Prva korizmena nedjelja kroz godinu C

velj 16 2022 Miriam

6. ožujka 2022.

Ulazna pjesma
Zazvat će me a ja ću ga uslišiti, spasit ću ga i proslaviti, nasitit ću ga danima mnogim. (Ps 91, 15-16)

Zborna molitva
Svemogući Bože, udijeli da godišnjom proslavom korizme napredujemo u spoznaji Isusa Krista i u životu slijedimo njegov primjer. Koji s tobom.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti kruh i vino za žrtvu što je slavimo na početku korizme. S tim darovima uključi i nas u predanje svoga Sina Isusa Krista. Koji živi.

Pričesna pjesma
Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. (Mt 4, 4)

Popričesna molitva 
Gospodine, nasitio si nas kruhom s neba. Njime se vjera hrani, nada krijepi, ljubav jači. Nauči nas, molimo te, gladovati za Isusom Kristom, kruhom živim i pravim, i živjeti od svake riječi što izlazi iz tvojih usta. Po Kristu.

Prvo čitanje Pnz 26, 4-10
Vjeroispovijest izabranog naroda.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije je govorio narodu: »Zatim će sveće­nik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Gospodina, Boga tvoga. Ti onda odgovori i reci pred Gospodinom, Bogom svojim: ’Moj je otac bio aramejski lutalac; on je s malo čeljadi sišao u Egipat da se ­skloni. Ondje je postao velikim, brojnim i moćnim narodom. Egipćani su s nama postupali ­loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. Vapili smo Gospodinu, Bogu otaca svojih. Gospodin je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu ­nevolju i našu muku. Iz Egipta nas izvede Gospodin rukom jakom i mišicom ispruženom, velikom strahotom, znakovima i čude­sima. I dovede nas na ovo mjesto i ­dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla što si mi ga, Gospodine, dao.’ Stavi ih pred Gospodina, Boga svoga, i pred Gospodinom, Bogom svojim, duboko se nakloni.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 91, 1-2.10-15

Pripjev: Gospodine, budi sa mnom u nevolji!

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, 
što počivaš u sjeni Svemogućega, 
reci Gospodinu: »Zaklone moj! Utvrdo moja! 
Bože moj u koga se uzdam!«

Neće te snaći nesreća, 
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu. 
Jer anđelima svojim zapovjedi 
da te čuvaju na svim putima tvojim.

Na rukama će te nositi 
da se gdje nogom ne spotakneš o kamen. 
Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, 
zgazit ćeš lavića i zmiju.

Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit ga jer poznaje ime moje.
Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.

Drugo čitanje Rim 10, 8-13
Vjeroispovijest Kristova vjernika.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Što veli Pismo? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Mt 4, 4b
Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.

Evanđelje  Lk 4, 1-13
Duh ga je vodio pustinjom gdje bijaše iskušavan.

U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ‘Ne živi čovjek samo o kruhu’.« I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Papa Franjo

Nedjelja, 10. ožujak 2019.

Učimo od Isusa kako se valja suočavati s napastima

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove Prve korizmene nedjelje (usp. Lk 4, 1-13) govori o iskustvu Isusovih napasti u pustinji. Nakon što je postio četrdeset dana, Isusa je tri puta napastovao đavao. Prvo ga je pozvao da pretvori kamen u kruh (r. 3); zatim mu je s uzvisine pokazao zemaljska kraljevstva i obećao mu da će postati moćan i slavan mesija (rr. 5-6); i na kraju ga je odveo na najvišu točku jeruzalemskog hrama, te ga pozvao da se baci dolje kako bi na spektakularan način pokazao svoju božansku snagu (Lk 4,9-11).

Te tri napasti pokazuju tri puta koja svijet uvijek predlaže, obećavajući velike uspjehe: pohlepa za posjedovanjem – imati, imati i samo imati –, ljudska slava i instrumentaliziranje Boga. To su tri puta koja nas vode u propast.

Prvi put, pohlepa za posjedovanjem, uvijek je put podmukle đavolske logike. On polazi od naravne i opravdane potrebe za hranom, životom, ostvarenjem i srećom, kako bi nas naveo da vjerujemo da je sve to moguće bez Boga, štoviše, protiv Njega. No Isus se usprotivio govoreći: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu“ (r. 4). Prisjećajući se dugog putovanja izabranog naroda kroz pustinju, Isus ističe da se želi s punim povjerenjem prepustiti Očevoj providnosti koja se uvijek brine o svojoj djeci.

Druga je napast put ljudske slave. Đavao kaže: „Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje“ (r. 7).

Čovjek može izgubiti sve svoje osobno dostojanstvo, dopustiti da ga idoli novca, uspjeha i moći pokvare samo kako bi se postigao vlastito samoostvarenje. Nakon toga može uživati u opijenosti ispraznom radosti koja ubrzo nestaje.

I to nas dovodi do toga da se šepirimo poput pauna, to je ispraznost, ali to nestaje. Zato je Isus odgovorio: „Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!“ (r. 8).

A zatim treća napast: instrumentaliziranje Boga za vlastitu korist. Đavlu koji ga je, citirajući Pisma, pozvao da traži od Boga očigledno čudo, Isus se ponovno suprotstavio čvrstom odlukom da ostane ponizan i s povjerenjem u Oca: „Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!“ (r. 12). I tako je odbacio možda najpodmukliju napast, a ta je da „pridobije Boga na našu stranu“, tražeći od njega milosti koje zapravo služe zadovoljenju naše oholosti.

To su putovi koji nam se nude s iluzijom da tako možemo postići uspjeh i sreću. No, u stvarnosti nemaju nikakve veze s Božjim načinom djelovanja; štoviše, odjeljuju nas od Njega, jer su đavolsko djelo. Suočavajući se osobno s tim napastima, Isus tri puta pobjeđuje napast kako bi potpuno prionuo uz Očev naum.

Pokazao nam je sredstva i načine za to: duhovni život, vjera u Boga i sigurnost Njegove ljubavi, sigurnost da nas Bog ljubi, koji je Otac, i s tom sigurnošću pobijedit ćemo svaku napast.

Ima nešto na što vam želim skrenuti pozornost, nešto zanimljivo.

Odgovarajući napasniku Isus ne ulazi u dijalog s njim, nego mu odgovara samo Božjom riječi. To nas uči da se s đavlom ne dijalogizira, ne smije se voditi dijalog, nego mu treba samo odgovoriti Božjom riječi.

Iskoristimo, stoga, korizmu kao povlašteno vrijeme da se pročistimo i iskusimo utješnu Božju prisutnost u našemu životu.

Neka nas majčinski zagovor Blažene Djevice Marije, primjera vjernosti Bogu, podupire na našem putu, pomažući nam da uvijek odbacujemo zlo i prihvaćamo dobro.

………………..

Papa Benedikt XVI.

Nedjelja, 21. veljače 2010.

Korizma je poput dugog "povlačenja" u sebe

Draga braćo i sestre!

U proteklu srijedu, pokorničkim obredom pepeljenja, započeli smo korizmu, vrijeme duhovne obnove kojom se vjernici pripravljaju za godišnju proslavu Uskrsa. Ali što znači započeti korizmeni hod? To nam pokazuje evanđelje ove prve nedjelje, izvješćem o Isusovim napastima u pustinji. Evanđelist sveti Luka pripovijeda kako se Isus, nakon što je primio krštenje od Ivana, "pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao" (Lk 4,1-2). Očito je da evanđelist insistira na činjenici kako napasti Isusa nisu snašle slučajno, već su posljedica Isusove odluke da ispuni poslanje koje mu je Otac povjerio, da živi do kraja svoju stvarnost ljubljenoga Sina, koji se potpuno uzda u Njega. Krist je došao na svijet da nas oslobodi od grijeha i lažne draži planiranja života bez Boga. On to nije učinio snažnim proglasima, već osobnom borbom protiv napasnika, sve do križa. Taj primjer vrijedi za sve: svijet se poboljšava polazeći od nas samih, mijenjajući, Božjom milošću, ono što ne valja u našemu životu.

Od triju napasti kojima Sotona podvrgava Isusa, prva se odnosi na glad, to jest na materijalnu potrebu: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom". Ali Isus odgovara: "Ne živi čovjek samo o kruhu" (Lk 4,3-4; usp. Pnz 8,3). Zatim đavao pokazuje Isusu sva kraljevstva svijeta i kaže: sve će biti tvoje ako padneš nice pred mene i pokloniš mi se. To je prijevara moći, koju Isus raskrinkava i odbacuje: "Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi" (usp. Lk 4,5-8; Pnz 6,13). Na kraju, napasnik poziva Isusa da učini spektakularno čudo: da se baci sa zidina hrama i anđeli dolete i spase ga, tako da svi u Nj povjeruju. Ali Isus odgovara da se Boga nikada ne smije iskušavati (usp. Pnz 6,16). Pozivajući se uvijek na Sveto pismo, On ljudskim kriterijima pretpostavlja jedino istinsko mjerilo: poslušnost Božjoj volji. To je također temeljna pouka za nas: ako nosimo u umu i srcu Božju riječ, ako ova uđe u naš život, možemo odbaciti svaku vrstu napasnikove prijevare. Osim toga, iz čitava izvješća jasno izlazi na vidjelo slika Krista kao novog Adama, Sina Božjega ponizna i poslušna Ocu, za razliku od Adama i Eve, koji su u Edenskom vrtu podlegli napastima zloduha.

Korizma je poput dugog "povlačenja", tijekom kojeg se ulazi u same sebe i sluša Božji glas, kako bi se pobijedile napasti Zloga. Ona je vrijeme duhovnog "agonizma" koji proživljavamo zajedno s Isusom, ali ne oholo i preuzetno, već koristeći oružja vjere, to jest molitvu, slušanje Božje riječi i pokoru. Na taj ćemo način moći prispjeti slavljenju Uskrsa u istini, spremni obnoviti svoja krsna obećanja. Neka nam Djevica Marija pomogne da, vođeni Duhom Svetim, živimo s radošću i plodonosno ovo vrijeme milosti. Neka osobito zagovara mene i moje suradnike u Rimskoj kuriji, koji večeras započinjemo duhovne vježbe.