Ulazna pjesma
Nakon krštenja Gospodinova otvoriše se nebesa, a Duh siđe na nj kao golub. I glas s neba zaori: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! (Usp. Mt 3, 16-17)
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, kod krštenja u Jordanu Duh Sveti je sišao na Isusa Krista, a ti si ga svečano proglasio svojim ljubljenim Sinom. I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio za svoju djecu: daj da vazda ostanemo u tvojoj ljubavi. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, danas slavimo dan kad si Isusa objavio kao svoga ljubljenoga Sina. Primi naše darove i daj da postanu Kristova žrtva, kojom si oprao grijehe svega svijeta. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Evo onoga za koga Ivan posvjedoči: Ja sam to vidio i svjedočim: On je Sin Božji!
(Iv 1, 32.34)
Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas svetim darom. Molimo te da vjerno slušamo tvoga Jedinorođenca te se zovemo i budemo tvoji sinovi i kćeri. Po Kristu.
Prvo čitanje Iz 40, 1-5. 9-11
Objavit će se slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje. Glas viče: »Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnite u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Objavit će se tada Slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.« Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska! Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeruzalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!« Gle, Gospodin Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle naplata njegova s njime i nagrada njegova pred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 104, 1b-4.24-25.27-30
Pripjev: Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina; on je silno velik!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator,
na vodama sagradio dvorove svoje.
………….
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Eno mora, velika i široka,
u njemu vrve gmazovi bez broja,
životinje male i velike.
…………..
I sva ova bića željno čekaju
da ih nahraniš na vrijeme.
Daješ li im, tada sabiru:
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
………….
Sakriješ li lice svoje, od straha umiru;
ako dah im oduzmeš, ugibaju
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju
i tako obnavljaš lice zemlje.
Drugo čitanje Tit 2,11-14; 3,4-7
On nas spasi kupelju novog rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Titu
Ljubljeni: Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela. Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja
i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Usp. Lk 3, 16
Dolazi jači od mene, rekao je Ivan: On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
Evanđelje Lk 3, 15-16.21-22
Pošto se Isus krstio, dok se molio, rastvori se nebo
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist.
Zato im Ivan svima reče:
»Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.«
Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
fra Ivan Dugandžić
Iščekivanje naroda
I biblijski i nebiblijski izvori slažu se u tome da je Isusovo vrijeme u židovstvu bilo vrijeme naglašenoga mesijanskog očekivanja. Već više stoljeća u Izraelu nema proroka, a narod je davno izgubio svoju samostalnost i nalazi se pod vlašću poganskoga rimskog carstva. Ponos izabranog naroda je uništen, moralni život pojedinaca je u propadanju. Sve to rađa potištenošću koja u jednom dijelu naroda prelazi u apokaliptičko uvjerenje da takvom svijetu nema više opstanka, da će ga Bog uništiti i na njegovo mjesto dovesti novi svijet (eon). Na drugoj strani sve glasnije je pitanje: što je s obećanjima davnih proroka da će Bog svom narodu u određeno vrijeme podići Mesiju, Pomazanika koji će izbaviti svoj narod?
Pojavom Ivana Krstitelja, koji i svojim asketskim izgledom i svojim navještajem pokore pokazuje obilježja velikih starozavjetnih proroka, ta pitanja poprimaju vrlo konkretan oblik s obzirom na njegovu osobu. Luka je cijelo to ozračje sažeo u vrlo snažnu rečenicu: «Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist» (Lk 3,15). Ivan s obzirom na ta pitanja ne ostavlja nikakve dvojbe, najavljujući sasvim otvoreno Isusa kao «jačeg od mene» i kao onog koji «će vas krstiti Duhom svetim i ognjem» (3,16), dok njegovo krštenje vodom ima samo karakter priprave.
Luka Ivana i Isusa u svom evanđelju djetinjstva prikazuje usporedo, ne umanjujući Ivanovu veličinu, ali ističući snažno kako je Isus veći od njega: Ivanovo rođenje je čudesno, jer njegova majka je prije toga bila nerotkinja (Lk 1,7), a Isusovo rođenje je daleko veće čudo jer mu je majka Djevica (1,27); Ivan se doduše još u utrobi svoje majke napunio Duha Svetoga (1,41), a Isus je začet Duhom Svetim (1,35); Ivan će biti velik pred Gospodinom (1,15), a Isus će se zvati Sin Božji (1,35). To na poseban način potvrđuje i glas s neba nakon Isusova krštenja: Ti si sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!» (3,22).
U čemu je Isusova posebnost?
S obzirom na Isusovo krštenje, moglo bi se postaviti pitanje: Zašto se Isus uopće dao krstiti od Ivana, ako je to bilo krštenje pokore na oproštenje grijeha? On toga krštenja zacijelo ne treba, ali taj pokret oko Ivana doživljava kao okupljanje naroda Božjeg koje će sam nastaviti. Tim činom on počinje ostvarivati što je prorok davno o njemu prorekao: «Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, da donosi pravo narodima. On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu» (Iz 42,1-3).
Može se s punim pravom reći da je Isus svojim nastupom i držanjem razočarao oba spomenuta oblika židovskog očekivanja: on ne želi biti ni kraljevski Mesija koji se bori za ovozemaljske ciljeve, niti u Božje ime prijeti apokaliptičkom propašću svijeta. On se ne želi ljudima nametnuti nikakvom silom već dolazi tiho da, kako kaže prorok, «Radosnu vijest donese siromasima…i da proglasi godinu milosti Gospodnje» (Lk 4,18s – usp. Iz 61,1s). U njegovu govoru o kraljevstvu Božjem pojavljuju se obrisi novoga svijeta koji je moguć već sad i ovdje, i to ne u nekakvom političkom prevratu ili kroz neku kozmičku kataklizmu, već u odluci čovjekova srca da mijenja svoj dosadašnji oblik mišljenja i ponašanja, prihvaćajući Radosnu vijest da Bog ljubi čovjeka i da mu nudi svoje milosrđe. S druge strane, Isus nije propovjednik nikakva utopijskog svijeta, već želi čovjeka uvjeriti da je, unatoč svim otporima zla, s Bogom ipak moguć svijet ljubavi, mira, pravednijih odnosa, bratstva i sreće među ljudima.