će ona pripasti nama. Nije slučajno da Isus u svojim blaženstvima uz baštinjenje zemlje stavlja krotke. Oni koji su krotka, ponizna srca jedino mogu baštiniti zemlju jer je i ne gledaju isključivo fizikalijama nego duhovnim očima. S pridjevom krotak povezan je i glagol – ukrotiti. Baštiniti može samo onaj koji zna oko svoga srca raditi, usmjeravati ga i nadasve zahvaljivati Gospodaru na njegovoj veličini po kojoj i za nas ima mjesta u Njegovoj baštini. Zaištimo od Gospodina da, osobito na našu vjeru, gledamo očima dara a ne posjeda. Tako ćemo biti natjerani da se neprestano krotimo i tako poprimamo obličja svoga Učitelja.