Ulazna pjesma
Pogledaj, štite naš, Bože,pogledaj lice Pomazanika svoga! Zaista, jedan je dan u dvorima tvojimbolji od tisuću drugih.
(Ps 84, 10-11)
Zborna molitva
Bože, onima koji te ljube pripravio si nevidljiva dobra. Daj nam smisao za pravu ljubav, da tebe u svemu i nadasve volimo te postignemo tvoja obećanja, koja nadilaze svaku želju. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Primi, Gospodine, ove prinose kojima se ostvaruje tajanstvena razmjena naših i tvojih darova. Mi tebi donosimo što si nam dao, a ti nam u svom daru podaj sama sebe. Po Kristu.
Pričesna pjesma
U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.
(Ps 130, 7)
Popričesna molitva
Gospodine, ovom pričešću dao si nam dioništvo u svome Sinu Isusu Kristu. Molimo te, da nas sveta otajstva preobraze na njegovu sliku te se pridružimo njegovoj proslavi u nebu. Po Kristu.
Prvo čitanje Jr 38, 4-6.8-10
Rodila si me, majko, da se svađam i prepirem sa svom zemljom. (Jr 15, 10)
Čitanje Knjige proroka Jeremije
U one dane:
Dostojanstvenici rekoše kralju: »Jeremiju valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u ovome gradu i sav narod kad takve riječi pred njima govori. Pa taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast.« A kralj Sidkija odgovori: »Eto, on je u vašim rukama, jer kralj
ionako više nema nikakve vlasti nad vama.« Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u zdenac kraljeva sina Malkije, što bijaše u tamničkom dvorištu, i spustiše ga na užetima. Ali u zdencu ne bijaše vode, već samo glib, tako da Jeremija propade u glib.
Tada Ebed-Melek izađe iz kraljevskog dvora te ovako reče kralju: »Gospodaru, kralju moj, zlo čine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u zdenac, gdje će od gladi umrijeti, jer više nema kruha u gradu.« Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: »Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz zdenca dok nije umro.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 40, 2-4.18
Pripjev: Gospodine, u pomoć mi pohitaj!
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
…………….
Izvuče me iz jame propasti,
iz blata kalnoga;
noge mi stavi na hridinu,
korake moje ukrijepi.
…………….
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti,
i uzdanje će svoje staviti u Gospodina.
……………
Bijedan sam ja i nevoljan,
al Gospodin se brine za me.
Ti si pomoć moja i moj spasitelj;
o Bože moj, ne kasni!
Drugo čitanje Heb 12, 1-4
Postojano trčimo u borbu koja je pred nama!
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo:
I mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u početnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podne-se toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom. Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 10, 27
Ovce moje slušaju glas moj, govori Gospodin, ja ih poznajem i one idu za mnom.
Evanđelje Lk 12, 49-53
Nisam došao mir dati, nego razdjeljenje.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!
Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
fra Ivan Dugandžić
Oganj dođoh baciti na zemlju!
Neke Isusove riječi ostavljaju nas zatečenima i zbunjenima. One nas zorno podsjete kako ga slabo poznajemo. Slušajući te riječi, počinjemo shvaćati kako je njegovo evanđelje puno zahtjevnije nego što katkada površno mislimo. Možda to ni za jednu drugu njegovu riječ ne vrijedi u tolikoj mjeri kao za ovaj kratki tekst koji smo čuli. U rečenici «Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo» (Lk 12,49) Isus koristi sliku velikog požara koji najavljuje sud Božji i koji treba očistiti narod Božji od svih njegovih opačina i pripremiti ga za Božji dolazak. On se u toj slici poistovjećuje s brojnim najavama starozavjetnih proroka. Govoreći o danu Gospodnjem, prorok Zaharija primjerice kaže da će samo trećina naroda preživjeti istrjebljenje koje će zadesiti svijet i da će i ta trećina biti u ognju pročišćena: «Tu ću trećinu kroz oganj provesti, pročistiti ću ih kao što se pročišćuje srebro, iskušat ću ih kao što se srebro iskušava. On će zazivati ime moje, a ja ću mu se odazvati» (Zah 13,9).
Bog može i svoju riječ koju će uputiti po proroku učiniti ognjem za svoj narod. Tako po Jeremiji poručuje: «Evo što će im se zbiti: U oganj ću pretvoriti svoje riječi u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj proždre» (Jr 5,14). Riječ Božja bukti poput ognja u prorokovu srcu i ne da mu da se umori i da prestane govoriti u Božje ime: «I rekoh u sebi: neću više na nj misliti, niti ću govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj zapretan u kostima mojim» (20,9). A mudri Sirah je pojavu proroka Ilije prikazao kao pojavu ognja: «I usta prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja» (Sir 48,1). Ivan Krstitelj kao posljednji u nizu proroka najavljuje jačeg od sebe kao onog tko «će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem» (Lk 3,16). Isusova riječ o ognju želi naglasiti ozbiljnost njegova poziva na obraćenje i potrebu duboke promjene čovjekova srca.
Razdjeljenje, a ne mir!
Još više zbunjuje druga Isusova riječ: «Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje…:razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve» (12,51-53). Te riječi nam nije nimalo lako pomiriti sa slikom Isusa koju nosimo, a u kojoj dominira Isus mironosac i mirotvorac. Teško je u ovim riječima prepoznati Isusa kojemu su kod rođenja anđeli pjevali: «Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim» (Lk 2,14). Je li to onaj isti Isus koji u Govoru na gori slavi one koji se zalažu za mir: «Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! (Mt 5,8).
Sigurno, isti je to Isus i evanđelist nije ništa dodao. Ove riječi nam samo otkrivaju posljedicu ognja koji je došao baciti. On nije tražio mir pod svaku cijenu, kako se danas često događa. Njegov cilj bio je mir kao plod istine i pravednosti, a put do njega često vodi kroz bolne podjele koje se događaju u srcu pojedinca, u obiteljskim i međuljudskim odnosima. Mir koji Isus naviješta uključuje u sebi trajni obračun s onim silama zla koje su na kraju i njega odvele u smrt. Zato se pritom ne da izbjeći ni razdor između čovjeka koji se opredijelio za Isusa i onih koji su ravnodušni na njegovu riječ ili štoviše protivni joj.
Današnje evanđelje ozbiljan je ispit savjesti svakom komotnom i plitkom kršćanskom životu, u kojem više nema ni hrabrosti ni snage uhvatiti se u koštac s onim što je nespojivo s duhom evanđelja. Isusove riječi kritika su umornog i tromog kršćanstva koje se zadovoljava tek s ponekim dobrim djelom, ne razlikujući se ni u čemu od svijeta. One su prosvjed protiv mira koji i nije mir, već njegov privid, zato što ne počiva na Božjoj istini. Napokon, te riječi su kritika kršćanstva koje je izgubilo ljubav prema Kristu i zato ne pozna ni odlučno opredjeljenje za nj. A vjera jest u prvom redu stvar jasnog i odlučnog opredjeljenja, bez obzira na pitanje što će to koštati.