MISA VEČERE GOSPODNJE. VELIKI ČETVRTAK

tra 17 2019 Miriam

18. travnja 2016.

Ulazna pjesma
Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojem je spas, život i uskrsnuće naše, po kojemu smo spašeni i oslobođeni. (usp. Gal 6, 14)

Zborna molitva
Bože, slavimo presvetu večeru kad je tvoj Jedinorođenac, spreman da pođe u smrt predao Crkvi žrtvu novog Saveza i gozbu svoje ljubavi. Daj da iz tog otajstva crpimo ljubav i život. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, kad god se slavi spomen ove žrtve, izvršuje se djelo našeg otkupljenja: zato daj da dostojno slavimo ta otajstva. Po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma
Ovo je Tijelo, koje se za vas predaje; ova čaša novi je Savez u mojoj Krvi: ovo činite, kad god blagujete i pijete, meni na spomen. (1Kor 11, 24-25)

Popričesna molitva 
Svemogući Bože, ovdje nas na zemlji krijepiš večerom svoga Sina: daj nam uživati na njegovoj vječnoj gozbi. Po Kristu.

Prvo čitanje   Izl 12, 1-8.11-14
Naredbe o pashalnoj večeri.

Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude ­prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zaje­dnici izraelskoj i recite: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko po porodici ­pribavi je­dno živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je poro­dica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i mu­ško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje između dva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja. Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv ­neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od koljena do koljena.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 116, 12-13.15-18

Pripjev: Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove!

Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.

Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga, 
sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.

Drugo čitanje    1Kor 11, 23-26

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Iv 13, 34
Zapovijed vam novu dajem, govori Gospodin, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.

Evanđelje   Iv 13, 1-15

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu 
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga ­izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ­ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u pra­onik i počne ­učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Go­spodine! Zar ti da meni pereš noge?« ­Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi ­prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo ­noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi ­čisti.« Kad im dakle opra noge, uze svoje ­halji­­ne, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Go­spodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Antonio Šakota

Misa Večere Gospodnje

Današnjom misom Večere Gospodnje, na Veliki četvrtak, završava naš korizmeni hod. Završava naša priprava za slavljenje najveće kršćanske svetkovine – uskrsa, vazma, pashe – Kristova prijelaza preko muke i smrti do uskrsnuća da bismo u Njemu i mi bili rođeni na novi život (usp. Rim 6,4). Ponekad nam se zna dogoditi da ne razumijemo značenje riječi vazmeno trodnevlje, koje započinje misom Večere Gospodnje. Tome ide u prilog i riječ kojom mi u velikoj većini slučajeva označavamo razdoblje koje je pred nama – otajstvo Uskrsa – misleći pritom da nam Veliki četvrtak, petak i subota služe kao priprava za Uskrs. Zato je dobro imati u pameti, kada već ne koristimo riječi pasha ili vazam koje nam bolje predočuju smisao ove svetkovine – prijelaza iz ropstva u slobodu i iz smrti u život – da otajstvo Uskrsa obuhvaća i muku i smrt i uskrsnuće. Sve je to jedno otajstvo koje mi slavimo u tri dana. I zato je potrebno sudjelovati u svakome slavlju koje je pred nama, jer ono što je Gospodin prošao kroz ova tri dana bilo je za nas. Nama je trebao Netko tko će nas izbaviti iz ralja grijeha, samoće, nespašenosti. Stoga smo pozvani i mi ući u tamu i muku našega života jer nas upravo tu čeka Gospodin koji nam svojim svjetlom obasjava put u tim našim bespućima.

Strogo govoreći, večerašnja misa ne pripada tome Vazmenom trodnevlju. Ali ga, tako reći, otvara. Krist u svoju pashu ulazi nakon što je sa svojim najbližima proslavio pashalnu večeru na kojoj je ustanovio Euharistiju – novu pashu i svećeništvo. O tome nam na poseban način progovaraju današnja misna čitanja. One riječi koje svećenik izgovara na misi u Euharistijskoj molitvi donosi nam sv. Pavao u današnjem Drugom čitanju (1Kor 11,23-26).

 U današnjem Prvom čitanju iz knjige Izlaska (Izl 12, 1-8.11-14) slušamo o načinu slavljenja Židovskoga blagdana Pashe. U prvi mah nas možda zbunjuju neki izričaji, ili nam malo toga govore. O samom blagdanu židovske Pashe valja znati da se radi o obiteljskom blagdanu (za vrijeme hrama je bio uglavnom hodočasnički blagdan koji se slavio u Jeruzalemu jer su se janjci klali i prinosili upravo u hramu, a dvoranu za pashalnu večeru su hodočasnici morali pronaći što je bio i slučaj s Isusom i apostolima – usp. Mk 14,12-31). Taj smisao obiteljskoga blagdana dobiva na značenju kada mu dodamo i jednu sliku iz današnjeg čitanja koja nas može pomalo skandalizirati: kako to da je Gospodin bio tako okrutan prema Egipćanima koje je pobio svojim bičem zatornim, a Izraelce poštedio (Izl 12,12-13)? Je li Bog baš tako okrutan? Znamo da pri čitanju Staroga zavjeta možemo opaziti neke preslike koje su se ostvarile u Isusu Kristu. I stoga ovakve scene treba razumjeti u tomu duhu. Jedan od simbola Isusa Krista je i jaganjac, zaklani jaganjac koji oduzima grijeh svijeta. I krv toga Jaganjca nas budi na novi život, čuva od grijeha i propasti. U ovom svjetlu bolje razumijemo smisao Prvoga čitanja. Krvlju jaganjca bijahu poškropljeni oba dovratnika i navratnik Izraelskih domova kao znak da se ti domovi imaju očuvati od zatornoga biča (usp. Izl 12,7.13). Sada se možemo upitati: jesu li naši domovi poškropljeni krvlju Jaganjca – Krista? Je li Krist zaštitni znak naše obitelji? Je li za našim objedima i svim ostalim zajedničkim susretima prisutan Krist? Možda su sve svađe, nemiri, rastave, maltretiranja uzrokovane nedostatkom Krista u našim obiteljima?

 Da ne zaboravim, naša obitelj u Kristu je i znatno proširena: ona se zove Crkva i obuhvaća i moga bližnjega koji nije vezan za mene krvnim srodstvom! I evo još jedne bitne značajke ovoga dana: nema Crkve bez Euharistije! Nema mene i tebe bez Euharistije, bez žrtve i gozbe pune ljubavi koja se otvara potpunom služenju.

Ova riječ služenje na najbolji nas način otvara razmatranju današnjega evanđelja u kojemu slušamo kako Isus pere noge svojim učenicima (Iv 13,1-15). Znamo da je to bila zadaća robova. Time Isus postavalja trajni zadatak svojim učenicima. O tome nam je govorio i papa Franjo, kada je u jednoj svojoj propovijedi istaknuo da je moć koju je Krist povjerio Petru i svim njegovim nasljednicima – služenje! I upravo je Petar bio taj, kako slušamo u evanđelju, koji se protivio toj Isusovoj logici. On je vlast zamišljao kao moć. Ali Krist ga je malo – pomalo počeo razoružavati uvodeći ga u svoju logiku. Ovaj Petrov stav može poslužiti svima nama da znademo, kako ne treba! Krist nas svojim stavom poziva da se pred Njim razoružamo, da pred Njega stavimo svoje „prljave noge“ i kulu svoje oholosti. Krist nas poziva da Njega priznamo Bogom a ne sebe. Stoga mu se prepustimo! Dopustimo Njemu da nas oblikuje, upravo kao i Šimuna Petra. Šimun Petar nam je primjer tipičnog „religioznog čovjeka“, onoga koji želi „zaraditi“ Kraljevstvo Božje. Međutim, to Kraljevstvo je nama darovano u Kristu. I neka taj dar bude naša snaga! Zato, prepustimo se večeras Kristu. On je nakon večere ušao u tamnu noć svoje osude. Uđimo i mi! Ali ne sami. On nas tamo čeka. Čeka nas u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu koje se nakon mise nastavlja i time ulazimo u otajstvo Vazmenog trodnevlja.

Molitva vjernika

Okupljeni poput apostola u dvorani posljednje večere, priznajući nesavršenost
svoje ljubavi, uputimo Ocu nebeskom svoje molitve riječima:

Obnovi u nama ljubav svoju, Gospodine.

  1. Bože, u otajstvu euharistije slavimo spomenčin Kristova predanja po kojemu nam je otvorio vrata vječnoga života: daj da se tvoja Crkva neprestano hrani i nadahnjuje tim darom te u svijetu bude znak neba i tvoje blizine svim ljudima, molimo te.
     
  2. Bože, iz otajstva ljubavi tvoga Sina u tvojoj je Crkvi izrastao sveti red svećeništva; snagom Kristove ljubavi prodahni papu našega Franju, sve biskupe i svećenike da vjerno žive dar svećeništva i svojim životom doprinose posvećenju tvojih vjernika i čitavoga svijeta, molimo te.
     
  3. Bože, tvoj je Sin, u znak velike ljubavi s kojom je pošao u smrt, svojim učenicima oprao noge: daj svima nama, njegovim učenicima, snagu iste ljubavi kako bismo u svakome čovjeku mogli prepoznati Kristovo lice te radosno služiti jedni drugima, molimo te.
     
  4. Bože, započeli smo sveto trodnevlje u kojemu slavimo otajstvo svoga otkupljenja: otvori nam srca da s potpunim predanjem prigrlimo tvoga Sina te živom vjerom razmatramo njegovu muku i smrt, molimo te.
     
  5. Bože, oprani tvojom ljubavlju, primamo svaki dar od tebe. Daj nam prihvatiti sva životna iskušenja i u njima otkrivati blizinu tvoje ljubavi, molimo te.

Oče nebeski, tvoj nam je Sin ostavio sama sebe u presvetomu sakramentu euharistije. Neka nas to otajstvo trajno hrani za život u vjernosti tebi i u ljubavi prema braći ljudima. Po Kristu Gospodinu našemu.