Ulazna pjesma
Sve je, Gospodine, u tvojoj volji, nitko joj se ne može oprijeti. Ti si sve stvorio, nebo i zemlju, cijeli svemir, ti si Gospodar svega. (Est 13, 9.10-11)
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, bolji si nego što zaslužujemo i želimo. Budi nam milosrdan: otpusti grijehe kojih se savjest plaši, a daruj i ono što ne umijemo moliti. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, primi žrtvu koju si ustanovio. Otkupi nas i posveti otajstvima, što ih dužnim poštovanjem slavimo. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Dobar je Gospodin svima što se u nj uzdaju, duši koja ga traži. (Tuž 3, 25)
Popričesna molitva
Svemogući Bože, daj da se opojeni i nahranjeni ovim otajstvima preobrazimo u ono što smo primili. Po Kristu.
Prvo čitanje Hab 1, 2-3; 2,2-4
Pravednik će od svoje vjere živjeti.
Čitanje Knjige proroka Habakuka
»Dokle ću, Gospodine, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi ’Nasilje!’ a da ti ne spasiš? Zašto puštaš da gledam nepravdu, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni!« Tada Gospodin odgovori i reče: »Zapiši viđenje, ureži ga na pločice da ga čitač lako čita. Jer ovo je viđenje za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i ne će zakasniti! Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 95, 1-2.6-9
Pripjev: O da danas glas Gospodnji poslušate, ne budite srca tvrda!
Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.
O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«
Drugo čitanje 2Tim 1, 6-8.13-14
Ne stidi se svjedočanstva za Gospodina našega.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi: Podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Božjoj. Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja 1Pt 1, 25
Riječ Gospodnja ostaje dovijeka; ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno.
Evanđelje Lk 17, 5-10
O da imate vjere!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«
»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ’Dođi brzo
i sjedni za stol?’ Ne će li mu naprotiv reći: ’Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’« Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
fra Ivan Dugandžić
(NE)VJERA
«Gospodine, umnoži nam vjeru!»
Pitanje vjere u prvoj Crkvi zacijelo je s vremenom postajalo sve važnije i sve se češće i ozbiljnije postavljalo. Trag o tome nalazimo naime u novozavjetnim predajama koje inače nemaju puno međusobnih dodirnih točaka. Pitanje učenika i Isusov odgovor bili su, osim sinoptičke predaje, poznati i Pavlu koji u svojim poslanicama nema ništa iz Isusova zemaljskog života. Molba učenika i Isusov odgovor na nju govore nam mnogo o naravi vjere. Zanimljivo je da oni koji su slijedeći Isusa toliko toga vidjeli i čuli i u mnogim stvarima bili poučeni, ne govore: Učitelju, pouči nas još više!, ili: protumači nam ono što još nismo dovoljno shvatili, već: umnoži nam vjeru!
Učenici kao da naslućuju da je vjera nešto drugo i nešto više od posjedovanja vjerskog znanja i poučenosti. Ali njihova molba, kako god djelovala pobožno, očito Isusa nije impresionirala. On zapravo uopće nije na nju izravno ni odgovorio, jer za nj su od samoga početka dvojbene pretpostavke od kojih učenici polaze. A oni po svemu sudeći polaze od toga da njihova vjera uopće nije upitna, samo bi željeli da je Isus još umnoži, osnaži. Isusov odgovor: «Da imate vjere koliko je zrno gorušičino…» čitavu stvar usmjeruje drukčije. Takvim Isusovim odgovorom sigurnost njegovih učenika razotkriva se kao iluzija, zabluda.
Iz tog odgovora se ne može ništa drugo zaključiti, već da Isus polazi od toga kako oni zapravo uopće nemaju vjere. Jer kad bi imali vjere, oni bi činili nemoguće, kao što je u ovoj slici presađivanje dudova stabla s korijenom u more (Lk 17,6). Ne kaže Isus uzalud u jednoj drugoj prigodi: «Sve je moguće onomu koji vjeruje» (Mk 9,23). Dudovo stablo je izabrano vjerojatno zbog toga što se ta scena odigrala u neposrednoj blizini takvog stabla. Ali upravo to stablo ima jako dubok i žilav korijen, tako da ga nije lako iščupati iz zemlje. No, pravoj vjeri ni to nije nemoguće.
Što je vjera?
Očito je da za Isusa ne postoji slaba i jaka vjera, već samo vjera i nevjera. Vjera ne može biti samo neko dodatno osiguranje onom što čovjek sam može učiniti, ona nije nikakav oblik nadgradnje života koji inače dobro funkcionira i bez Boga. Ona je posve nova orijentacija i posve novi stav u životu koji nastaje u susretu s njegovim navještajem kraljevstva Božjega. Kao što Isus može kraljevstvo Božje usporediti s gorušičinim zrnom (usp. Mk 4,30-32), to isto vrijedi i za čovjekovu vjeru. To malo zrno nosi u sebi veliku snagu iz koje nastaje pravo stablo. Tako i čovjekova vjera, ako je ima.
Isus svoj odgovor nastoji potkrijepiti pričom o sluzi i gospodaru koja nam se opet na prvi pogled čini promašenom. Jer možemo se pitati: Što imaju sluga i gospodar zajedničko s molbom učenika? Očito da imaju. Isus ovom pričom želi kazati: vjera je dar od Boga koji se može zahvalno prihvatiti i čuvati ili će čovjek taj dar prezreti i izgubiti. Treće mogućnosti nema. Kao što sluga u svemu ovisi o svom gospodaru i kao što nema nikakva prava na neko priznanje za svoj posao, već mora smatrati srećom što mu je taj posao ponuđen, tako je i s čovjekovim odnosom prema Bogu. Vjera je uvijek dar koji čovjek može zahvalno prihvatiti i onda se posve osloniti na Boga.
Zato Apostol daje lijep savjet svom učeniku Timoteju: «Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku!» (2 Tim 1,6). Tko god se je grijao uz ognjište potvrdit će snagu ove slike. Dovoljno je samo malo zaboraviti na vatru i već je nestalo plamena, a žeravicu je prekrio sloj pepela. Vatra se doduše nije posve ugasila, ali ona gubi svoju snagu. Nema od nje ni svjetla ni topline. Treba se sagnuti i dobro puhnuti kako bi se vatra opet rasplamsala. Tako je i s vjerom. ona često još samo tinja negdje u dubini ljudskog srca, treba je raspiriti. To se najbolje čini molitvom u kojoj ponajprije Bogu zahvaljujemo za dar vjere kojom u životu sve možemo.