Ulazna pjesma
Dosudi mi pravo, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka, jer ti si, Bože, zaklon moj! (Ps 43,1-2)
Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, tvoj se Sin iz ljubavi za svijet predao u smrt. Daj da i mi tvojom pomoću odvažno stupamo putem njegove ljubavi. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Svemogući Bože, usliši nam prošnje. Ti si nas obasjao svjetlom kršćanske vjere: djelovanjem ove žrtve očisti nas od grijeha. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Zaista, zaista kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. (Iv 12,24-25)
Popričesna molitva
Svemogući Bože, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina. Molimo te da uvijek ostanemo njegovi udovi. Po Kristu.
Prvo čitanje Jr 31,31-34
Sklopit ću novi savez i grijeha se više neću spominjati.
Čitanje Knjige proroka Jeremije
»Evo dolaze dani – govori Gospodin – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez. Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – govori Gospodin. Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – govori Gospodin: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ’Spoznajte Gospodina!’ jer svi će me poznavati, i malo i veliko – govori Gospodin – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 51,3-4.12-15
Pripjev: Čisto srce stvori mi, Bože!
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.
Drugo čitanje Heb 5,7-9
Naviknu slušati, te posta začetnik vječnoga spasenja.
Čitanje poslanice Hebrejima
Braćo: Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Iv 12,26
Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom, govori Gospodin; i gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj.
Evanđelje Iv 12,20-33
Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Ivan Dugandžić
Čovjek traži istinu
Obično se kaže da s ljudima treba postupati mudro i taktično, ako ih se želi za nešto pridobiti i oduševiti. Isus bi propao na ispitu te ljudske taktičnosti, jer on očito ne postupa tako. Njemu kao da nije stalo do tih Grka koji su se za blagdana, zajedno s brojnim Židovima, zatekli u Jeruzalemu. Privukla ih je vijest o tom neobičnom proroku, došli su iz daleka i žele iskoristiti njegovu nazočnost u Jeruzalemu, traže kako da se susretnu s njim i da ga upoznaju. Uvjereni su da im u toj namjeri najbolje mogu pomoći njegovi učenici tako što će za njih posredovati.
Susret je omogućen, ali za divno čudo Isusa kao da uopće ne zanima radoznalost tih ljudi i njihovo zanimanje za njegovu osobu. On im ne govori o svom uspjehu kod naroda kao ni o svojim čudesima o kojima se uvelike pričalo; ne govori im ni o mudrosti uspjela života o kojoj su raspredali njihovi filozofi, ne iznosi im čak ni svoju najčešću temu, potrebu ljubavi i praštanja među ljudima, već im govori o onom što je svakom čovjeku najteže slušati – o potrebi dragovoljnog umiranja ovom svijetu, ako se želi baštiniti život vječni. A sve to potkrepljuje očitovanjem svoje osobne spremnosti za prihvaćanjem vlastite sudbine: «Duša mi je sada potresena, i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!» (Iv 12,27s).
Evanđelist nam ništa ne kaže kako su na to reagirali dotični Grci, ali znademo što se petnaestak godina kasnije u njihovoj domovini dogodilo najvećem Isusovu propovjedniku, sv. Pavlu kad je nastupio slično Isusu. Njihovi mudraci, okupljeni na glavnom atenskom trgu, slušali su ga sa zanimanjem sve dok nije progovorio o Isusu koga je Bog uskrisio od mrtvih. Na te riječi počeli su se rugati i odlaziti, dobacivši Pavlu cinično: «O tome ćemo te poslušati drugi put» (Dj 17,32). Ako na to gledamo čisto ljudskim očima, moramo reći da su i Pavao i Isus postupili netaktično i nemudro. Kako su mogli ljude tako izravno suočiti s očito šokantnom temom umiranja? Ali istina je da ni Isus ni Pavao te ljude ne žele pridobiti za sebe i za neke svoje osobne ciljeve već za Boga i zato su ih morali suočiti s punom istinom o ljudskom životu. Zato ni Isus ni Pavao nisu imali velik uspjeh, ali oni koji su tražili stvarnu istinu o životu povjerovali su.
Život iz umiranja
Kao i obično, Isus se i ovaj puta u svom govoru služi poznatom slikom iz prirode: «Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod» (Iv 12,24). Istinitost njegove riječi potvrđena je u iskustvu svakog ratara. Kad ne bismo iz iskustva znali što se događa s posijanim zrnjem, morali bismo se čudti da netko to dragocjeno zrnje baca u zemlju. Ali mi imamo iskustvo da će se uskoro pojaviti nježna zelena stabljika, a potom klas pun zrnja. Bez toga znanja sijanje bi nam se doista činilo ludim i besmislenim.
Problem ljudskog života je u tome što nitko nema onostrano iskustvo nove stabljike i novoga klasa, nego još uvijek samo ovozemaljsko iskustvo umiranja i truljenja. Zato je Isusovu riječ ipak teško prihvatiti. No moramo reći da ipak imamo stanovita iskustva u životu koja nam u tom pomažu. Tako svaki čovjek ima iskustvo da mu je život darovan, da on sam ničim nije mogao utjecati na početak svoga života. Drugo iskustvo nas uči da taj život može uspjeti ili ne uspjeti. Isto tako s priličnom sigurnošću možemo znati kad će taj život uspjeti, a kad neće. Uspjet će ako se živi u punini, ako se nesebično dijeli s drugima i žrtvuje za druge. Život neće uspjeti, ako se živi sebično, mimo drugih, štoviše često i na štetu drugih.
Toliki primjeri nam potvrđuju da je sebičnost smrt života. Sebičan čovjek traži samo svoju korist i svoj probitak, ne opažajući da se tako zapravo sve više udaljava od sebe, umjesto da nađe sebe. Samo ljubav i žrtva ispunjaju smislom ljudski život i čine ga sretnim. A žrtva je uvijek polagano umiranje koje vodi prema novom životu, punini života.
U evanđelju je rečeno da su oni Grci željeli vidjeti Isusa. I danas je duboko u ljudima prisutna ista želja. Mnogi koji su tek nešto čuli ili pročitali o njemu imaju istu potrebu, sresti se s njime i upoznati ga. Crkva mora biti to mjesto gdje će ga takvi ljudi tražiti i biti sigurni da ga mogu naći. Crkva se zato mora trajno pitati, je li doista tako, je li ona svojim životom mjesto njegove nazočnosti i blizine svim ljudima. Svaki član Crkve, svaki kršćanin mora biti zrno koje je spremno istrunuti u brazdama ovoga svijeta kako bi tom svijetu dali nadu da umiranje nema zadnju riječ nego život koji se rađa iz umiranja.
Molitva vjernika
Braćo i sestre, Bog, Otac milosrđa, darovao nam je svoga Sina, začetnika novoga života. S pouzdanjem u njegovo milosrđe, uputimo mu smjerne molitve:
- Vodi, Gospodine, svoju Crkvu na putu kroz svijet da u njoj nikad ne ponestane čežnje za tvojim licem i radosnoga služenja spasenju svijeta, molimo te.
- Papu našega Franju i sve pastire Crkve ispuni mudrošću koja od tebe dolazi; daruj im proročke hrabrosti u naviještanju tvoje Istine i radosnoga služenja u ljubavi koja otkriva ljepotu Crkve, molimo te.
- Obasjaj svojim svjetlom sve koji se grijehom i nevjernošću udaljiše od tebe; daj im spoznati da put evanđelja ne zarobljava nego oslobađa, te iznova otkriju ljepotu vjere, življene u zajedništvu Crkve, molimo te.
- Proslavi, Gospodine, svoje ime u našim životima! Daruj nam mudrost zrna koje umire da bi donijelo novi život. Pomozi nam umirati grijehu i trajno rasti u vjernosti tebi koji si izvor i uvir svakoga života, molimo te.
- Iskaži svoje milosrđe našim pokojnicima: daj da sve što su svojim trudom sijali na njivi života, urodi plodom vječnoga zajedništva s tobom, molimo te.
Bože, začetniče života i darivatelju spasenja, utječemo se tvojoj dobroti i molimo: daj da naši životi budu ispunjeni radosnim služenjem poslanju koje si nam povjerio, a na kraju zemaljskoga hodočašća uzdigni nas k sebi, u svoju slavu. Po Kristu Gospodinu našemu.