16. srpnja 2023.
Ulazna pjesma
Ja ću se u pravednosti pojaviti pred tobom, nasitit ću se kad se očituje slava tvoja. (Ps 17,15)
Zborna molitva
Bože, ti zalutalima pokazuješ svjetlo istine da se na pravi put vrate. Daj svim kršćanima da odbace što je kršćanstva nedostojno, a traže što mu priliči. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, pogledaj darove Crkve moliteljice da po pričesti napredujemo u svetosti života. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu, govori Gospodin. (Iv 6,57)
Popričesna molitva
Gospodine, primili smo tvoje darove. Daj da svakim slavljenjem ovog otajstva napredujemo u svetosti života. Po Kristu.
Prvo čitanje Iz 55, 10-11
Dažd zemlju oplodi i ozeleni.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin: »Kao što dažd i snijeg s neba silaze i ne vraćaju se onamo dok se zemlja ne natopi, oplodi i zazeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 65, 10-14
Pripjev: Sjeme pade na dobru zemlju i urodi.
Ti, Gospodine, pohodi zemlju i ti je natopi,
obogati nju veoma.
Božja se rijeka vodom napuni,
ti pripravi ljudima žito.
Ovako pripremi zemlju:
brazde joj natopi,
grude joj poravna;
kišom je omekša,
usjeve joj blagoslovi.
Ti okruni godinu dobrotom svojom,
plodnost niče za stopama tvojim.
Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,
brežuljci se pašu radošću.
Livade se kite stadima,
doline se pokrivaju žitom:
svagdje klicanje, pjesma.
Drugo čitanje Rim 8, 18-23
Stvorenje sa svom žudnjom iščekuje objavljenje sinova Božjih.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Mt 4,4b
Sjeme je riječ Božja, a sijač Krist; tko ga god nađe, ostat će zauvijek.
Evanđelje Mt 13, 1-9 (kraća verzija)
Iziđe sijač sijati.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 12. srpanj 2020.
Prihvatiti Božju riječ znači prihvatiti samog Krista
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U Evanđelju ove nedjelje (usp. Mt 13, 1-23) Isus pripovijeda velikome mnoštvu prispodobu – koju svi poznajemo – o sijaču koji baca sjeme na četiri različite vrste tla. Božja riječ, koju simbolizira sjeme, nije apstraktna riječ, nego sâm Krist, Očeva Riječ koja se utjelovila u Marijinu krilu. Stoga, prihvatiti Božju riječ znači prihvatiti Kristovu osobu, samoga Krista.
Postoje različiti načini primanja Božje riječi. To možemo učiniti kao put, na koji ptice odmah dođu i pozoblju sjeme. To je rastresenost, velika opasnost našega vremena. Zaokupljeni mnogim naklapanjima i ideologijama, izloženi neprestanim mogućnostima da se rastresemo u vlastitome domu i izvan njega, možemo izgubiti osjećaj za tišinu, sabranost, za dijalog s Gospodinom, toliko da se izlažemo pogibelji da izgubimo vjeru, da ne prihvatimo Božju riječ. Sve bismo htjeli vidjeti, a sve nas te svjetovne stvari čine rastresenima.
Druga mogućnost: možemo prihvatiti Božju riječ kao kamenito tlo, s malo zemlje. Tamo sjeme brzo proklije, no brzo se i osuši, jer ne uspijeva duboko pustiti korijenje. To je slika onih koji prihvaćaju Božju riječ s trenutnim oduševljenjem koje, međutim, ostaje površno, ne postaje se jedno s Božjom riječju. I tako, pred prvom teškoćom, patnjom ili životnom nevoljom, te vjere, koja je još tako slaba, nestaje, kao što se osuši sjeme koje padne u trnje.
Možemo, nadalje – i to je treća mogućnost o kojoj Isus govori u prispodobi – prihvatiti Božju riječ i kao tlo na kojemu raste trnovito grmlje. Trnje je obmana bogatstva, uspjeha, svjetovnih briga… Tamo Božja riječ malo naraste, ali ostaje ugušenom, nije snažna, umire i ne donosi ploda.
Konačno – to je četvrta mogućnost – možemo je prihvatiti kao dobro tlo. Tu, i jedino tu, sjeme pušta korijen i daje ploda. Sjeme koje padne na to plodno tlo predstavlja one koji Božju riječ slušaju, prihvaćaju je, čuvaju je u srcu i u svakodnevnom je životu provode u djelo.
Ta prispodoba o sijaču je pomalo „majka“ svih prispodoba, jer govori o slušanju Božje riječi. Doziva nam u pamet da je Božja riječ sjeme koje je u sebi plodno i djelotvorno, a Bog ga svuda velikodušno sije, ne obazirući se na gubitke. Takvo je Božje srce! Svatko je od nas tlo na koje pada sjeme Božje riječi, nitko nije isključen! Božja je riječ dana svakome od nas. Možemo se pitati: kakva sam ja vrsta tla? Sličim li putu, kamenitom tlu ili punom trnja? No, ako želimo možemo s Božjom milošću postati dobro tlo, iskrčeno i brižno obrađeno, kako bi sjeme Božje riječi sazrelo. Ono je već prisutno u našem srcu, no hoće li donijeti ploda ovisi o nama, ovisi o tome kako to sjeme prihvaćamo. Često smo rastreseni zbog previše stvari koje nas zanimaju i mame, teško je među mnogim glasovima i riječima razaznati Gospodinovu riječ, jedinu koja oslobađa. Zato je važno naviknuti se slušati Božju riječ, čitati je. Još se jednom vraćam na onaj savjet: nosite uvijek sa sobom malo Evanđelje, džepno izdanje Evanđelja, u džepu, u torbi… I tako, pročitajte svakoga dana mali dio kako biste se navikli čitati Božju riječ i dobro shvatiti koje je sjeme koje ti Bog nudi i misliti na to kojim je tlom ja primam.
Neka nam Djevica Marija, savršeni uzor dobrog i plodnog tla, svojom molitvom pomogne da postanemo tlo bez trnja i kamenja koje lako prima Božju riječ, kako bismo za sebe i za svoju braću mogli donijeti dobre plodove.
……………………….
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 10. srpnja 2011.
Prava Božja „prispodoba“ je sam Isus
Draga braćo i sestre!
Zahvaljujem vam što ste došli na susret uz molitvu Angelusa u Castel Gandolfu, gdje sam stigao prije nekoliko dana. Koristim rado prigodu uputiti svoj srdačan pozdrav također svim stanovnicima ovoga dragog grada, te im ujedno uputiti želje za dobrim ljetom.
U Evanđelju današnje nedjelje (Mt 13, 1-23), Isus se obraća mnoštvu s poznatom prispodobom o sijaču. To je stranica na neki način "autobiografska", jer odražava samo Isusovo iskustvo, iskustvo koje je stekao u svojem propovijedanju: on se poistovjećuje sa sijačem, koji sije dobro sjeme Božje riječi i zapaža različite učinke koje ono postiže, već prema vrsti prihvaćanja navještaja. Ima onih kojih Riječ slušaju površno, ali je ne prihvaćaju; ima nadalje onih koji je trenutačno prihvaćaju, ali nemaju ustrajnosti te gube sve; ima onih koji su zagušeni svjetovnim brigama i zavodljivostima svijeta; a ima i onih koji slušaju na receptivan način kao dobro tlo: tu riječ donosi obilat plod.
Ali, ovo evanđelje ustraje također na "metodi" Isusova propovijedanja, to jest, upravo, korištenju prispodoba: "Zašto im zboriš u prispodobama?" pitaju učenici (Mt 13, 10). Isus u svom odgovoru skreće pozornost na razliku između njih i mnoštva: učenicima, to jest onima koji su se opredijelili za njega, on može otvoreno govoriti o Božjem kraljevstvu, dok drugima mora naviještati u prispodobama, da potakne odluku, obraćenje srca; prispodobe, naime, po svojoj naravi iziskuju napor tumačenja, interpeliraju razum ali jednako tako i slobodu. Sveti Ivan Zlatousti to ovako tumači: "Isus je izgovorio te riječi s namjerom da privuče k sebi slušatelje i da u njima pobudi žar jamčeći im da će ih, ako mu se obrate, ozdraviti" (Komentar na Matejevo Evanđelje, 45, 1-2). Prava Božja "prispodoba" je, u konačnici, sam Isus, njegova osoba koja, u znaku čovještva, skriva i istodobno otkriva božanstvo. Na taj način Bog nas ne prisiljava vjerovati u Nj, već nas privlači k Sebi istinom i dobrotom svoga utjelovljenog Sina: ljubav, naime, uvijek poštuje slobodu.
Dragi prijatelji, sutra ćemo slaviti blagdan svetog Benedikta, opata i zaštitnika Europe. U svjetlu toga Evanđelja, u njemu vidimo učitelja slušanja Božje riječi: to je duboko i ustrajno slušanje. Moramo se uvijek učiti od velikog oca dubokom i ustrajnom slušanju. Moramo uvijek učiti od velikog oca zapadnog monaštva davati Bogu mjesto koje mu pripada, prvo mjesto, prinoseći mu, jutarnjom i večernjom molitvom, svoje svakodnevne poslove. Neka nam Djevica Marija pomogne da, po njezinu uzoru, budemo "dobro tlo" gdje sjeme Riječi može donijeti mnogo ploda.