Evanđelje: Mt 17, 1-9
Zasja mu lice kao sunce.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Dok je on još govorio, gle, svjetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.« Riječ je Gospodnja.
Razmatranje
Papa Franjo
Nedjelja, 6. kolovoza 2017.
Događaj Preobraženja Gospodinova nudi nam poruku nade
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Ove se nedjelje u liturgiji slavi blagdan Preobraženja Gospodinova. Današnji tekst Evanđelja navodi da su apostoli Petar, Jakov i Ivan svjedočili ovom izvanrednom događaju. Isus ih je odveo sa sobom "i povede ih na visoku goru" (Mt 17, 1), i, dok je molio, izgled lica mu se promijenilo, zablistavši poput sunca, a odjeća postala bijela kao svjetlost. Tada se ukazaša Mojsije i Ilija i razgovarahu s Njim. U tom trenutku Petar reče Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu" (r. 4). Još nije ni završio, kad ih je svijetli oblak zasjenio.
Događaj Preobraženja Gospodinova nudi nam poruku nade – tako ćemo mi biti, s Njim –: poziva nas da upoznamo Isusa da bismo bili u službi braće.
Uzlazak učenika na goru Tabor potiče nas da razmišljamo o važnosti da se odvojimo od svjetovnih stvari, da uzdignemo svoj duh k nebu i razmišljamo o Isusu. Riječ je o tome da se oraspoložimo za pozorno i molitveno slušanje Krista, ljubljenog Sina Očeva, tražeći trenutke molitve koji omogućuju poslušno i radosno prihvaćanje Riječi Božje. U ovom duhovnom uzdignuću, u ovom odvajanju od svjetovnih stvari, pozvani smo ponovno otkriti smirujuću i preobražavajuću tišinu meditacije Evanđelja, čitanje Biblije, koji vode do cilja punog ljepote, raskoši i radosti. A kad to učinimo, s Biblijom u ruci, u tišini, počinjemo osjećati tu unutarnju ljepotu, tu radost koja rađa Božju riječ u nama. U toj perspektivi, ljeto je providnosni trenutak za povećanje naše zauzetosti za traženjem i susretanjem s Gospodinom. U tome vremenu učenici su slobodni od školskih obaveza a mnoge obitelji nalaze se odmoru; važno je u razdoblju odmora i odmaka od svakodnevnih poslova ponovno obnoviti tjelesne i duhovne snage, produbljujući duhovni put.
Na kraju čudesnog iskustva Preobraženja, učenici su sišli s gore (r. 9) očiju i srca preobraženih susretom s Gospodinom. To je put koji možemo i mi poduzeti. Sve življe ponovno otkrivanje Isusa nije cilj samom sebi, nego nas navodi da "siđemo s gore", ispunjeni snagom Božjeg Duha, kako bismo se odlučili na nove korake obraćenja i kako bismo neprestano svjedočili ljubav, kao zakon svakodnevnog života. Preobraženi Kristovom prisutnošću i žarom njegove Riječi, bit ćemo konkretni znak Božje životvorne ljubavi prema svoj našoj braći, osobito prema onima koji trpe, koji su sami i napušteni, prema bolesnima i mnoštvu muškaraca i žena koji su, u različitim dijelovima svijeta, poniženi nepravdom, zlostavljanjem i nasiljem.
O Preobraženju začuo se glas nebeskog Oca koji reče: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!" (r. 5). Gledamo Mariju, Djevicu slušanja, uvijek spremnu prihvatiti i čuvati u srcu svaku riječ božanskog Sina (usp. Lk 1, 51). Neka nam Majka naša i Majka Božja pomogne da budemo u skladu s Božjom riječju, tako da Krist postane svjetlo i vodi čitav naš život. Njoj povjeravamo odmor sviju, da bude miran i koristan, ali prije svega ljeto onih koji ne mogu na odmor jer su spriječeni zbog dobi, zdravstvenih razloga ili naravi svoga posla, materijalne oskudice ili drugih problema, tako da to ipak bude vrijeme opuštanja i radosnih trenutaka provedenih s prijateljskim licima.
----
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 6. kolovoza 2006.
Preobraženje nas poziva da otvorimo oči srca za otajstvo Božjeg svjetla
Draga braćo i sestre,
Na današnju nedjelju evanđelista Marko izvješćuje kako je Isus poveo sa sobom Petra, Jakova i Ivana na visoku goru te se pred njima preobrazio, te mu haljine postadoše tako bijele da ih "nijedan bjelilac ne zemlji ne bi mogao tako izbijeliti" (usp. Mk 9,2-10). O tome otajstvu svjetla liturgija nas poziva usredotočiti svoj pogled. Na preobraženom Isusovu licu sja zraka božanskoga svjetla koje je on čuvao u dubini svoga bića. To će isto svjetlo blistati na Kristovu licu na dan Uskrsnuća. U tome smislu Preobraženje se javlja kao predokus uskrsnog otajstva.
Preobraženje nas poziva da otvorimo oči srca za otajstvo Božjeg svjetla prisutnog u čitavoj povijesti spasenja. Već na početku stvaranja Svemogući reče: "Fiat lux - Neka bude svjetlo!" (Post 1,2) i razdvoji se svjetlo od tame. Kao i druga stvorenja, svjetlo je znak koji otkriva nešto o Bogu: ono je poput odsjaja njegove slave koje se objavljuje pri njegovu objavljivanju. Kada se Bog pojavi "Sjaj mu je ko svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku" (Hab 3,3 sl.). Svjetlo je, kaže se u psalmima, haljina u koju se Bog zaodijeva (Ps 104,2). U knjizi Mudrosti simbol svjetla se koristi da se opiše sama Božja bit: mudrost, očitovanje Božje slave, je "odsjev vječne svjetlosti ", koji nadmašuje svako stvoreno svjetlo (usp. Mudr 7,27.29 sl.).
U Novom zavjetu Krist predstavlja puno očitovanje Božjega svjetla. Njegovo je uskrsnuće zauvijek svladalo svaku moć zla. S uskrslim Kristom istina i ljubav pobjeđuju nad laži i grijehom. U njemu Božje svjetlo već sada u konačnom obliku rasvjetljuje život ljudi tijek povijesti: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života" (Iv 8,12). Koliko samo, i u ovo naše doba, trebamo iskoračiti iz tmina zla da bismo iskusili radost djece svjetla! Neka nam taj dar izmoli Marija, koje smo se s osobitom pobožnošću jučer spomenuli o godišnjem spomenu posvete bazilike Sv. Marije Velike. Neka, uz to, Sveta Djevica izmoli mir za pučanstva na Bliskom istoku koja potresa bratoubilački rat. Dobro znamo da je mir prije svega Božji dar za koji moramo ustrajno moliti, ali u ovom trenutku želimo također podsjetiti da se za njega moraju zalagati svih ljudi dobre volje. Neka nitko ne izbjegava tu dužnost! Stoga, pred gorkom konstatacijom da su glasovi koji zahtijevaju trenutačni prekid vatre i tome izmučenom području ostali neuslišani, osjećam da mi je hitna zadaća ponoviti svoj žurni poziv u tome smislu, tražeći od svih da pruže svoj djelatni doprinos izgradnji pravednog i trajnog mira. Povjeravam taj ponovni apel zagovoru Presvete Djevice.