Jedanaesta nedjelja kroz godinu B

lip 11 2021 Miriam

13. lipnja 2021.

Ulazna pjesma
Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! Ne skrivaj lica svoga od mene, ne odbij u gnjevu slugu svoga! (Ps 27, 7.9)

Zborna molitva
Bože, jakosti onih što se u te ufaju, snago slabih i smrtnih, koji su bez tebe nemoćni: pomozi nam svojom milošću da vršimo tvoje zapovijedi i voljom ti i djelom omilimo. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Bože, ovim darovima ti čovjeku krijepiš zemaljski i duhovni život. Molimo te da nas uvijek prati njihova pomoć za tijelo i dušu. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Za jedno molim Gospodina, samo to ja tražim: da živim u Domu Gospodnjem u sve dane života svoga. (Ps 27, 4)

Popričesna molitva
Gospodine, sveta pričest što je primamo označuje zajedništvo svih vjernika s tobom. Daj da urodi jedinstvom u tvojoj Crkvi. Po Kristu.

Prvo čitanje  Ez 17, 22-24
Nisko drvo uzvisujem.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin Bog: »S vrha cedra velikoga, s vrška mladih grana njegovih, odlomit ću grančicu i posadit je na gori visokoj, najvišoj. Na najvišoj gori izraelskoj nju ću zasaditi: razgranat će se ona, plodom uroditi i postati cedar predivni: prebivat će pod njim sve ptice, sve će se krilato gnijezditi u sjeni grana njegovih. I sve će poljsko drveće znati da ja, Gospodin, visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo sušim, a drvu suhu dajem da rodi. Ja, Gospodin, rekoh i učinit ću!« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam  Ps 92, 2-3.13-16

Pripjev: Dobro je slaviti Gospodina.

Dobro je slaviti Gospodina,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju.

Ko palma cvate pravednik
i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u domu Gospodnjemu,
cvatu u dvorima Boga našega.

Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin,
hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

Drugo čitanje  2Kor 5, 6-10
Trsimo se da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Uvijek smo puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja
Sjeme je riječ Božja, a sijač Krist; tko ga god nađe, ostat će zauvijek.

Evanđelje  Mk 4, 26-34
Manje od svega sjemenja na zemlji postane veće od svega povrća.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu: »Kraljevstvo je ­Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.« I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.« Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Branko Radoš

Današnja nam misna čitanja kao temu za razmišljanje donose: kraljevstvo Božje - raj. To je konačni cilj svih ljudi, a napose nas kršćana. Ono je konačno ispunjenje čovjeka, ostvarenja njegovog životnog plana, ono je nagrada za pravednike poslije ovoga zemnog puta, ali ono je već sada djelomično prisutno ovdje na zemlji.

Stoljećima su Židovi - izabrani Božji narod - očekivali da se ostvari ono što im je preko proroka davno navješteno, a to je dolazak Mesije, blistava budućnost. Očekivali su da će se Mesija pojaviti iznenada, doći će, a da nitko neće znati odakle. Vatra, munje i gromovi, ratovi, osvete i krv pratit će njegove korake. Ognjem i mačem uspostavit će nekad slavno Davidovo kraljevstvo.

Dolaskom na zemlju Isus će razbiti tu lažnu sliku o Mesiji i njegovu kraljevstvu. S dvije kratke slike iz prirode, s dvije usporedbe Isus opisuje. Prva usporedba: 1. «Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Bez obzira što on nakon toga radio, bdio ili spavao, mislio na njega ili ne, sjeme niče i raste!» Kraljevstvo Božje neće izrasti iz revolucija i krvi, ono niče samo iz Božje milosti i ljubavi. Novo Božje uređenje svijeta i društva polazi od uređenja srca. Hram našeg bića onakav je kakvo nam je srce. Naša obitelj, a i čitavo društvo takvo je kakvo srce imaju njegovi članovi.

U dvadesetom stoljeću dogodila su se krvoločnija zlodjela nego u kamenom dobu, ne zato što ljudi danas manje znaju, nego zato što imaju manje srca. Jer u srce je smješteno sve ono veliko i plemenito; u njemu je radost i sreća, ljubav i veselje, ali nažalost u njemu je i mržnja i osveta. Stoga jedini dopušteni rat za ostvarenje kraljevstva Božjeg je rat protiv zla u srcu - prije svega u našem vlastitom srcu.

U srce svakog čovjeka posijana je riječ Božja - plemenitost, dobrota, istinoljubivost, pravičnost... Od nas ljudi se i traži samo jedno: dopustiti da to sjeme isklija, da raste i donese plod. Sjeme će samo klijati i rasti. Nisu potrebne naše analize i planovi kako će se to dogoditi. Pogledamo li povijest Crkve naići ćemo na bezbroj primjera koji nam ovo potvrđuju. Nadamo se da je konačno prošlo vrijeme bojazni da će Riječ ugušiti država ili društvo, ali to ne znači da smo danas manje u opasnosti. Od nas ovdje u dobroj mjeri ovisi kakva će u budućnosti biti Crkva, narod i društvo. Nije budućnost ovoga svijeta samo u rukama predsjednika država i svjetskih moćnika niti je svetost Crkve samo u pobožnosti pape, biskupa i svećenika, nego svakoga od nas. Ti i ja odlučujemo kakav će biti svijet. Hoće li to biti svijet mržnje, nepravdi, laži, ogovaranja ili svijet praštanja, ljubavi, mira, suživota...

2. Druga današnja Isusova usporedba samo nadopunjuje onu prvu: «Kraljevstvo je Božje kao gorušičino zrno, koje je jedno od najmanjih sjemenja, ali iz njega izraste veliko stablo!» U ovoj usporedbi sadržana je logika kompletnog Božjeg djelovanja kroz povijest, jer uvijek su to bili mali, obični koraci. Bog očito ne pati od onoga od čega patimo mi ljudi: od veličine, jer svi želimo biti prvi. Između tolikih velikih i moćnih naroda, Bog je izabrao mali židovski narod. Umjesto učenih i velikih ljudi, za proroke im je slao obične i neuke ljude – najčešće zemljoradnike i stočare.

I Isus se ponašao isto. Okupio je oko sebe skupinu neukih ribara, koji su bili opterećeni tolikim slabostima kao i mi danas. Bili su, možemo slobodno kazati, u dobroj mjeri sirovi, jer branili su djeci da dolaze Isusu. Ponekad sebični i častohlepni - slučaj Zebedejevih sinova koji za sebe traže prva mjesta. U reakcijama su bili počesto nagli - tražili su da Isus uništi selo, jer ga tamo nisu primili. Bili su i slabe vjere - Petar je posumnjao, pa zato počeo tonuti. Bili su i plašljivi, jer svi su ga na kraju  ostavili i pobjegli.

Evo, takvi su bili najbliži Isusovi suradnici - apostoli. Opterećeni mnogim grijesima i slabostima, ali oboružani i velikom ljubavlju prema Gospodinu. Kad se na kraju od njih tražio život za Isusa i kraljevstvo Božje, spremno su ga dali.

Pogledajmo malo nas današnje kršćane. Mi se u dobroj mjeri ponašamo potpuno suprotno od Isusa. Naime mi se redovito družimo samo s onima koji su nam bliski i slični. Svećenike i predstavnike Crkve zamišljamo kao ljude s drugog planeta, koji su  savršeni i ne smiju pogriješiti. Druge najčešće promatramo kao manje, nesposobnije, ružnije i zato na njih svaljujemo krivnju za neuspjeh. Već onaj prvi čovjek Adam krivnju prebacuje na Evu zato što je jeo sa zabranjenog stabla. Koliko smo samo puta čuli ili sami kazali: «Kad se promijeniš, tada ću te prihvatiti!». Sjetimo se Isus nije kazao učenicima: Kad se popravite onda ću vas pozvati! Pozvao ih je takve kakvi jesu i najvažnije je bilo da se odazovu.

Krist i sada i svakog trenutka zove nas. Nije najvažnije kakvi smo mi sada – dobri, loši, pobožni, grješni. Nego jesmo li spremni za njim krenuti. Jesmo li ga spremni slijediti? Jesmo li spremni potruditi se danas i sutra biti malo bolji kršćani i ljudi u odnosu na jučerašnji dan i protekli tjedan? Ima li u nama poniznosti i hrabrosti moliti da se Božje kraljevstvo i po nama danas širi? Hoće li s misnim blagoslovom i završnom pjesmom za nas sve završiti, ili ćemo ipak u sebi ponijeti Kristovu poruku?

Sjeme koje je posijano će izniknuti samo ga treba pustiti i zalijevati. Bog je i danas u naša srca posijao sjeme svoje riječi - sjeme dobra i plemenitosti, istinoljubivosti i pravičnosti. Pustimo ga stoga da isklija, izraste i plod donese. Amen.

 

 

Propovijedi

lip 10 2021
svibnja 29 2021
svibnja 20 2021