Ulazna pjesma
Gospodin je jakost narodu svome, tvrđava spasa svom Pomazaniku. Spasi narod svoj, Gospodine, i blagoslovi svoju baštinu, pasi ih i nosi dovijeka! (Ps 28, 8-9)
Zborna molitva
Daj, Gospodine, da ti uvijek služimo sa strahopoštovanjem i ljubavlju. Ti nikada ne kratiš svoga vodstva vjernima koje si utemeljio u svojoj ljubavi. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, primi žrtvu pomirenja i hvale: po njoj nas očisti od grijeha da ti se svidi ljubav naših duša. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ja sam pastir dobri, i život svoj polažem za ovce svoje, govori Gospodin. (Iv 10, 11.15)
Popričesna molitva
Gospodine, pričest svetog tijela i predragocjene krvi obnavlja nam božanski život. Molimo te da svako slavljenje otajstva učvrsti jamstvo našeg spasenja. Po Kristu.
Prvo čitanje Zah 12, 10-11; 13, 1
Gledat će onoga koga su proboli (Iv 19, 37)
Čitanje Knjige proroka Zaharije
Ovo govori Gospodin:»Na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni.I gledat će onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. U onaj dan plač velik nastat će u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. U onaj dan otvorit će se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i nečistoće.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 63, 2-6.8.9
Pripjev: Tebe žeđa duša moja,Gospodine, Bože moj!
O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
U svetištu sam tebe motrio
gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slaviti.
Tako ću te slavit za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.
Drugo čitanje Gal 3, 26-29
Koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima
Braćo: Svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi jedan u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 10, 27
Ovce moje slušaju glas moj, govori Gospodin, ja ih poznajem i one idu za mnom.
Evanđelje Lk 9, 18-24
Ti si Krist – Pomazanik Božji! Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on im reče: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist – Pomazanik Božji!« A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.« A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
fra Ivan Dugandžić
Nezaobilazno pitanje
U svakom evanđelju postoji jedno mjesto, jedan tekst koji se može smatrati ključem za razumijevanje cijeloga djela. U najstarijem, Markovu evanđelju taj ključ se nalazi točno na sredini – Mk 8,27-30. U prvom dijelu evanđelist je prikazao Isusa koji naviješta kraljevstvo Božje i taj navještaj prati čudesima. Pokazao je i odjek svega toga kod ljudi: jedni se opredjeljuju za nj, kao učenici i velik dio naroda, a drugi su žestoko protiv njega, kao farizeji i herodovci (usp. Mk 3,6). Njegovo učenje i njegova djela sve više ističu u prvi plan pitanje njegove osobe: tko je ovaj? U jednom trenutku Isus želi sam čuti što o njemu misle ljudi, a posebice njegovi učenici, da bi nakon toga započeo sam otkrivati tajnu svoje osobe koja je izvan okvira svih mogućih očekivanja.
Luka koji je preuzeo otprilike polovicu Markova teksta i, koristeći druge izvore, stvorio obimom teksta dvostruko veće evanđelje od Markova zadržao je Markov ključ razumijevanja, a to znači da, unatoč odgovoru na pitanje tko je Isus što ga je ponudio Marko u svom evanđelju, to pitanje ostaje i dalje otvoreno. Luka želi da čitatelji njegova evanđelja ne ostanu kod onoga što su ljudi Isusova vremena mislili o njemu, pa čak ni kod Petrova priznanja kod Cezareje Filipove: «Krist – Pomazanik Božji» (Lk 9,20). On želi da Isusovo pitanje: «A vi, što vi kažete, tko sam ja?» ne ostane samo kao svjedočanstvo prošloga vremena, već da se s njime suoči svaki čitatelj njegova evanđelja
U novonastalim okolnostima života kršćanskih zajednica to pitanje se uvijek iznova postavljalo s novom oštrinom. Na nj se moglo odgovoriti samo uvijek novim povratkom k samom Isusu, u novom i dubljem osluškivanju njegova glasa i promatranju njegove osobe. Zato su i Luka i Matej, koji su poznavali Markovo evanđelje i očito visoko ga cijenili, u jednom trenutku osjetili potrebu, prikupivši novu građu iz drugih izvora, napisati nova djela iste vrste, kako bi na to pitanje ponudili nove i sadržajnije odgovore.
Život spasiti ili izgubiti?
Način na koji Isus govori o svojoj budućnosti morao je doista šokirati učenike: «Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi…»(9,22). Marko svojim čitateljima nije prešutio nepromišljeni Petrov pokušaj da Učitelja uvjeri kako mu se to ne smije dogoditi, ali i Isusov žestok ukor Petru (usp. Mk 8,32s). Luka je u tom pogledu napravio čak tri zanimljive preinake: ispustio je Petrovo protivljenje, a Isusov zahtjev nasljedovanja u nošenju križa pojačao je ističući kako je Isus govorio svima te je od Markova «neka uzme svoj križ» (Mk 8,34) napravio: «neka danomice uzima križ svoj» (Lk 9,23).
Riječ o nošenju križa cilja na spremnost učenika da do kraja svjedoče za Isusa. Takvu spremnost Isus je već popratio blaženstvom: «Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!» (Lk 6,22). Luka je očito bio svjedok kako je Isusova riječ o nošenju križa nalazila čestu potvrdu u prvim kršćanskim zajednicama. U Djelima apostolskim, nakon što je opisao suprotnosti s kojima su se susreli Pavao i Barnaba na svom misijskom putovanju kao i ono što su prihvatili evanđelje na Cipru i u maloazijskim gradovima, sve je popratio zaključnim komentarom: «Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje» (Dj 14,22).
Samozatajan život Isusova učenika, spremna na podnošenje i najtežih kušnja, sve do gubitka vlastitog života, jamči mu da će svoj život spasiti, dok se onom tko pokušava na drugi način svoj život spasiti kaže da će ga izgubiti (9,34). Dakle za Isusa postoje samo dvije vrste puta za koje se čovjek može odlučiti: prvi je put nošenja križa, što je drugdje nazvano «tijesnim putem koji vodi u Život» (Mt 7,24); svaki drugi put koji isključuje ili prezire ovaj jest samo stranputica.