20. lipnja 2021.
Ulazna pjesma
Gospodin je jakost narodu svome, tvrđava spasa svom Pomazaniku. Spasi narod svoj, Gospodine, i blagoslovi svoju baštinu, pasi ih i nosi dovijeka! (Ps 28, 8-9)
Zborna molitva
Daj, Gospodine, da ti uvijek služimo sa strahopoštovanjem i ljubavlju. Ti nikada ne kratiš svoga vodstva vjernima koje si utemeljio u svojoj ljubavi. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, primi žrtvu pomirenja i hvale: po njoj nas očisti od grijeha da ti se svidi ljubav naših duša. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Oči sviju u tebe su uprte, Gospodine, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. (Ps 145, 15)
Popričesna molitva
Gospodine, pričest svetog tijela i predragocjene krvi obnavlja nam božanski život. Molimo te da svako slavljenje otajstva učvrsti jamstvo našeg spasenja. Po Kristu.
Prvo čitanje Job 38, 1.8-11
Tu nek se lomi ponos tvog valovlja.
Čitanje Knjige o Jobu
Gospodin odgovori Jobu iz oluje i reče: »Tko li zatvori more vratnicama kad burkajuć se navrije iz utrobe; kad oblakom ko haljom ga odjenuh i maglom gustom ovih ko pelenam’; kad njegovu sam odredio među, vrata stavio s prijevornicama? ’Dotle ćeš, rekoh, dalje ni koraka, tu nek se lomi ponos tvog valovlja!’« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 107,23-26.28-31
Pripjev: Hvalite Gospodina jer dovijeka je ljubav njegova!
Oni koji lađama zaploviše morem
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Gospodnja,
čudesa njegova na pučini.
On reče i olujni se vjetar uzvitla
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,
u nevolji duša im ginula.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac,
valovi morski umukoše.
Obradovaše se tišini,
u željenu luku on ih povede.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Drugo čitanje 2Kor 5, 14-17
Novo, gle, nasta!
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Lk 7, 16
Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!
Evanđelje Mk 4, 35-41
Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U onaj dan, uvečer, reče Isus svojim učenicima: »Prijeđimo prijeko!« Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?« Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Bože Milić
Čovjek je oduvijek izložen djelovanju prirodnih sila. I možemo samo zamisliti kako su se ljudi kroz povijest nosili s izvanrednim djelovanjem potresa, oluja, uragana, snažnih vihora, uzburkanog mora, visokih valova, golemih požara, vrućina i hladnoća. I mi ljudi suvremenog svijeta i vremena jednako smo, kao i naši preci, izloženi djelovanju prirodnih sila. I uz sve napore znanosti ne može se, npr., predvidjeti potres, ta sila koja ljulja brda i planine i cijele gradove te tjera duboki strah u svako živo biće. Možda potres izaziva najveće strahopoštovanje, jednako tako kao što u nama izaziva osjećaj duboke nemoći. Ali jednako zastrašujuće na nas djeluju i snažne oluje, vjetrovi, velike oborine koje prate poplave itd. Ali, more, kao prirodni element, na svoj način zauzima posebno mjesto. More je oduvijek, i o tome možemo čitati od početaka ljudske literature, privlačilo svojom ljepotom, snagom i veličinom, pozivalo na avanturu, na put. Jer, ploviti se mora... Ali je isto tako izazivalo veliki strah kad bi se čovjek našao predan njegovoj nemilosti. I kao što se većina ljudi boji potresa i smatra to iskustvo velikom ugrozom i osjećajem krajnje nemoći, jednako tako oni koji su plovili morem u snažnim olujama i velikim valovima, kažu da je taj osjećaj strašan i neusporediv i da se čovjek osjeća tako malenim, napuštenim i nemoćnim.
U Bibliji je more slika nesigurnosti, bezdana, smrtne opasnosti, a često i prebivalište demonskih sila.
I danas, na 12. nedjelju kroz godinu, slušamo o moru u dva misna čitanja. U prvom čitanju iz starozavjetne Knjige o Jobu, Bog se obraća Jobu i govori mu: Tko je to ukrotio more, tko li ga je zatvorio vratnicama, tko ga je kao haljinom oblakom odjenuo i maglom kao pelenom. Tko je moru postavio granice....?
U knjizi Jobovoj Bog govori o moru kao o nekoj stvarčici koju čovjek ima u svojim rukama i potpuno njome upravlja. Kao o nekoj posudi kojom s lakoćom vlada. Iz toga čitamo da je more samo jedan prirodni element koji je u Božjim rukama neznatan. Kojemu Bog određuje granice, oblači ga oblakom ili maglom, postavlja mu vrata i granice… Vidimo potpunu Božju dominaciju, nadmoć i nadležnost nad tom golemom silom i količinom vode koju zovemo morem.
I na takvom istom moru ili njegovom dijelu ili na jezeru, svejedno, završili su i Isusovi apostoli u lađici. Skupa s njima i Isus, koji ih poziva da prijeđu prijeko, na drugu obalu. Za to vrijeme on ide spavati na krmu. Iznenada se diže silna oluja i nevrijeme kakvo zna nastati na velikim vodenim površinama. Valovi su bili takvi da su već prijetili potopiti lađu koja je bila puna vode. A apostoli preplašeni, izudarani, dezorijentirani i umorni od cijeloga dana i od borbe s vodom i olujom. U jednom trenutku probude Isusa i kažu: „Učitelju, zar ne mariš što ginemo?“ Zar ti nije stalo, pa svi ćemo izginuti… Isus se ustane s ležaja i s dvije riječi smiri vjetar i more. Ovdje vidimo snažnu poveznicu s Knjigom o Jobu gdje se Bog pokazuje gospodarom nad silnim vodama, nad beskrajnim morem. I ovdje Isus čini isto što i Bog u Knjizi Jobovoj, samo na drugi način. I on svojim apostolima pokazuje da je gospodar nad prirodnim elementima kojima nitko ne može stati u kraj, nad vjetrom i nad morem.
Tko li je ovaj da mu se more i vjetar pokoravaju? - pitaju se apostoli. Jesu li se u tom trenutku straha i panike mogli sjetiti Jobove knjige u kojoj Bog govori da je on postavio granice moru, odredio gdje će se lomiti ponos morskih valova? Ne znamo, jesu li se sjetili baš u tom trenutku, ali kasnije sigurno jesu. I morali su povezati Isusa koji smiruje prirodne elemente i Boga koji govori Jobu. To je bila nova lekcija za učenike, novi korak u njihovom odnosu s Isusom, novo otkriće. Oni se pitaju: tko li je ovaj? Imali su dojam da ga poznaju do tog trenutka, a sada odjednom nešto novo: Tko li je ovaj koji vlada prirodnim silama? A Isus ih prekorava kako nemaju vjeru i što su bojažljivi.
Ova situacija u sebi krije i neku vrstu humora. More bjesni, apostoli se bore posljednjim snagama za život, lađa se ljulja poput orahove ljuske i puni se vodom prijeteći da potone u dubine – a Isus spava. Oni se sjete da ga probude. On ustane, ušuti vjetar i smiri more i - odjednom sve stane. Apostoli u čudu gledaju, uznemireni i iscrpljeni… Nije nam to teško zamisliti. Ima nekog neobičnog humora u svemu ovome. Isus iza sna, onako usput, smiruje oluju. Obraća se apostolima koji tek pokušavaju doći sebi nakon velike borbe, opasnosti i straha. Dok im srce još snažno udara, on ih pita: „Što ste bojažljivi. Kako nemate vjere“?