7. svibnja 2023.
Ulazna pjesma
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, jer učini djela čudesna, pred poganima pravednost objavi, aleluja! Ps 98, 1-2
Zborna molitva
Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje. Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Krista vjeruju: udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Bože, ova je žrtva časna razmjena darova, kojom nas činiš dionicima božanske naravi: daj da tu stvarnost spoznamo i životom iskusimo. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ja sam pravi trs, vi loze, govori Gospodin: tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda, aleluja! Iv 15, 1.5
Popričesna molitva
Budi, Gospodine, uza svoj narod. Nahranio si nas nebeskim otajstvima: daj da iz stare grešnosti prijeđemo u novi život. Po Kristu.
Prvo čitanje Dj 6, 1-7
Izabraše sedam muževa punih Duha Svetoga.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju riječi.« Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke. I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 33, 1-2.4-5.18-19
Pripjev: Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!
Pravednici, Gospodinu kličite!
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
Slavite Gospodina na harfi,
na liri od deset žica veličajte njega!
Jer prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
Drugo čitanje 1Pt 2, 4-9
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Pristupite Gospodinu, kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. Vama dakle koji vjerujete – čast! A onima koji ne vjeruju – kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni riječi, za što su i određeni. A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 14, 6
Ja sam put i istina i život, govori Gospodin; nitko ne dolazi Ocu osim po meni.
Evanđelje Iv 14,1-12
Ja sam put i istina i život.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 10. svibanj 2020.
Oslonjenost na Isusa oslobađa nemir
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U današnjem Evanđelju (usp. Iv 14, 1-12) slušamo početak Isusova takozvanog „Oproštajnog govora“. To su riječi koje je uputio učenicima na kraju Posljednje večere, neposredno prije nego što će podnijeti muku. U tako dramatičnom trenutku Isus na početku upućuje ove riječi: „Neka se ne uznemiruje srce vaše!“ (r. 1). Kaže to i nama u životnim dramama. Ali kako sačuvati srce da se ne uznemiruje? Jer srce katkad obuzme nemir.
Gospodin naznačuje dva lijeka za nemir. Prvi je: „Vjerujte u Boga“ (r. 1). Taj savjet naizgled zvuči pomalo teorijski, apstraktno. Isus nam, međutim, time želi reći nešto konkretno. On zna da u životu najgora tjeskoba, uznemirenost, proizlazi iz osjećaja da nećemo uspjeti, iz osjećaja osamljenosti i lišenosti oslonca u zbivanjima oko nas. Tu tjeskobu, u kojoj se teškoće nižu jedna za drugom, pojedinac ne može sam prevladati. Potrebna nam je Isusova pomoć i zato Isus traži da vjerujemo u Njega, odnosno da se ne oslanjamo na sebe same, nego na njega. Jer to oslobađanje od nemira povezano je s povjerenjem. Pouzdati se u Isusa, učiniti „skok“. To je oslobađanje od nemira. A Isus je uskrsnuli i živi upravo zato da bude uvijek uz nas. Možemo mu, dakle, reći: „Isuse, vjerujem da si uskrsnuo i da si uz mene. Vjerujem da me slušaš. Donosim ti ono što me muči, moje brige: vjerujem u Te i uzdam se u Te“.
Postoji, zatim, drugi lijek za nemir, koji Isus izražava ovim riječima: „U domu Oca mojega ima mnogo stanova […] Idem pripraviti vam mjesto“ (r. 2). Eto što je Isus učinio za nas: rezervirao nam je mjesto na Nebu. Preuzeo je na sebe naše čovještvo da ga izvede onkraj smrti, na novo mjesto, na Nebo, da i mi budemo tamo gdje je On. To je sigurnost koja nas tješi: za svakoga je rezervirano jedno mjesto. Ima jedno mjesto i za mene. Svaki od nas može reći: tamo ima jedno mjesto za mene. Ne živimo bez cilja i bez odredišta. Iščekivani smo, dragocjeni smo. Bog je zaljubljen u nas, njegova smo djeca. I za nas je pripravio najvrjednije i najljepše mjesto: Nebo. Ne zaboravimo to: stan koji nas čeka je Nebo. Ovdje smo u prolazu. Stvoreni smo za Nebo, za vječni život, da živimo zauvijek. Zauvijek: to je nešto što sada ne možemo ni zamisliti. No, još je ljepše misliti da će to zauvijek biti u radosti, u punom zajedništvu s Bogom i s drugima, bez suza, bez mržnji, bez podjela i nemira.
Ali kako prispjeti u Nebo? Koji put vodi do tamo? Evo presudnog Isusovog izričaja. Danas nam kaže: „Ja sam Put“ (r. 6). Da bi se prispjelo u Nebo put kojim nam je ići jest Isus, a to znači imati živi odnos s njim, nasljedovati ga u ljubavi i slijediti njegove korake. I ja, kršćanin, ti, kršćanin, svi mi kršćani, možemo se zapitati: „Koji put slijedim?“ Ima putova koji ne vode u Nebo: to su putovi svjetovnosti, putovi samopotvrđivanja, putovi egoistične moći. A postoji i Isusov put, put ponizne ljubavi, molitve, krotkosti, povjerenja, služenja drugima. To nije put na kojem sam ja protagonist, nego je to put na kojem je Isus protagonist mog života. To znači ići naprijed iz dana u dan pitajući ga: „Isuse, što misliš o ovom mom izboru? Što bi ti učinio u ovoj situaciji, s tim osobama?“ Dobro nam je pitati Isusa koji je put, da nam dade upute za Nebo. Neka nam Majka Božja, Kraljica neba, pomogne slijediti Isusa koji nam je otvorio Nebo.
……………………..
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 22. svibnja 2011.
Bog je pokazao svoje lice
Draga braćo i sestre!
Evanđelje današnje Pete vazmene nedjelje predlaže dvije zapovijedi o vjeri: vjerovati u Boga i vjerovati u Isusa. Gospodin, naime, kaže svojim učenicima: "Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!" (Iv 14, 1). To nisu dva odvojena, već jedan jedini čin vjere, puno prianjanje uz spasenje koje je izveo Bog Otac po svom Sinu Jedinorođencu. S Novim zavjetom Bog prestaje biti nevidljiv. Bog je pokazao svoje lice, kao što to potvrđuje Isusov odgovor apostolu Filipu: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca" (Iv 14, 9). Svojim utjelovljenjem, smrću i uskrsnućem Božji Sin nas je oslobodio od ropstva grijeha da nam podari slobodu djece Božje i dao nam je upoznati lice Boga koji je ljubav: Bog se može vidjeti, on je vidljiv u Kristu. Sveta Terezija Avilska piše da se "ne smijemo udaljavati od onoga što predstavlja sve naše dobro i naš lijek, to jest od presvetog čovještva našega Gospodina Isusa Krista" (Zamak duše, 7, 6; Opere Complete, Milano 1998., 1001). Zato samo vjerujući u Krista, ostajući sjedinjeni s Njim, učenici, među koje se ubrajamo i mi, mogu nastaviti svoje stalno djelovanje u povijesti: "Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu" (Iv 14, 12).
Vjera u Isusa podrazumijeva nasljedovati ga iz dana u dan, u jednostavnim djelima koja činimo svaki dan. "Svojstveno je Božjem otajstvu djelovati ponizno. On u velikoj povijesti svijeta svoju povijest gradi malo po malo. Postaje čovjekom ali tako da ga suvremenici i svjetovna vlast mogu prezreti. Trpi i umire i, kao Uskrsli, želi doprijeti do svih ljudi isključivo po vjeri njegovih kojima se očituje. On bez prestanka ponizno kuca na vrata naših srdaca i, ako mu otvorimo, polako nam omogućuje 'progledati'" (Isus iz Nazareta II, 2011., 306). Sveti Augustin kaže da "je bilo nužno da Isus kaže: 'Ja sam Put i Istina i Život' (Iv 14, 6), jer jednom kada se upozna put, preostaje samo upoznati cilj" (Tractatus in Ioh., 69, 2: CCL 36, 500), a taj je cilj Otac. Za vjernike, za svakog od nas, dakle, ići k Ocu znači pustiti da nas vodi Isus, njegova riječ istine i prihvatiti dar njegova života. Odazovimo se na poziv svetog Bonaventure: "Otvori dakle oči, napni uho duha, otvori svoja usta i svoje srce, da možeš u svim stvorenjima vidjeti, čuti, ljubiti, častiti, slaviti, veličati svoga Boga" (Itinerarium mentis in Deum, I, 15). Dragi prijatelji, naviještanje Isusa Krista, koji je "Put i Istina i Život" (Iv 14, 6) predstavlja glavnu zadaću Crkve. Zazivajmo Djevicu Mariju da uvijek pomaže pastirima i svima onima koji u raznim službama naviještaju radosnu poruku spasenja, da Božja riječi raste a broj učenika se množi (usp. Dj 6, 7).