PRIKAZANJE GOSPODINOVO. SVIJEĆNICA

velj 01 2021 Miriam

2.2.2021.

Prvo čitanje: Mal 3, 1-4
Doći će u Hram svoj Gospodin koga vi tražite.

Čitanje Knjige proroka Malahije
Ovo govori Gospodin Bog: Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i Anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već — govori Gospodin nad Vojskama. Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva. I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i pročistit će ih kao zlato i srebro da prinose Gospodinu žrtvu u pravednosti. Tad će biti draga Gospodinu žrtva Judina i jeruzalemska kao u drevne dane i kao prvih godina. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 24, 7-10

Pripjev: Tko je taj Kralj slave? To je sam Gospodin.

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje,
dižite se, dveri vječne,
da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?«
»Gospodin silan i junačan,
Gospodin silan u boju!«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje,
dižite se, dveri vječne,
da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?«
»Gospodin nad Vojskama
— on je Kralj slave!«

Drugo čitanje: Heb 2, 14-18
Trebalo je da u svemu postane braći sličan.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam Isus tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji — od straha pred smrću —kroza sav život bijahu podložni ropstvu. Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći. Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Lk 2, 22-40
Vidješe oči moje spasenje tvoje.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem sviju naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.« Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

fra Josip Serđo Ćavar

Sjaj u tami

Detalji često kriju veliko blago. Sitne, gotovo usputne riječi nerijetko otvore sasvim nova obzorja smisla. To osobito vrijedi za evanđeoske tekstove. Zastajući danas nad Lukinim odlomkom možemo primjetiti kako su Isusovi roditelji, uz prikazanje, prinijeli dvije grlice ili dva golubića. Bio je to prinos siromašnih. Isus je zajedno s Marijom i Josipom bio siromašan. Ne krije li ovaj mali detalj mnoštvo milosti?! Bog je za svoga Sina Jedinca izabrao siromaštvo, skromnost, malenost a uz to su nadošli i progoni, bijegovi i neprijateljstva. Isus je već od malih nogu osuđen na teškoće. Ovaj današnji dan kao da zaokružuje božićno otajstvo, četrdeset dana poslije rođenja. Otajstvo je to ljudskog siromaštva i bijede u koje se spušta Bog koji je bogat milosrđem za svakoga čovjeka. Isusovo siromaštvo nas želi obogatiti jer u svakoj nam teškoći Bog dolazi bliže. Bog zna za teškoće i nevolje.

Crkva slavi blagdan Svijećnice, blagdan svjetla. Malenog Isusa koji je donešen u hram već su proroci navijestili kao „svjetlo svijeta“. Isus će kasnije za sebe kazati: „Ja sam svjetlost svijeta: tko ide za mnom neće hodati u tami – nego će imati svjetlost života“ (Iv 8,12). U hramu ga je dočekao starac Šimun koji zahvaljuje što može vidjeti onoga koji je: „na prosvjetljenje naroda i slavu puka svoga izraelskoga“. Višesturka je simbolika ovoga dana. Tu su elementi očišćenja, otkupljenja i prinosa. Žena se čisti prinosom. Otkupljenje se pak vrši prinosom djeteta što je oduživanje Bogu koji je pri izlasku iz Egipta poštedio Izraelove prvorođence. Zato je u židovskoj logici svako prvo dijete otkupnina Bogu. Time se Gospodina priznaje gospodarom života. Ovakav je stav danas potreban roditeljima koji prečesto i prejako polažu pravo na svoju djecu i njihovu budućnost. Svako dijete ponajprije pripada Bogu.

Nerijetko se za ovaj blagdan veli kako je to i „dan susreta“. Isus susreće svoj narod kojega predstavljaju Šimun i Ana. Isusovo prikazanje bio je trenutak milosti za Šimuna jer je dočekao utjehu koju je Gospodin obećao Izraelu. „Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj u miru. Ta vidješe oči moje spasenje tvoje koje si obećao.“ Šimun je neumorno i strpljivo vjerovao u Božja obećanja i na kraju zaista u malenom djetetu dočekao Otkupitelja. Njega su gledale blažene oči Obećanoga, onoga koji će spasiti narod izraelski. Šimun i Ana se oslanjaju na dugu tradiciju muževa i žena iz Staroga zavjeta koji vjerno iščekuju Mesiju. Šimun i Ana su ustvari održali budnim nadu u dolazak Gospodnji. Zato su slika svima nama koji živimo Bogu posvećeno. U svijetu koji često zaboravi na Boga valja održati budnim nadu da će Gospodin doći i prosvijetliti svaku našu tamu. Redovnik i redovnica po svojim djelima svijetle kao znak koji vodi u vječni život. Zato nastoje biti putokaz onima koji su zalutali, jer Bog je za mnoge još uvijek „znak osporavan“. Isus će nam poručiti kako smo svjetlo drugima kada kaže: „Vi ste svjetlost svijeta… Neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima“ (Mt 5,14 – 16).

Kako se ono lijepo kaže, kada na upaljenom plamenu jedne svijeće upališ drugu, prvoj ništa ne oduzimaš a drugu svojim svjetlom izbavljaš iz tame. To je ustvari kršćanski poziv, a onda pogotovo Bogu posvećenih. Ne zaboravimo da đavao dolazi prerušen u „anđela svjetla“, Zlo se često predstavlja kao dobro, lijepo, kao napredak i to nas svjetlo onda zaslijepi za Boga koji je pravo, istinsko svjetlo. Molimo danas za dar vjernosti Bogu. Tko stupi u vezu s Gospodinom nije pošteđen patnje i sumnja, kako Šimun navješćuje i prokazuje Mariji. Ali taj vez donosi mnoštvo milosti. Milosti koje obasjavaju nas same, ali onda i one oko nas. Zato, neka bude više svjetla!