Ulazna pjesma
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, jer učini djela čudesna, pred poganima pravednost objavi, aleluja! (Ps 98, 1-2)
Zborna molitva
Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje. Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Krista vjeruju: udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Bože, ova je žrtva časna razmjena darova, kojom nas činiš dionicima božanske naravi: daj da tu stvarnost spoznamo i životom iskusimo. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ja sam pravi trs, vi loze, govori Gospodin: tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda, aleluja! (Iv 15, 1.5)
Popričesna molitva
Budi, Gospodine, uza svoj narod. Nahranio si nas nebeskim otajstvima: daj da iz stare grešnosti prijeđemo u novi život. Po Kristu.
Prvo čitanje Dj 14, 21b-27
Pripovjediše Crkvi što sve Bog učini po njima.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane:
Vratiše se Pavao i Barnaba u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. U Pergi navijestiše riječ pa siđu u Ataliju. Odande pak odjedriše u Antiohiju,
odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše. Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 145, 8-13ab
Pripjev: Blagoslivljat ću dovijeka ime tvoje, Bože, kralju moj!
Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.
………….
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore.
………….
Nek objave ljudskoj djeci silu tvoju
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,
tvoja vladavina za sva pokoljenja.
Drugo čitanje Otk 21, 1-5a
Otrt će im Bog svaku suzu s očiju.
Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: »Evo šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.« Tada onaj što sjedi na prijestolju reče: »Evo, sve činim novo!«
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 13, 34
Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas!
Evanđelje Iv 13, 31-33a.34-35
Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge!
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus:
»Sada je proslavljen Sin Čovječji
i Bog se proslavio u njemu!
Ako se Bog proslavio u njemu,
i njega će Bog proslaviti u sebi,
i uskoro će ga proslaviti!
Dječice, još sam malo s vama.
Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge;
kao što sam ja ljubio vas,
tako i vi ljubite jedni druge.
Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge.«
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
fra Ivan Dugandžić
Nova zapovijed
Moglo bi se reći da je način na koji Isus proglašava novu zapovijed upravo svečan: «Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge» (Iv 13,34). On nije govorio zapovijedajući, već pozivajući, uvjeravajući i potičući. Ovo je jedina njegova riječ u obliku zapovijedi. No tu se ponajprije postavlja pitanje, u čemu je ta novost, ako je već u Starom zavjetu isticana zapovijed ljubavi i ako sve druge religije imaju tu zapovijed? Doista, Isus nije donio nešto apsolutno novo, ali je toj starozavjetnoj zapovijedi udahnuo nov duh, kao što je učinio i s drugim zapovijedima (usp. Mt 5,21-48). Novost i posebnost Kristove zapovijedi ljubavi je u onom kratkom, ali bitnom dodatku: «kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge».
Još uvijek nije do kraja jasno u čemu je ta «novost». Ako bismo rekli da je u snazi kojom je Isus ljubio svoje učenike, još uvijek ne bismo pogodili ono bitno. Jer i prije Isusa bilo je primjera herojske ljubavi, primjerice roditelja prema djeci, supružnika međusobno, prijatelja prema prijatelju. Ipak svaka ta ljubav bila je uvjetovana posebnom pripadnošću, onda je u nekom smislu bila dug prema ljubljenoj osobi, ali je redovito bila i uzvraćena. U Isusovu primjeru imamo nešto posve drugo: on ljubi nesebično i bez razlike, ne pitajući tko je dostojan njegove ljubavi, kao što ljudi često pitaju.
Ako imamo u vidu da je Isus tu riječ izgovorio u sklopu svog oproštajnog govora s učenicima, pred svoj odlazak u smrt koja je bila vrhunac njegove ljubavi prema ljudima, onda ćemo lakše shvatiti da se tu radi o samom srcu kršćanstva. Iako u tom trenutku Isus znade da će ga jedan od učenika izdati, a da će ga drugi u strahu napustiti i ostaviti sama, Isus nikoga ne isključuje od svoje ljubavi. On za sve jednako ide u smrt. Štoviše, on će moliti i za one koji su prema njemu iskazali najveći stupanj mržnje kad su ga osudili na tako okrutnu smrt: «Oče, oprosti im, ne znaju što čine!» (Lk 23,34).
Pravo lice
Razočarani postupcima nekih ljudi, mi katkada znademo za nekoga reći da je «pokazao pravo lice», što znači da je pokazao kakav stvarno jest. Sukladno ovoj Isusovoj riječi, pravo lice kršćanina jest nesebična ljubav prema svima po uzoru na samog Isusa. Kršćanin može biti bolje ili slabije poučen u svojoj vjeri, može u većoj ili manjoj mjeri poznavati povijest svoje Crkve i razumjeti njezinu teologiju, ali ništa od toga ne utječe na njegovu veličinu u Kristovim očima. Jedino mjerilo veličine njegove vjere jest mjera ljubavi koju je on spreman iskazivati drugima.
Isus želi da to bude jedini pravi raspoznajni znak njegovih učenika u odnosu prema drugim ljudima: «Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge» (Iv 13,35). Zato ljubav ostaje trajnim prepoznatljivim i razlučnim znakom Kristove Crkve u svim vremenima i u različitim uvjetima života. Ona je jedino obećanje «novog neba i nove zemlje» o kojima govori pisac Knjige Otkrivenja (usp. Otk 21,1). To novo nebo i nova zemlja nije utopija nekakve daleke budućnosti, već sadašnja realnost, ako čovjek prihvati Isusovu novu zapovijed i po njoj usmjeri svoj život.
Isus je jedini pokazao drukčiji put. On je učio ljude da u drugom čovjeku ne gledaju neprijatelja kojega treba pobijediti, već brata kojega treba osvojiti ljubavlju. Njegovim dolaskom i nesebičnim životom u službi ljudima svijet se prvi put suočio s novim načinom života koji ne gleda sebično na sebe već na drugoga. To je ono što kršćani i danas duguju svijetu. zato njemački nobelovac Heinrich Böll s pravom kaže: «I najlošijem kršćanstvu uvijek bi dao prednost pred najboljim poganstvom, jer i u takvom kršćanstvu uvijek su imali mjesta i bili predmet ljubavi oni za koje poganstvo nikad nije imalo ljubavi, a to su siromašni, bolesni, nesretni…U kršćanstvu se uvijek našlo takvih koji su znali pomagati, služiti i tješiti».