PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA GODINE B

pro 01 2017 Miriam

Ulazna pjesma 
K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju, u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani! Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće.   (Ps 25, 1-3)

Zborna molitva
Svemogući Bože, mi s vjerom iščekujemo Kristov dolazak. Udijeli, molimo te, da mu idemo ususret pravednim životom te nas, kad dođe, postavi sebi s desne i uvede u kraljevstvo nebesko. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti ovaj kruh i vino, dar tvoje dobrote. U ovoj službi pre­tvaraš ih u sakramenat svoga Sina: daj da nam on bude dar vječnog otkupljenja. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Gospodin će dati sreću, i zemlja naša urod svoj.  (Ps 85, 13)

Popričesna molitva 
Gospodine, daj da nam bude na korist slavljenje ovih otajstava: po njima nas u prolazu zemaljskim životom nauči ljubiti vječna nebeska dobra. Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 63, 16b-17.19b; 64, 2b-7
O da razdreš nebesa i siđeš!

Čitanje Knjige proroka Izaije
Ti si, Gospodine, naš otac, 
otkupitelj naš – ime ti je oduvijek.
Zašto, Gospodine, zašto si dopustio 
da odlutamo s tvojih putova,
zašto dade da nam srce otvrdne 
da se tebe više ne bojimo? 
Vrati se, radi slugu svojih
i radi pleménâ baštine svoje!
O da razdreš nebesa i siđeš: 
pred licem tvojim tresla bi se brda. 
Odvijeka se čulo nije, uho nije slušalo, 
oko nije vidjelo, da bi bog koji, osim tebe, 
takvo što učinio onima koji se uzdaju u njega. 
Pritječeš onomu što pravdu čini radosno, 
onima što se tebe spominju 
na putima tvojim; 
razgnjevismo te, griješismo, 
od tebe se odmetnusmo. 
Tako svi postasmo nečisti, 
a sva pravda naša ko haljine okaljane. 
Svi mi ko lišće otpadosmo
i opačine naše ko vjetar nas odnose. 
Nikog nema da ime tvoje prizove, 
da se trgne i osloni o tebe. 
Jer lice si svoje od nas sakrio
i predao nas u ruke zločinima našim. 
Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac:
mi smo glina, a ti naš lončar –
– svi smo mi djelo ruku tvojih.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 80, 2ac.3b.15-16.18-19

Pripjev:  Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

Pastiru Izraelov, počuj,
ti što sjediš nad kerubima, zablistaj,
probudi silu svoju,
priteci nam u pomoć!

Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi,
obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji!

Tvoja ruka nek bude 
nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

Drugo čitanje   1Kor 1, 3-9
Očekujemo objavljenje Gospodina našega Isusa Krista.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju. Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u dan Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Ps 85, 8
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.

Evanđelje   Mk 13,33-37
Bdijete: ne znate kad će se domaćin vratiti.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Budnost se traži

«Bdijte!» (Mk 13,37) - Tako Isus sažimlje svoju slikovitu riječ o vjernom upravitelju koji u ovoj prispodobi utjelovljuje uspio kršćanski život. Teško je naći neku drugu riječ u evanđelju koja bi tako zorno isticala narav evanđeoskog poziva i poslanja. Isus čovjeka snažno suočava s milosnim Božjim djelovanjem sada i ovdje, pozivajući ga da prihvati spasenje koje mu Bog nudi, ali ne ostavljajući nikakve dvojbe da je dovršetak spasenja u budućnosti, o njegovom ponovnom dolasku. On poziva čovjeka da marljivo radi i umnaža darovani mu novac, da gospodari i čuva povjereno mu blago, ali uvijek duboko svjestan kako će jednom polagati račun.

Stavljajući tu Isusovu riječ kao navještaj uz prvu nedjelu Došašća, Crkva ne želi istaknuti samo narav toga vremena unutar crkvene godine, već izraziti smisao ljudskog života uopće i cijele biblijske poruke usmjerene na taj život. Čežnju za novim Božjim dolaskom već je davno prije Isusa dramatično izrazio Izaija: «O da razdreš nebesa i siđeš!» (Iz 63,19). U toj riječi sažeta je sva nevolja izabranog naroda u sužanjstvu koje se doživljava kao vrijeme Božje odsutnosti. Apostol Pavao, koji je kao nitko drugi iskusio snagu Božjeg dolaska u Kristu, usmjeruje pogled svojih vjernika u Korintu u budućnost prema dovršenju njihova spasenja, prema «objavljenju  Gospodina našega Isusa Krista» (1 Kor 1,7).

Budući da ne može ispuniti sve svoje želje i zadovoljiti sve svoje potrebe, u naravi je svakoga čovjeka da je okrenut budućnosti i očekivanju. Ipak, u tom se ljudi poprilično razlikuju. Jedni svoja očekivanja vežu uz obećanja drugih ljudi, posebice političara i društvenih preporoditelja koja su se nažalost toliko puta pokazala nepouzdanima i lažnima. Unatoč tome, mnogi i dalje ostaju nepopravljivi optimisti, okrivljujući nesklono vrijeme ili nezgodne okolnosti. Drugi se opet prepuštaju zvijezdama koje će odrediti smjer njihova života i donijeti im žuđenu sreću, a treći su unaprijed pomireni sa sudbinom koja se ne može promijeniti. Svima je zajedničko to što u tim razmišljanjima Bog nema mjesta.

Bog je uvijek u dolasku

Biblija nedvosmisleno razotkriva ludost života koji se oslanja samo na drugog čovjeka, a zaboravlja Boga (usp. Jr 17,5s.). Za nju su zvijezde samo Božja stvorenja, a čovjekov život je uvijek u ruci Božjoj, nipošto pripušten neumoljivoj i slijepoj sudbini. Bog i čovjek, kao stvoritelj i stvorenje, u trajnom su partnerskom odnosu, pri čemu je čovjek svojom čežnjom za Bogom kao pupčanom vrpcom vezan uz svoj izvor koji je u isto vrijeme i njegov konačni cilj. U tom odnosu postoji čovjekov grijeh i izdaja, otpad i lutanje, ali, zahvaljujući Božjoj vjernosti, taj odnos se nikad ne prekida potpuno. Upravo Božja vjernost u Bibliji ostaje trajnim temeljem uvijek nove nade. 

Poruka današnje nedjelje, ali i cijelog vremena Došašća jest da je cijela povijest čovječanstva vrijeme Adventa, Došašća. Iako ograničen prostorom i vremenom, čovjek nije njihov zarobljenik, već je stvoren da ih nadmaši. Zato on nije određen za beznađe, već za nadu i budućnost. Ta nada je sam Bog koji čovjeku izlazi u susret i koji mu se kroz povijest spasenja otkrivao sve više i sve dublje. Upravo u sužanjstvu, kad mu je bilo najteže, kad mu se činilo da je Bog sakrio lice od njega, izabrani narod prvi put počinje Boga zvati ocem (Iz 63,16), obraćajući mu se sve osobnije i prisnije. Isus je tu crtu upotpunio svojim osobnim molitvenim iskustvom i nas naučio da Boga zovemo Ocem. Iz tog novozavjetnog iskustva mogla je izrasti onako osobna molitva prvih kršćana «Maranatha – dođi Gospodine» koja najbolje govori o njihovom trajnom adventskom raspoloženju.

Poziv i zadatak

Samo adventski čovjek, čovjek koji živi s pogledom na dovršenje svoga života, može biti čovjek u punom smislu riječi. Samo takvi ljudi omogućuju Bogu da bude prisutan u svijetu i da ga već sada mijenja. Velik dio nevolja današnjeg svijeta potječe upravo otuda što je sve manje takvih ljudi. Na to je upozorio njemački pisac W. Borchert u svojoj drami «Draussen vor der Tür». On opisuje sudbinu jednog ratnog zarobljenika iz Drugog svjetskog rata koji, vrativši se nakon vremena provedena u logoru u svoj zavičaj, svugdje nailazi na zatvorena vrata. Roditelji su mu nestali u ratnom vihoru, žena je pogazila bračnu vjernost i otišla s drugim, u njegovoj roditeljskoj kući stanuju njemu nepoznati ljudi i ne žele se iseliti. Kao teški invalid, on uzalud traži posao i stan, nailazeći svugdje na zatvorena vrata. U svom očaju baca se u rijeku, ali i ona kao da mu ne želi otvoriti vrata. Izbacuje ga na obalu i tako ponovo vraća u tu muku života. Na kraju on zadnjim silama poziva Boga na račun i pita ga, zašto sve to? Bog se pojavljuje na pozornici u liku starca sa sijedom bradom i odgovara: «Ja tu ništa ne mogu promijeniti, jer ja sam Bog s kojim nitko više ne računa – ja sam nepoznati Bog!».

Crkva koja slavi Došašće mora u ovom svijetu biti znak žive Božje nazočnosti. U njezinu životu mora se vidjeti da ona doista računa s Bogom. U znakovima vremena ona mora trajno prepoznavati njegov sadašnji dolazak, kako bi spremno išla u susret konačnom susretu s njim. Ti znakovi su brojni, treba ih samo htjeti vidjeti. Bogu danas vape toliki obespravljeni, osiromašeni, prezreni i odbačeni i traže odgovor. On im želi biti blizak, ali to može samo po nama, po Crkvi koja će biti prostor njegove nazočnosti u svijetu, koja će bdjeti kao vjeran upravitelj povjerenih dobara. Zato, dok u Isusovo ime ponavljamo «Bdijte!», moramo sami sebi postaviti pitanje: Može li se na našem životu vidjeti da mi doista živimo za susret s Kristom, da sve činimo kako nas taj susret ne bi iznenadio i zatekao nespremne? Neka barem od danas naš život postane u većoj mjeri adventski.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, rasvijetljeni svjetlom Božjih obećanja, izručimo svoje živote nebeskomu Ocu i molimo zajedno:
Obnovi nam nadu, Gospodine.

  1. Vodi svojim Duhom Crkvu, zajednicu tvojih vjernika da, vjerna putu evanđelja i zauzeta u ljubavi za sve ljude, uvijek svjedoči sigurnu nadu u Kristov dolazak, molimo te.
     
  2. Čuvaj u svojoj istini papu našega Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve da po njihovu mudrome vodstvu sva Crkva vjerno kroči putem spasenja, molimo te.
     
  3. Otvori srca svih kršćana pozivu koji im upućuješ; daj da u evanđeoskoj odgovornosti izgrađuju društvo u kojemu žive te tako uprisutnjuju tvoje Kraljevstvo među ljudima, molimo te.
     
  4. Snagom svoje utjehe budi bliz svim prezrenima i siromašnima, a nas ispuni djelatnom ljubavlju za ljude koje povjeravaš našoj brizi i kršćanskoj odgovornosti, molimo te.
     
  5. Pokaži svoju dobrotu našoj pokojnoj braći i sestrama i primi ih u svoje nebesko kraljevstvo, molimo te.

Oče nebeski, u ovim molitvama povjeravamo ti svoje živote. Čuvaj u nama nadu, koja životu daje ljepotu i radost, i pomozi nam da s pouzdanjem u tebe kročimo putem na koji nas pozivaš. Po Kristu Gospodinu našemu.