Ulazna pjesma
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice pred Gospodinom koji nas stvori, jer on je Gospodin, Bog naš. (Ps 95, 6-7)
Zborna molitva
Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada,a tvoja zaštita jedina sigurnost. Molimo te: snaži svoju obitelj neprestanim dobročinstvima. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, ti nam jelo i piće daješ za održanje vremenitog života. Molimo te da nam postanu i otajstvo vječnoga spasenja. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. (Ps 107, 8-9)
Popričesna molitva
Bože, htio si da jedemo od jednog kruha i pijemo iz jedne čaše. Daj da životom budemo jedno u Kristu i u radosti plodni za spasenje svijeta. Po Kristu.
Prvo čitanje Iz 6, 1-2a.3-8
Evo me, mene pošalji!
Čitanje Knjige proroka Izaije
One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospodina gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu svetište. Iznad njega stajahu serafi i klicahu jedan drugome: »Svet! Svet! Svet! Gospodin nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove!« Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. Rekoh: »Jao meni, propadoh jer čovjek sam nečistih usana. U narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Gospodina nad vojskama!« Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: »Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.«
Tada čuh glas Gospodnji: »Koga da pošaljem? I tko će nam poći?« Ja rekoh: »Evo me, mene pošalji!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 138, 1-5. 7c-8
Pripjev: Pred licem anđelâ pjevam tebi, Gospodine.
Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđelâ pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.
…………….
Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost.
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.
…………….
Nek ti zahvaljuju, Gospodine,
svi kraljevi zemlje kad čuju riječi usta tvojih,
nek pjevaju putove Gospodnje:
»Zaista, velika je slava Gospodnja!«
……………
Gospodine, tvoja me desnica spašava!
Gospodin će dovršiti što započe za me!
Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!
Drugo čitanje 1Kor 15, 1-11
Ovako propovijedamo, ovako vjerujete.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, po kojem se spašavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste.
Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.
Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom.
Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Mt 4, 19
Hajdete za mnom, govori Gospodin, učinit ću vas ribarima ljudi.
Evanđelje Lk 5, 1-11
Oni ostaviše sve i pođoše za njim.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
fra Ivan Dugandžić
Šimunova lađa
To što na prvi pogled izgleda kao zanimljivo plastično pripovijedanje o jednoj neobičnoj zgodi iz života Isusa i njegovih učenika, puno je duboke simbolike koja ovom tekstu daje veliko teološko značenje. Isusova propovijed iz Petrove lađe, pa onda zahtjev Petru da izveze na pučinu i baci mreže za lov, čudesan ulov, Petrovo naglašavanje grješnosti i Isusov poziv unatoč tom priznaju, sve to ima duboko značenje i jasnu poruku. Čudesni ulov ribe posve je u službi nečeg puno važnijeg. U središtu pozornosti je naime Petar i njegov poziv za službu koju mu je Isus namijenio. Zato Petar prolazi pravu malu školu vjere.
Već u rane jutarnje sate mnoštvo se okupilo oko Isusa na obali Genezaretskoga jezera, da ga sluša. Isus, kao nenadmašiv psiholog, ne promatra samo mnoštvo, već ima na oku i dvije lađe koje su njihovi ribari upravo privezali uz obalu, a oni se dali na pranje mreža. Tko je imao priliku promatrati ribare u takvim zgodama, lako je mogao uočiti umor od neprospavane noći i teškog posla bacanja i skupljanja mreža. A tek tragovi razočaranosti zbog uzaludnog noćnog izleta! U takvim prilikama ribarima je najbolje ne pristupati i ništa ne govoriti.
Sve je to vrijedilo i za Petra i njegove drugove, pa ipak Isus nepozvan ulazi u njegovu lađu i moli ga da otisne od kraja kako bi mogao lakše govoriti okupljenom mnoštvu. Petar sluša bez pogovora, iako je možda u sebi mrmljao: «pusti me barem na miru da operem mreže i idem se odmoriti!». No drugi Isusov zahtjev: «Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov» (Lk 5,4) već je Petrovu strpljivost morao staviti na veliku kušnju. On doduše kao iskusan ribar ne skriva svoje čuđenje, ali ipak reagira posluhom: «Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže" (5,5). Potvrda da je Isus mislio ozbiljno dolazi uskoro u obliku velikog mnoštva ulovljenih riba i to po danu kada se riba ne lovi.
Osjećaj grješnosti
Nakon bogatog ulova, Petar je sav okrenut sebi i osjećaju svoje grješnosti i nedostojnosti biti u Isusovoj blizini. U tom času Isus nije više za Petra samo Učitelj (5,5), već Gospodin, a to znači da je Petar u njemu doživio epifaniju samog Boga, pa se ponaša kao i brojni starozavjetni ljudi koji ne mogu izdržati Božju blizinu i zato je njegova reakcija posve logična: «Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine» (5,8). Isusu ne samo da ne smeta učenik s takvim osjećajem grješnosti, već on energično raspršuje njegov strah i slikovito naznačuje njegovu buduću službu: «Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!» (5,10).
U svjetlu tog poziva sve prethodne Isusove geste dobivaju svoj dublji smisao. Šimunova lađa se očituje kao slika buduće Crkve kojoj će Petar biti kormilar. Isusova zapovijed da izveze na pučinu već u sebi simbolizira kasnije poslanje Petra i drugih učenika da Radosnu vijest nose do na kraj svijeta. Petrov položeni ispit vjere omogućuje Isusu da njemu preporuči vjeru drugih učenika: «Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću» (Lk 22,32).
Na Petrovu primjeru vidimo što je zapravo vjera, povjerenje u Božju riječ i njegovu moć i onda kada se sve čini bezizglednim. Takvu vjeru nalazimo u Abrahama, Mojsija, proroka, a posebice u Marije. Isusov odnos prema Petru pokazuje da Bog ima neograničeno povjerenje u čovjeka i da naša vjera nije ništa drugo nego poslušan odgovor na to povjerenje. Ne uzimajući ozbiljno Petrov osjećaj grješnosti i opraštajući svim raskajanim grješnicima, Isus je pokazao što Bog misli o našem grijehu. On nije nikad nepremostiva prepreka Božjoj milosti. Misleći na to, Tolstoj je napisao o Isusu: «Isus je učio ljude da u njima ima nešto što daleko i visoko nadilazi njihove svakidašnje brige i probleme. tko njega shvati taj je sličan ptici koja nije bila svjesna da ima krila i da može letjeti. Ali kad je otkrila da ima krila i prvi put poletjela, osjetila je koliko vrijedi prava sloboda».