Krštenje Gospodinovo

sij 08 2022 Miriam

9. siječnja 2022.

Ulazna pjesma
Nakon krštenja Gospodinova otvoriše se nebesa, a Duh siđe na nj kao golub. I glas s neba zaori: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! (Usp. Mt 3, 16-17)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, kod krštenja u Jordanu Duh Sveti je sišao na Isusa Krista, a ti si ga svečano proglasio svojim ljubljenim Sinom. I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio za svoju djecu: daj da vazda ostanemo u tvojoj ljubavi. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, danas slavimo dan kad si Isusa objavio kao svoga ljubljenoga Sina. Primi naše darove i daj da postanu Kristova žrtva, kojom si oprao grijehe svega svijeta. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Evo onoga za koga Ivan posvjedoči: Ja sam to vidio i svjedočim: On je Sin Božji! (Iv 1, 32.34)

Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas svetim darom. Molimo te da vjerno slušamo tvoga Jedino­rođenca te se zovemo i budemo tvoji sinovi i kćeri. Po Kristu.

Prvo čitanje Iz 40, 1-5.9-11
Objavit će se slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje. Glas viče: »Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnite u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Objavit će se tada Slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.« Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska! Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeruzalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!« Gle, Gospodin Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle naplata njegova s njime i nagrada njegova pred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 104, 1b-4.24-25.27-30

Pripjev: Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina; on je silno velik!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator,
na vodama sagradio dvorove svoje.

Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Eno mora, velika i široka,
u njemu vrve gmazovi bez broja,
životinje male i velike.

I sva ova bića željno čekaju
da ih nahraniš na vrijeme.
Daješ li im, tada sabiru:
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Sakriješ li lice svoje, od straha umiru;
ako dah im oduzmeš, ugibaju
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju
i tako obnavljaš lice zemlje.

Drugo čitanje  Tit 2, 11-14; 3, 4-7
On nas spasi kupelju novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Titu
Ljubljeni: Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. On sebe dade za nas da nas ­otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani ­koji revnuje oko dobrih djela. Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja naše­ga, Boga, on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po ­svojem milosrđu: kupelji novo­ga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Usp. Lk 3, 16
Dolazi jači od mene, rekao je Ivan: On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.

Evanđelje Lk 3, 15-16.21-22
Pošto se Isus krstio, dok se molio, rastvori se nebo.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.« Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina! Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Papa Franjo"Djeca se Božja zovemo, i jesmo"

Nedjelja, 10. siječnja 2016.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na ovu nedjelju nakon Bogojavljenja slavimo Krštenje Gospodinovo i spominjemo se sa zahvalnošću svoga krštenja…

Evanđelje nam predstavlja Isusa, u vodama rijeke Jordana, usred divne Božje objave. Sveti Luka piše: "Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: 'Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!'" (Lk 3, 21-22). Na taj je način Isus posvećen i očitovan od Oca kao Mesija spasitelj i osloboditelj.
U tome događaju – potvrđenom u sva četiri evanđelja – dogodio se prijelaz s krštenja Ivana Krstitelja, utemeljenog na simbolu vode, na Isusovo krštenje "Duhom Svetim i ognjem" (Lk 3, 16). Duh Sveti je u kršćanskome krštenju glavni tvorac: on je taj koji sažiže i uništava istočni grijeh, vraćajući kršteniku ljepotu božanske milosti; on je taj koji nas oslobađa od vlasti tame, to jest od grijeha, i uvodi nas u kraljevstvo svjetla, to jest ljubavi, istine i mira: to je kraljevstvo svjetla. Pomislimo samo na kakvo nas dostojanstvo uzdiže krštenje! "Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo" (1 Iv 3, 1), kliče apostol Ivan. Ta divna stvarnost da smo djeca Božja uključuje zadaću slijediti Isusa, Slugu poslušnoga, i u sebi samima izgraditi njegove osobine: to jest blagost, poniznost, nježnost. To nije lako, osobito ako oko nas vlada netrpeljivost, oholost i krutost. Ali to je moguće snagom koja dolazi od Duha Svetoga!

Duh Sveti, kojega smo prvi put primili na dan krštenja, otvara nam srce Istini, čitavoj Istini. Duh vodi naš život na zahtjevan ali radosni put ljubavi i solidarnosti prema našoj braći. Duh nam daruje nježnost Božjeg oproštenja i prožima nas nesavladivim Očevim milosrđem. Ne zaboravimo da je Duh Sveti živa i životvorna prisutnost u onome koji ga prihvati, on moli u nama i ispunja nas duhovnom radošću.

Danas, na svetkovinu Krštenja Isusova, spomenimo se dana svoga krštenja. Svi smo kršteni, budimo zahvalni na tome daru. Nešto ću vas pitati: tko od vas zna datum svoga krštenja? Sigurno ne svi. Zato vas pozivam da se raspitate za taj datum, pitajte primjerice svoje roditelje, svoje bake i djedove, svoje kumove ili pokušajte doznati u svojoj župi. Veoma je važno znati taj datum jer je to datum koji treba slaviti: to je datum našega ponovnog rođenja kao djece Božje. Zato imate domaću zadaću za ovaj tjedan: ići i potražiti datum svoga krštenja. Slaviti taj dan znači ponovno potvrditi svoje prianjanje uz Isusa, trudeći se živjeti kao kršćani, članovi Crkve i novoga čovječanstva, u kojem su svi braća.

Neka nam Djevica Marija, prva učenica svoga Sina Isusa, pomogne živjeti s radošću i žarom naše krštenje, primajući svakodnevno dar Duha Svetoga po kojem postajemo djeca Božja!

……………

Papa Benedikt XVI.

Nedjelja, 7. siječnja 2007.
 
Uska veza između krštenja Kristova i našeg krštenja

Draga braćo i sestre, danas se slavi blagdan Krštenja Gospodinova koji zaključuje božićno vrijeme. Liturgija nam donosi izvještaj o Isusovu krštenju na Jordanu prema Evanđelju po Luki (usp. 3,15-16.21-22). Evanđelist pripovijeda da se, dok je Isus molio, nakon što je primio krštenje među tolikima koje je privuklo propovijedanje Prethodnika - Ivana Krstitelja, otvorilo nebo te je u liku goluba nad njega sišao Duh Sveti. U tom je trenutku odjeknuo glas s visine: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!" (Lk 3,22).

Isusovo krštenje na Jordanu spominju i ističu, premda na različite načine, svi evanđelisti. Taj je događaj bio dijelom apostolskoga propovijedanja, budući da je bio polazište čitavog niza događaja i činjenica o kojima su apostoli morali svjedočiti (usp. Dj 1,21-22; 10,37-41). Apostolska zajednica pridavala je Isusovu krštenju veliki značaj, ne samo stoga što je tada, po prvi puta u povijesti, objavljeno otajstvo Trojstva na jasan i potpun način, nego i stoga što je od tada počelo Isusovo javno djelovanje na palestinskim putovima. Isusovo krštenje u Jordanu nagovješćuje njegovo krštenje krvlju na križu, te je simbol i čitavog sakramentalnog djela kojim će Otkupitelj ostvariti spasenje čovječanstva. Eto dakle zašto patristička predaja s velikim zanimanjem prati ovaj blagdan, najstariji nakon Uskrsa. "Kristovo krštenje - pjeva današnja liturgija - sav je svijet posvetilo a nama donijelo otpuštenje svih grijeha: svi se mi čistimo vodom i Duhom" (Antifona uz Benedictus, liturgija časova jutarnje).

Postoji uska veza između krštenja Kristova i našeg krštenja. Na Jordanu otvaraju se nebesa (usp. Lk 3,21) kako bi označila da nam je Spasitelj otvorio put prema spasenju, a mi tim putem možemo poći zahvaljujući upravo novom rođenju "iz vode i Duha" (Iv 3,5) koje se događa u krštenju. Njime smo uključeni u otajstveno Tijelo Kristovo, to jest u Crkvu, s njime umiremo i uskrišavamo, u njega se odijevamo, kako je to više puta naglašavao apostol Pavao (usp. 1 Kor 12,13; Rim 6,3-5; Gal 3,27). Zadatak koji izvire iz krštenja sastoji se u "slušanju" Isusa. Valja, naime, vjerovati u njega i slijediti ga vjerno vršeći njegovu volju. Upravo na taj način svatko može težiti prema svetosti, prema tom cilju koji, kao što je istaknuo i Drugi vatikanski sabor, predstavlja poziv svih krštenika. Neka nam pomogne Marija, Majka ljubljenog Sina Božjega, da uvijek budemo vjerni svome krštenju.

……………….

Papa Benedikt XVI.

Nedjelja, 10. siječnja 2010.

Bog je rođen zato da bismo se mi mogli ponovno roditi

Draga braćo i sestre!

Jutros tijekom mise slavljene u Sikstinskoj kapeli podijelio sam sakrament krštenja nekoliko novorođenčadi. Taj je običaj vezan uz blagdan Krštenja Gospodinova, kojim se zaključuje liturgijsko vrijeme Božića. Krštenje vrlo dobro upućuje na opće značenje božićnih blagdana, u kojima tema postajanja djece Božje zahvaljujući dolasku jedinorođenoga Sina u našem čovještvu predstavlja dominantnu sastavnicu. On je postao čovjekom da bismo mi mogli postati djeca Božja. Bog je rođen zato da bismo se mi mogli ponovno roditi. Ta se shvaćanja neprestano vraćaju u božićnim liturgijskim tekstovima i predstavljaju poticajan motiv razmišljanja i nade. Tu mislimo na ono što sveti Pavao piše Galaćanima: "A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo" (Gal 4,4-5), odnosno, još, sveti Ivan u Proslovu svoga Evanđelja: "A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime" (Iv 1,12). To čudesno otajstvo koje je naše "drugo rođenje" – ponovno rođenje ljudskog bića "odozgor", od Boga (usp. Iv 3,1-8) – ostvaruje se i sažima u sakramentskom znaku krštenja.

S tim sakramentom čovjek postaje stvarno sin, sin Božji. Od tada, svrha se njegova života sastoji u tome da dostiže na slobodan i svjestan način ono što je od početka čovjekovo određenje. "Postani to što jesi" – predstavlja osnovno odgojno polazište osobe otkupljene milošću. To polazište ima mnoge sličnosti s ljudskim rastom, gdje odnos roditelja s djecom prolazi, putem odvajanja i krize, od potpune ovisnosti do svijesti o sinovstvu, do zahvalnosti za dar primljenog života i do zrelosti i sposobnosti darovati život. Rođen iz krštenja na novi život, i kršćanin započinje svoj put rasta u vjeri koji će ga dovesti do toga da svjesno zaziva Boga kao "Boga - Oca", da mu se obraća sa zahvalnošću i živi radost sinovstva.

Od krštenja proizlazi također jedan model društva: model bratstva. Bratstvo se ne može uspostaviti pomoću neke ideologije, još ga manje može narediti neka uspostavljena vlast. Da bi ljudi se prepoznali međusobno braćom nužno je da posjeduju poniznu ali duboku svijest o tome da su djeca istoga nebeskog Oca. Kao kršćane, zahvaljujući Duhu Svetom primljenom na krštenju, zapao nas je dar i obaveza da živimo kao djeca Božja i kao braća, da bismo bili "kvasac" novoga, solidarnog čovječanstva, u kojem vladaju mir i nada. Neka nam u tome pomogne svijest da, osim Oca nebeskog, imamo i majku, Crkvu, čiji je neprolazni uzor Djevica Marija. Njoj povjerimo novokrštenu djecu i njihove obitelji i molimo za sve tu radost da se svakoga dana ponovno rađaju "odozgor", od Božje ljubavi, koja nas čini njegovom djecom i braćom međusobno.

 

Propovijedi