Ulazna pjesma
Dosudi mi pravo, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka, jer ti si, Bože, zaklon moj! (Ps 43, 1-2)
Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, tvoj se Sin iz ljubavi za svijet predao u smrt. Daj da i mi tvojom pomoću odvažno stupamo putem njegove ljubavi. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Svemogući Bože, usliši nam prošnje. Ti si nas obasjao svjetlom kršćanske vjere: djelovanjem ove žrtve očisti nas od grijeha. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi? Ona reče: Nitko, Gospodine. Reče joj Isus: Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti. (Iv 8, 10-11)
Popričesna molitva
Svemogući Bože, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina. Molimo te da uvijek ostanemo njegovi udovi. Po Gospodinu.
Prvo čitanje Iz 43, 16-21
Evo činim nešto novo: napojit ću svoj narod.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin, koji put po moru načini i stazu po vodama silnim; koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše: »Ne spominjite se onog što se zbilo, nit mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje: zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga. I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu!« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 126, 1-6
Pripjev: Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni.
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama
žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.
Drugo čitanje Fil 3, 8-14
Radi Krista sve izgubih, suobličen smrti njegovoj.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Jl 2, 12-13
Sada dakle, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim, jer ja sam nježnost sama i milosrđe.
Evanđelje Iv 8, 1-11
Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
fra Ivan Dugandžić
Postiđeni tužitelji
Moguće je da se u nekom sudskom procesu dogodi iznenadan i neočekivan obrat. Branitelji katkada znaju dobro smišljenom obranom otkriti slabe točke i oboriti najoštriju optužnicu i za optuženog, suprotno svim očekivanjima, izboriti oslobađajuću presudu. U slučaju o kojem govori evanđelje dogodilo se puno više od toga: Isus je prozreo ne samo himbenu nemilosrdnost tužitelja spram optužene žene, već i njihovu zloću u odnosu na njega samoga. Zato na kraju oni nisu samo izgubili parnicu protiv žene, već su ostali postiđeni tužitelji. Njihova himbena optužba žene okrenula se protiv njih i njihove vlastite zloće.
Zgoda o preljubnici predstavlja pravi biser Isusova svjedočenja Božjeg milosrđa. Tim više začuđuje zašto se ona ne nalazi ni u jednom od tri starija evanđelja, već samo u Ivanovu. Možda zato što se, birajući za svoje potrebe iz obilja predaje, ni jedan od trojice starijih evanđelista u svoje vrijeme još nije suočavao s takvom bezočnom dvoličnošću u prvoj Crkvi na koju bi trebalo odgovoriti onako kako je Isus odgovorio pismoznancima i farizejima (Iv 8,3). Nije isključeno da je taj farizejski duh kasnije ponovo oživio i u Crkvi, pa je Ivanu ovaj primjer iz Isusova života dobro došao kao odgovor u njegovo ime.
Zloća židovskih «pismoznanaca i farizeja» nije samo u tome što im ta jadna žena treba poslužiti samo kao slučaj na kojem će Isusa iskušati i, kako su se nadali, naći dovoljan povod da ga optuže za nepoštivanje Zakona (Iv 8,6), već još više u tome što oni izvrću Mojsijev zakon u čije ime traže oštru osudu za grijeh preljuba te žene. Izopačen farizejski duh muškarca je oslobodio od svake krivnje, a kaznu svalio samo na ženu. Isus zato na njihovo navaljivanje ostaje savršeno miran i pišući prstom po zemlji daje im zapravo priliku da se i sami zamisle nad svojom podlošću, ne bi li shvatili kako je, zahvaljujući Božjem milosrđu, moguće svaki grijeh nadvladati.
Spašena čast žene
Ako prvi dio zgode o preljubnici naslovimo «postiđeni tužitelji», drugi dio možemo nasloviti «spašena čast žene». Jer doista riječ je upravo o tome. Isus nije ženu samo spasio od sigurne i okrutne smrti kamenovanjem, već ju je kao osobu opravdao u očima njezinih tužitelja, vrativši joj pogaženu čast i dostojanstvo. Poučno je kako to čini. Uopće se ne upušta u ispitivanje činjeničnog stanja. On ne istražuje, je li žena doista učinila grijeh za koji je optužuju. Pogotovo on ne pokušava grijeh koji oni spominju umanjiti i reći da to nije ništa.
Sud o svemu tome Isus prepušta onima koji su sve inscenirali, ali od njih traži da prvo izreknu sud sami o sebi: «Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen» (Iv 8,7). Ta riječ neodoljivo nas podsjeća na jednu drugu Isusovu riječ o osudi drugoga čovjeka: «Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš» (Mt 7,3). Pokunjen odlazak tužitelja znak je da je Isus postigao svoj cilj: shvatili su da su svi oni samo grješnici koji su potrebni Božjeg milosrđa i oproštenja. Možda im nije bila nepoznata ni Isusova riječ kojom on želi spriječiti preljub upozoravajući kako se on začinje već u čovjekovu srcu: «A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu» (Mt 5,28).
Kao i u toliko drugih slučajeva, Isus i ovaj put ostaje dosljedan svom temeljnom stavu: «Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno» (Lk 19,10). U ovom slučaju izgubljena je preljubnica kojoj Isus ponovo vraća dostojanstvo oslobađajući je od osude onih kojima je trebala poslužiti samo kao sredstvo njihova obračuna s Isusom. Njegova zadnja riječ ženi jasno govori da on ozbiljno uzima njezin grijeh i zato ne želi da ga ona ponovi: «Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti!» (Iv 8,11). Ta riječ može biti dobar podsjetnik svima koji će ovih dana pristupiti korizmenoj ispovijedi. Čovjek se nikad ne treba mjeriti s drugima niti osuđivati druge, već biti Bogu zahvalan što meni priliku promjene grješnoga života i mene oslobađa tereta moje vlastite prošlosti.