Peta korizmena nedjelja kroz godinu B

ožu 20 2021 Miriam

21. ožujka 2021.

Ulazna pjesma
Dosudi mi pravo, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka, jer ti si, Bože, zaklon moj! (Ps 43,1-2)

Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, tvoj se Sin iz ljubavi za svijet predao u smrt. Daj da i mi tvojom pomoću odvažno stupamo putem njegove ljubavi. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Svemogući Bože, usliši nam prošnje. Ti si nas obasjao svjetlom kršćanske vjere: djelovanjem ove žrtve očisti nas od grijeha. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Zaista, zaista kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.   (Iv 12,24-25)

Popričesna molitva
Svemogući Bože, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina. Molimo te da uvijek ostanemo njegovi udovi. Po Kristu.

Prvo čitanje Jr 31,31-34
Sklopit ću novi savez i grijeha se više neću spominjati.

Čitanje Knjige proroka Jeremije
»Evo dolaze dani – govori Gospodin – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez. Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ­ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar ­njihov – govori Gospodin. Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – govori Gospodin: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ’Spoznajte Gospodina!’ jer svi će me poznavati, i malo i veliko – govori Gospodin – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 51,3-4.12-15

Pripjev: Čisto srce stvori mi, Bože!

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, 
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! 
Operi me svega od moje krivice, 
od grijeha me mojeg očisti!

Čisto srce stvori mi, Bože, 
i duh postojan obnovi u meni! 
Ne odbaci me od lica svojega 
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja 
i učvrsti me duhom spremnim! 
Učit ću bezakonike tvojim stazama, 
i grešnici tebi će se obraćati.

Drugo čitanje Heb 5,7-9
Naviknu slušati, te posta začetnik vječnoga spasenja.

Čitanje poslanice Hebrejima
Braćo: Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Iv 12,26
Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom, govori Gospodin; i gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj.

Evanđelje Iv 12,20-33
Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Među onima koji su se ­došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa ­Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im ­odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo go­voraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

fra Slaven Brekalo

 „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.“ Pšeničnom zrnu nemoguće je donijeti rod – klasje – ako ne padne na zemlju, umre, raspadne se... Dakle, potrebno je doslovno pasti, raspuknuti se, i tek onda početi klijati te donositi rod, rod ili plod od kojega će onda živjeti stotine, pa i tisuće ljudskih života. Svakako bolan i nezavidan proces.

Ova slika o pšeničnom zrnu slika je ljudskoga života. O čemu se radi? Svatko se boji pasti. Svatko se boji doživjeti pad te udariti o zemlju. Svatko se boji doživjeti poraz, raspasti se i raspuknuti na stotine komadića. Svaki taj komadić slika je mene nesavršenoga i nedovršenoga, slika čovjeka koji je slab i krhak, koji je pozvan raditi na sebi. I nije ih lako gledati i suočiti se s njima jer me uvijek iznova podsjećaju na to tko sam i što sam, čovjek slab i malovjek, međutim, pavlovski rečeno: kada sam slab, onda sam jak. Stoga, možda je upravo pad, raspadanje od silnih poraza i udara o zemlju, nešto najbolje i najljepše što mi se dogodilo u životu.

Naime, nebrojeno je svetaca koji svjedoče kako su svoj životni zaokret započeli upravo poslije svojih životnih padova i (ras)puknuća. I kada ponizno sagledate svoj život, nemoguće je ne pasti, ne raspuknuti se na tisuće komadića. Dogoditi će se prije ili poslije. Životni padovi dio su našega život, ali naš život nije dio životnih padova. Ti raspadnuti komadići su dio mene, ali nisam ja dio tih komadića. Ja činim greške, ne čine greške mene, nisam ja greška. U tome je razlika. Život je puno više od pada i (ras)puknuća. Život je puno više od komadića i dronjaka. I upravo onda kad se dogodi pad i (ras)puknuće, potrebno je stati, zaustaviti se, promisliti i vidjeti koliko je toga dobroga u našemu životu i to je ono što mi daje nadu. Jer ako vidimo samo ono loše, dronjke i komadiće, lako se može dogoditi da čovjek upadne u očaj i beznađe te da se uistinu raspadne. Zato je potrebno, kako netko lijepo reče, sve svoje komadiće pokupiti i donijeti pred Boga. Tek nam tada Bog može pomoći i iznova nās rastavljene „sastaviti“ i osoviti na noge. Ali! Ja sam onaj koji te komadiće, dijelove razbacane po putu moga života donosim pred Boga. Svaki je taj komadić, koliko god izgledao oporo te podsjećao na poraze i lomove, neprocjenjiv i (pre)vrijedan, jer je taj lom iskustvo u kojem učim da sam i takav (s)lomljen Bogu važan te da donosim obilat rod. Jer nekad je potrebno u potpunosti se raspasti na proste faktore kako bi pronašli, vidjeli talente koje nam je Bog dao. Stoga je pad i (ras)puknuće prilika iz koje se daleko najviše može o sebi (na)učiti, iskustvo koje je neprocjenjivo i od kojega ne samo ja profitiram nego na tisuće onih oko mene.

Kao što je pšenično zrno više od zrna, tako je i naš život više od pada i bolnih raspadnutih komadića.         

 

Propovijedi