26. veljače 2023.
Ulazna pjesma
Zazvat će me a ja ću ga uslišiti, spasit ću ga i proslaviti, nasitit ću ga danima mnogim. (Ps 91,15-16)
Zborna molitva
Svemogući Bože, udijeli da godišnjom proslavom korizme napredujemo u spoznaji Isusa Krista i u životu slijedimo njegov primjer. Koji s tobom.
Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti kruh i vino za žrtvu što je slavimo na početku korizme. S tim darovima uključi i nas u predanje svoga Sina Isusa Krista. Koji živi.
Pričesna pjesma
Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. (Mt 4,4)
Popričesna molitva
Gospodine, nasitio si nas kruhom s neba. Njime se vjera hrani, nada krijepi, ljubav jači. Nauči nas, molimo te, gladovati za Isusom Kristom, kruhom živim i pravim, i živjeti od svake riječi što izlazi iz tvojih usta. Po Kristu.
Prvo čitanje Post 2,7-9; 3,1-7
Čitanje Knjige Postanka
Gospodin Bog sazda čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. I Gospodin Bog zasadi vrt na istoku u Edenu i u nj smjesti čovjeka koga je sazdao. Tada Gospodin, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva, a dobra za hranu – i stablo života nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla. Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je načini Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je doista Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?« Žena odgovori zmiji: Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj da ne umrete!’« Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.« Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 51,3-6a.12-14.17
Pripjev: Smiluj nam se, Gospodine, jer smo sagriješili!
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom.
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
Drugo čitanje Rim 5,12.17-19 (kraća verzija)
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt. Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva – po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu – po Jednome, Isusu Kristu. Dakle, grijeh jednoga – svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga – svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Usp. Mt 4,4b
Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.
Evanđelje Mt 4,1-11
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ‘Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 1. ožujak 2020.
Isus odbacuje idolopoklonstvo moći i ljudske slave
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Na ovu prvu nedjelju korizme, Evanđelje (usp. Mt 4, 1-11) govori da, nakon što je kršten u rijeci Jordanu, „Duh… odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša“ (r. 1). On se priprema započeti svoje poslanje navjestitelja Kraljevstva nebeskog i, kao što su već učinili Mojsije i Ilija (usp. Izl 24, 18; 1 Kr 19,8) u Starome zavjetu, to čini četrdesetodnevnim postom. Ulazi u „korizmu“.
Na kraju toga posta, pojavljuje se napasnik, đavao, koji pokušava tri puta natjerati Isusa u škripac. U prvoj napasti koristi se činjenicom da je Isus gladan; đavao mu predlaže: „Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom“ (r. 3). Izazov je to. Ali Isusov je odgovor jasan: „Pisano je: ‘Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta’“ (4, 4). On se poziva na Mojsija u času dok podsjeća narod na dugotrajno putovanje u pustinji na kojem je naučio da njegov život ovisi o Božjoj riječi (usp. Pnz 8, 3).
Tada đavao prelazi na drugi pokušaj (rr. 5-6). Ovaj put je prepredeniji pa i on citira Sveto pismo. Strategija je jasna: ako imaš toliko povjerenje u Božju moć, iskusi je, naime, samo Pismo kaže da će ti pomoći anđeli (r. 6). Ali ni u ovom slučaju Isus se ne da zbuniti, jer onaj tko vjeruje zna da se Boga ne smije kušati, nego valja vjerovati u njegovu dobrotu. Zato na riječi iz Biblije, koje na instrumentalan način tumači Sotona, Isus odgovara drugim citatom: „Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!“ (r. 7).
Konačno, treći pokušaj (rr. 8-9) otkriva istinsku đavlovu nakanu: budući da dolazak Kraljevstva nebeskog označava početak njegova poraza, zli želi Isusa odvratiti od toga da ostvari svoje poslanje, nudeći mu jednu perspektivu političkog mesijanizma. Ali Isus odbacuje idolopoklonstvo moći i ljudske slave te na kraju tjera od sebe napasnika riječima: „Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!“ (r. 10). I u tome času Isusu, vjernom predaji Očevoj, pristupaju anđeli te mu služahu (usp. r. 11).
To nas uči jednu stvar: Isus ne ulazi u dijalog s đavlom. Isus odgovara đavlu Božjom riječju, a ne svojom riječju. U napasti mnogo puta započinjemo dijalog s napašću, razgovarati s đavlom: „Da, mogu učiniti ovo…, pa ću onda na ispovijed, pa ovo, pa ono…“. Nikada se ne smije razgovarati s vragom. Isus čini dvije stvari s đavlom: tjera ga ili, kao u ovom slučaju, odgovara Božjom riječju. Dobro to pazite: nikada ne smijemo razgovarati s napašću, nikada ne smijemo razgovarati s đavlom.
I danas Sotona silom prodire u čovjekov život kako bi ga kušao svojim primamljivim ponudama; miješa svoj glas s mnogim drugim glasovima koji pokušavaju pokoriti savjest. S raznih smo strana obasuti porukama koje pozivaju „podleći iskušenju“ kako bismo iskusili opojnost grijeha. Isusovo iskustvo nas uči da je napast pokušaj da se kroči putovima koji su alternativni Božjim: „Učini to, nema problema, kasnije ti Bog oprosti! Priušti si dan radosti …“. – „Ali to je grijeh!“ – „Ma ne, nije to ništa“. To su alternativni putovi, putovi koji nam daju osjećaj samodostatnosti, uživanja u životu koje je svrha samome sebi. Ali sve je to iluzorno: ubrzo shvatimo da što se više udaljavamo od Boga, to se više osjećamo bespomoćnima i razoružanima pred velikim životnim problemima.
Neka nam Djevica Marija, Majka Onoga koji je zgazio glavu zmiji, pomogne da u ovom korizmenom vremenu budemo budni pred napastima, da se ne podlažemo nijednom idolu ovog svijeta, da slijedimo Isusa u borbi protiv zla pa ćemo i mi također ispasti pobjednici poput Isusa.
……………………….
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 13. ožujka 2011.
Nestajanjem Boga nestaje i grijeha
Draga braćo i sestre!
Ovo je prva nedjelja korizme, liturgijskog vremena od četrdeset dana koje u Crkvi predstavlja duhovni put priprave za Uskrs. Riječ je u biti o tome da pratimo Isusa koji se odlučno zaputio prema križu, vrhuncu svojega poslanja spasenja. Ako se zapitamo: zašto korizma? zašto križ?, odgovor, u najradikalnijem smislu, jest ovaj: zato jer postoji zlo, štoviše, grijeh, koji je prema Svetom pismu najdublji uzrok svakoga zla. No ta tvrdnja nije nipošto nešto očito, nešto što se samo po sebi razumije a i sama riječ "grijeh" mnogima je neprihvatljiva, jer pretpostavlja religijsku viziju svijeta i čovjeka. Doista je istina: ako se ukloni Boga sa čovjekova obzora, ne može se govoriti o grijehu. To je kao kada se sunce sakrije pa nestanu sjene; sjene se pojavljuju tek kada grane sunce; tako i iščeznuće Boga nužno za sobom povlači nestajanje grijeha. Zato se osjećaj za grijeh – što je nešto sasvim drugo od "osjećaja krivnje" kako ga shvaća psihologija – stječe ponovnim otkrivanjem osjećaja za Boga. Izriče to psalam Miserere (Smiluj mi se), za kojega se smatra da ga je spjevao kralj David kada je počinio grijehe preljuba i ubojstva: "Tebi", kaže David obraćajući se Bogu, "samom tebi ja sam zgriješio" (Ps 51, 16).
Kada čovjek počini neko moralno zlo stav koji zauzima Bog jest protivljenje grijehu i spašavanje grešnika. Bog ne tolerira zlo, jer Bog je Ljubav, Pravednost, Vjernost; i upravo zbog toga ne želi smrt grešnika, već da se obrati i živi. Da bi spasio čovjeka, Bog odlučuje nešto poduzeti: vidimo to u čitavoj povijesti židovskog naroda, počevši od oslobođenja iz Egipta. Bog je odlučan u svojemu naumu da oslobodi svoju djecu od ropstva i povede ih k oslobođenju. A najteže i najdublje ropstvo jest robovanje grijehu. Zato je Bog poslao svojega Sina u svijet: da oslobodi ljude od vlasti Sotone, "izvora i uzroka svakoga grijeha". Poslao ga je u našemu smrtnom tijelu da postane žrtva okajnica, umrijevši za nas na križu. Protiv toga definitivnog i sveopćeg nauma spasenja, đavao se usprotivio svim silama, kao što to na osobit način pokazuje tekst Evanđelja o Isusovim napastima u pustinji, koje se čita svake godine na Prvu korizmenu nedjelju. Naime, ući u to liturgijsko vrijeme znači svaki put ustati s Kristom protiv grijeha, upustiti se – bilo kao pojedinci, bilo kao Crkva – u duhovni boj protiv duha zla (Čista srijeda, Zborna molitva).
Zazovimo zato majčinsku pomoć Presvete Marije za netom započetu korizmu, da bude bogata plodovima obraćenja. Posebno vas molim da se u svojim molitvama spomenete mene i moji suradnika u Rimskoj kuriji, koji večeras započinjemo tjedan duhovnih vježbi.