PETA KORIZMENA NEDJELJA KROZ GODINU C

tra 05 2019 Miriam

7. travnja 2019.

Ulazna pjesma
Dosudi mi pravo, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka, jer ti si, Bože, zaklon moj! (Ps 43, 1-2)

Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, tvoj se Sin iz ljubavi za svijet predao u smrt. Daj da i mi tvojom pomoću odvažno stupamo putem njegove ljubavi. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Svemogući Bože, usliši nam prošnje. Ti si nas obasjao svjetlom kršćanske vjere: djelovanjem ove žrtve očisti nas od grijeha. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi? Ona reče: Nitko, Gospodine. Reče joj Isus: Ni ja te ne osu­đujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.     (Iv 8, 10-11)

Popričesna molitva
Svemogući Bože, pričestili smo se tije­lom i krvlju tvoga Sina. Molimo te da uvijek ostanemo njegovi udovi. Po Gospodinu.

Prvo čitanje   Iz 43, 16-21

Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin, koji put po moru načini i stazu po vodama silnim; koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše: »Ne spominjite se onog što se zbilo, nit mislite na ono što je prošlo. Evo, činim ­nešto novo; već nastaje: zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga. I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu!« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam    Ps 126, 1-6

Pripjev: Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni.

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo:
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama
žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.

Drugo čitanje   Fil 3, 8-14

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zaje­dništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Jl 2, 12-13
Sada dakle, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim, jer ja sam nježnost sama i milosrđe.

Evanđelje    Iv 8, 1-11
Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismo­znanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom ­pre­ljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se ­uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sag­nu­vši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena ­koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Josip Serđo Ćavar

„Ne spominjite se onog što se zbilo, nit mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje: zar ne opažate?“ govori Izaija u prvome čitanju svome narodu. Izrael je u bezizlazno teškoj situaciji babilonskog ropstva, kada su hram i zemlja, ono najsvetije, oteti od ruke bezbožničke. Izaija, kao i svaki prorok, otvara pogled za budućnost, unatoč bolne sadašnjosti. Svaka teškoća i patnja služe novosti koju Bog priprema. Možemo to vidjeti ovih dana vidjeti i u prirodi koja se budi u bojama i mirisima. Jesensko i zimsko bolno umiranje poslužilo je proljetnom buđenju života, koje je nezaustavljivo i lijepo.

Isus čini nešto novo u životu svakoga čovjeka koji mu povjeruje. Na osobit način je to iskusila žena koja mu je dovedena, a zatečena je u preljubu. Grešnica se našla tik do Isusa u trenutku dok je on poučavao, a narod ga zaneseno slušao. Doveli su je pismoznanci i farizeji. Vjerojatno su njima smetale Isusove snažne riječi i djela kojima je narod privlačio k sebi. Isus je puno popularniji od njih. Javlja se zavist. Oni ne vide Isusa kroz prizmu ljubavi i milosrđa, nego se slijepo drže skrupuloznog obdržavanja Zakona. Evo im idealne prilike Isusa iskušati na primjeru preljubnice i dovesti ga u 'mat poziciju' pred istim mnoštvom koje mu se divi i sluša ga. Ženu stavljaju u sredinu, stvarajući oko nje krug koji se steže i iz kojega joj ne daju izaći. Isus nikada u svome djelovanju nije davao grijehu središnje mjesto. Farizeji i pismoznanci čine suprotno. Oni su ovdje usmjereni samo na grijeh, na čin preljuba. Gotovo da su na njega fiksirani, pa ne vide ništa drugo. Citiraju starozavjetni zakon prema kojemu bi trebalo ženu kamenovati. U svojoj opčinjenosti grijehom zaboravili su međutim da je Mojsije propisao kako treba kazniti i muškarca koji je sa ženom zatečen u grijehu (usp Lev 20, 10).

Isus ostaje miran, iako je situacija izrazito napeta i neizvjesna. Miris smrti širi se zrakom. Duhovna snaga u njemu daje mu vidjeti šire i dublje od onih koji su već spremni kamenjem navaliti na ženu. Najprije piše po tlu. Prigiba se. On je u stavu prigibanja, spuštanja, a ne u stavu stajanja koji je nalik onima koji sude i tako se izdižu iznad drugih. Gospodin nema potrebu osuđivati ili prijetiti kao što čine ovi koji su doveli preljubnicu. Ne optužuje niti proziva. U trenutku kada se uspravio izriče svoj stav: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“ Vraća se tlu i nastavlja pisati. Djeluje gotovo nezainteresirano, ali razriješio je omču i krug koji se stvorio oko žene i koji je prijetio da je uguši. Naime, jedan za drugim počinju odlaziti. Krug se otvara. Žena biva slobodna i može se ponovno kretati. Isus ženi dopušta da ode u miru te ona sada smije započeti novi život i imati razlog za radost. Nitko je nije osudio. Neće ni Isus. Ali ostaje poziv: „Odsada više nemoj griješiti“. Dakle, Učitelj ne opravdava grijeh, već poziva na obraćenje i promjenu života. Spašava život, štiti čovjeka, a osuđuje zlo u njemu.

Gospodine, oslobodi i mene iz začaranog kruga grijeha. Ne daj da drugima, zbog njihove slabosti, stavljam okove krivnje i tako ih gušim i ubijam. Oprosti mi sva bezakonja i daj da te nasljedujem na putu do Uskrsa.