PETA NEDJELJA KROZ GODINU B

velj 01 2018 Miriam

Ulazna pjesma  
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice pred Gospodinom koji nas stvori, jer on je Gospodin, Bog naš.   (Ps 95, 6-7)

Zborna molitva
Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada, a tvoja zaštita jedina sigurnost. Molimo te: snaži svoju obitelj neprestanim dobročinstvima. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, ti nam jelo i piće daješ za održanje vremenitog života. Molimo te da nam postanu i otajstvo vječnoga spasenja. Po Kristu.

Pričesna pjesma  
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. (Ps 107,8-9)

Popričesna molitva
Bože, htio si da jedemo od jednog kruha i pijemo iz jedne čaše. Daj da životom budemo jedno u Kristu i u radosti plodni za spasenje svijeta. Po Kristu.

Prvo čitanje   Job 7, 1-4.6-7
Kinjim se dok se ne smrkne.

Čitanje Knjige o Jobu
Job progovori: »Nije li vojnikovanje život čovjekov na zemlji i dani mu kao dani nadničara? Kao što trudan rob za hladom žudi i kao nadničar štono plaću čeka, mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. Liježuć pomišljam: ’Kad li ću ustati?’ A dižuć se: ’Kad ću večer dočekati!’ I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. Spomeni se: život moj samo je lahor i oči mi neće više vidjeti sreće!« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 147, 1-6

Pripjev:   Hvalite Gospodina: on liječi one koji su srca skršena!

Hvalite Gospodina jer je dobar,
pjevajte Bogu našem jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!
Gospodin gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.

On liječi one koji su srca skršena
i povija rane njihove.
On određuje broj zvijezda,
svaku njezinim imenom naziva.

Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
Gospodin pridiže ponizne,
zlotvore do zemlje snizuje.

Drugo čitanje   1Kor 9, 16-19.22-23
Jao meni ako evanđelja ne navješćujem.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, tâ dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude – služba je to koja mi je povjerena. Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje bes­platno ne služeći se svojim pravom u evanđelju. Jer premda slobodan od sviju, sâm ­sebe svima učinih slugom da ih što više ­steknem. Bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke ­spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja    Mt 8, 17
Krist slabosti naše uze i boli ponese.

Evanđelje    Mk 1, 29-39
Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ­ležala u og­njici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi,­ prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi ­bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Rano ujutro, još za mraka, ustane, ­iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u ob­ližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Patnja i bolest u svjetlu vjere

Starozavjetni patnik Job i Petrova punica imaju nešto zajedničko, ali među njima je i puno razlike. Job, čovjek koji je po svom vlastitom uvjerenju u svemu bio vjeran Bogu, iznenada je udaren teškom bolešću za koju ne nalazi nikakvo opravdanje. Ona je potpuno pomutila njegovu sliku o Bogu kojemu je Job vjerno služio i on ne vidi čime je zaslužio da ga Bog tako teško kazni. Zato on zadnjim silama zdvojno govori: «život moj samo je lahor, i oko mi neće više vidjeti sreće» (Job 7,7). On zapravo i ne očekuje ozdravljenje, čime je Job dodirnuo samo dno ljudske nemoći u patnji.

Petrova punica također je žrtva bolesti. Možda ne u tolikoj mjeri kao Job, jer u pitanju je ipak samo ognjica s kojom se ljudi često susreću. Ali ona ima prednost pred Jobom, jer u njezinu kuću dolazi onaj za koga evanđelist kaže da je «liječio svaku bolest i nemoć u narodu» (Mt 4,23; 9,35). Dosta je njegova ispružena ruka i žena je zdrava i u isti čas sposobna posluživati goste koji su zajedno s Isusom posjetili njezin dom. Taj pojedinačni primjer Isusove iscjeliteljske moći evanđelistu je važan samo kao uvod u nešto važnije, što tek slijedi.

U riječima koje dolaze nakon toga Marko želi svojim čitateljima dočarati kako je Isus usporedo sa svojim učenjem razvijao i vrlo snažnu iscjeliteljsku djelatnost: «I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi, i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali» (Mk 1,34). To treba biti nova potvrda onoga što je evanđelist za Isusa ustvrdio već nakon njegova prvog čuda u sinagogi u Kafarnaumu: «Svi se zaprepastiše te se  zapitkivahu: 'Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se» (1,27).

Evanđelistu je važno istaknuti da Isusovu riječ prate čudesna djela koja potvrđuju da on doista nastupa s posebnom vlašću (usp. 1,22) i da Bog već sada po njemu na ljudima ostvaruje svoje kraljevstvo. Iako se u evanđeljima nalazi izvješće o više od 30 Isusovih čudesa, očito je da je to samo manji dio onog što je Isus činio, posebno na bolesnicima. Svi su evanđelisti napravili samo manji izbor onih čudesa koja su se najbolje uklapala u nacrt njihova djela (usp. Iv 20,30s).

Djelovanje i(li) molitva

Kad ljudi postignu određeni uspjeh i skrenu pozornost na sebe, onda redovito žele iskoristiti okolnosti koje im idu na ruku i povećati svoj uspjeh i popularnost kod naroda. Isus postupa posve suprotno. On kao da svjesno bježi od uspjeha i popularnosti. Nakon što se pročulo o njegovim ozdravljenjima, logično je bilo očekivati da će slijedeći dan od ranog jutra potraga za njim biti velika, a on, umjesto da to vješto iskoristi, povlači se na samotno mjesto i prepušta se molitvi. Učenici to ne shvaćaju i u čudu mu govore: «Svi te traže.» (1,37). No on nije nimalo pod dojmom tog velikog zanimanja ljudi, jer dobro je znao da oni zapravo ne traže njega, nego njegova čudesa. U Ivanovu evanđelju Isus otvoreno prigovara narodu da ga ne traže zato što su vidjeli znak nego što su jeli od umnoženih kruhova i što to opet očekuju (usp. Iv 6,25s; usp. 4,48).

Isus ne prihvaća da mu se nametne uloga čudotvorca, u ovom slučaju iscjelitelja, jer njegovo poslanje je daleko uzvišenije. Zato on savršenim mirom uzvraća: «Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao» (1,38). Iz toga je posve jasno da je Isusovo glavno poslanje navijestiti ljudima poruku kraljevstva Božjeg, a ozdravljenja i druga čudesa su samo popratni znaci. Između jednog i drugog kao najvažnije stoji njegovo povlačenje na samotno mjesto i susret s Ocem u molitvi. Posebno je evanđelist Luka snažno istaknuo tu crtu Isusova lika. On moli prije svakog važnog čina i isto tako uči svoje učenike moliti. U molitvi provjerava svoju poslušnost i vjernost Ocu i traži uvijek novu snagu.

Tu je pouka i Crkvi i svakom pojedinom vjerniku kako treba naći pravi odnos između aktivnosti i molitve. Kršćani su često u napasti da misle kako puno rade na slavu Božju pa zato i ne moraju imati posebno vrijeme za molitvu. To je velika zabluda. Da bi se uopće moglo djelovati u pravom Isusovom duhu, potrebno je uvijek iznova povlačiti se na molitvu i tamo crpsti nadahnuća i snagu. U protivnom, čovjek je u opasnosti da se zavarava nekakvim uspjehom koji pripisuje sebi, a koji zapravo uopće ne donosi plod evanđelja. Velika je zamka kad pomislimo kako nam svi plješću i kako nas svi traže.

Umjesto da se prepustimo lažnom uživanju u tom, bolje je tražiti Boga u sabranosti molitve. Tu će čovjek Božji naći pravu mjeru i pravi način odnosa prema ljudima. U tom se krije opasnost i za suvremene seminare koji se najavljuju kao seminari ozdravljenja. Nedovoljno poučeni vjernici shvate da je to glavni cilj i ostaju razočarani kad ne dožive ozdravljenje, zaboravljajući kako su ozdravljenja uvijek samo popratna pojava na onima koji ponajprije traže kraljevstvo Božje (Lk 12,31).

Molitva vjernika

Braćo i sestre, zajedničkom se molitvom utecimo nebeskomu Ocu da nas snagom Kristova otkupljenja oslobodi od svakoga zla i robovanja grijehu. Molimo zajedno: 

Daruj nam, Gospodine, novost života.

  1. Za tvoju Crkvu: da vjernim življenjem tvoje riječi pobjeđuje svako zlo i donosi tvoj mir svim ljudima, molimo te. 
     
  2. Za papu Franju i sve pastire Crkve: čuvaj ih u vjernosti tvome Duhu vodstva kako bi svojim služenjem i svjedočenjem bili ustrajni graditelji tvoga Kraljevstva, molimo te. 
     
  3. Za braću i sestre koji trpe u bolesti i osamljenosti: budi im bliz po radosnoj i darežljivoj ljubavi svojih vjernika, molimo te. 
     
  4. Prodahni, Gospodine, svojom dobrotom sve roditelje, znanstvenike, liječnike i sve kojima je povjerena briga za život čovjeka, da s odgovornošću prihvaćaju dar života i čuvaju dostojanstvo svake ljudske osobe, od začeća do prirodne smrti, molimo te. 
     
  5. Za braću i sestre koji umriješe zemaljskomu životu: po daru novoga života obraduj ih vječnim zajedništvom s tobom, molimo te.

Dobri Bože, tvoj je Sin među ljudima živio kao liječnik duše i tijela. Daj nam vjerno nasljedovati evanđelje života te jednom prispijemo k punini tvoga spasenja. Po Kristu Gospodinu našemu.