Prva nedjelja došašća kroz godinu A

stu 26 2022 Miriam

27. studenoga 2022.

Ulazna pjesma
K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju, u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani! Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće. (Ps 25, 1-3)

Zborna molitva
Svemogući Bože, mi s vjerom iščekujemo Kristov dolazak. Udijeli, molimo te, da mu idemo ususret pravednim životom te nas, kad dođe, postavi sebi s desne i uvede u kraljevstvo nebesko. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti ovaj kruh i vino, dar tvoje dobrote. U ovoj službi pretvaraš ih u sakramenat svoga Sina: daj da nam on bude dar vječnog otkupljenja. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Gospodin će dati sreću, i zemlja naša urod svoj. (Ps 85, 13)

Popričesna molitva
Gospodine, daj da nam bude na korist slavljenje ovih otajstava: po njima nas u prolazu zemaljskim životom nauči ljubiti nebeska dobra. Po Kristu.

Prvo čitanje Iz 2, 1-5
Gospodin sabire sve narode u vječni mir kraljevstva Božjega.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Gospodnjega bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: »Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon izaći, iz Jeruzalema riječ Jahvina.« On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima i oni će mačeve prekovat u plugove, a koplja u srpove. Ne će više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju. Hajde, dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti! Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 122, 1-2.4-9
Pripjev: Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!

Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u Dom Gospodnji!«
Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja!
Po zakonu Izraelovu
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.

Molite za mir Jeruzalemov!
Blago onima koji tebe ljube!
Neka bude mir u zidinama tvojim
i spokoj u tvojim palačama!

Radi braće i prijatelja svojih
klicat ću: »Mir tebi!«
Radi Doma Gospodina, Boga našega,
za sreću tvoju ja ću moliti.

Drugo čitanje Rim 13, 11-14a
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć ­poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i raz­vratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Ps 85, 8
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.

Evanđelje Mt 24, 37-44
Bdijte da budete pripravni!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa ­nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Papa Franjo

Nedjelja, 29. studenoga 2020.

Došašće je stalni poziv na nadu

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas, prve nedjelje došašća, započinje nova liturgijska godina tijekom koje Crkva slavi glavne događaje iz Isusova života i povijesti spasenja. Na taj način, kao Majka, ona osvjetljava put našeg života, podupire nas u našim svakodnevnim poslovima i vodi nas prema konačnom susretu s Kristom. Današnja nas liturgija poziva živjeti prvo „jako vrijeme“, a to je ovo vrijeme došašća, prvo u liturgijskoj godini, došašće koje nas priprema za Božić, a za tu pripremu to je vrijeme iščekivanja, vrijeme je nade. Iščekivanje i nada.

Sveti Pavao (usp. 1 Kor 1, 3-9) naznačuje što je to što čekamo. Što je to? „Objavljenje Gospodina“ (r. 7). Apostol poziva kršćane iz Korinta, a i nas, da usmjerimo svu svoju pažnju na susret s Isusovom osobom. Za kršćanina je od najveće važnosti stalni susret s Gospodinom, biti s Gospodinom. I tako, naviknuti biti s Gospodinom života, pripremamo se za susret, da budemo s Gospodinom u vječnosti. A taj konačni susret doći će na svršetku svijeta. Ali Gospodin dolazi svaki dan, da bismo, njegovom milošću, mogli činiti dobro u svom vlastitom i u životu drugih ljudi. Naš Bog je Bog-koji-dolazi – ne zaboravite to: Bog je Bog koji dolazi, neprestano dolazi: On nas neće razočarati u našemu iščekivanju! Gospodin nas nikada ne ostavlja razočaranima. Možda će nas pustiti da čekamo, ostavit će nas nakratko ostaviti u tami da naša nada ojača, ali nikada ne razočarava. Gospodin uvijek dolazi, uvijek je uz nas. Ponekad se ne da vidjeti, ali uvijek dolazi. Došao je u točno određenom povijesnom času i postao čovjek da na sebe preuzme naše grijehe – na svetkovinu Rođenja Gospodinova spominjemo se Isusova prvog dolaska u povijest; doći će na kraju vremena kao sveopći sudac; a dolazi i treći put, na treći način: dolazi svaki dan pohoditi svoj narod, pohoditi svakog muškarca i ženu koji ga prihvaćaju u Riječi, sakramentima, braći i sestrama. Isus je, kaže nam Biblija, na vratima i kuca. Svaki dan. Na vratima je našeg srca. Kuca. Umiješ li čuti Gospodina koji kuca, koji je danas došao posjetiti te, koji kuca na tvoje srce nekim nemirom, nekom idejom, nekim nadahnućem? Došao je u Betlehem, doći će na svršetku svijeta, ali svaki dan dolazi k nama. Budite pažljivi, pazite što osjećate u svom srcu kad Gospodin kuca.

Znamo da se život sastoji od uspona i padova, od svjetlâ i sjenâ. Svaki od nas doživljava trenutke razočaranja, neuspjeha i izgubljenosti. Nadalje, situacija kroz koju prolazimo, obilježena pandemijom, kod mnogih izaziva zabrinutost, strah i očaj; postoji opasnost da se padne u pesimizam, u neku zatvorenost i bezvoljnost. Kako trebamo reagirati na sve ovo? Sugerira nam to današnji psalam: „Naša se duša Gospodinu nada, on je pomoć i zaštita naša. Srce nam se u njemu raduje“ (Ps 32, 20-21). To jest duša koja čeka, pouzdano iščekivanje Gospodina daje da se u mračnim trenucima života pronađe utjehu i hrabrost. A odakle dolazi ta hrabrost i ta pouzdana sigurnost? Odakle dolazi? Dolazi iz nade. A nada ne razočarava, ona je krepost koja nas tjera naprijed upirući pogled u susret s Gospodinom.

Došašće je stalni poziv na nadu: podsjeća nas da je Bog prisutan u povijesti da bi je priveo njezinu krajnjem cilju i doveo je do njezine punine, a to je Gospodin, Gospodin Isus Krist. Bog je prisutan u povijesti čovječanstva, on je „Bog s nama“, Bog nije daleko, uvijek je s nama, do te mjere da puno puta kuca na vrata našeg srca. Bog je naš suputnik koji nas bodri. Gospodin nas ne napušta; prati nas u zbivanjima našega života da nam pomogne otkriti smisao putovanja, smisao svakodnevnog života, da nam ulije hrabrost u kušnjama i boli. Usred životnih oluja Bog nam uvijek pruža ruku i oslobađa nas prijetnji. To je baš lijepo! U knjizi Ponovljenog zakona nalazi se vrlo lijep odlomak gdje prorok govori narodu: „Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Jahve, Bog naš, nama kad god ga zazovemo?“. Nitko, samo mi imamo tu milost da nam je Bog blizu. Mi iščekujemo Boga, nadamo se da će se on očitovati, ali i On se nada da ćemo se mi očitovati njemu!

Neka Presveta Marija, žena iščekivanja, prati naše korake u ovoj novoj liturgijskoj godini koju započinjemo i neka nam pomogne ispuniti zadaću Isusovih učenika koju je naznačio apostol Petar. A koja je to zadaća? Obrazložiti nadu koja je u nama (usp. 1 Pt 3, 15).

…………………….

Papa Benedikt XVI.

Nedjelja, 30. studenoga 2008.

Bog ima vremena za nas!

Draga braćo i sestre!

Započinjemo danas, s prvom nedjeljom došašća, novu liturgijsku godinu. Ta nas činjenica poziva na promišljanje o dimenziji vremena koja nam je uvijek izuzetno privlačna. Po uzoru na ono što je Isus volio činiti, htio bih ipak poći od vrlo konkretnog primjera: svi kažemo da nam "nedostaje vremena", jer je ritam svakodnevnog života za sve postao frenetičan. I u tom smislu Crkva donosi "radosnu vijest": Bog nam daruje svoje vrijeme. Uvijek imamo malo vremena; posebice ga za Gospodina ne znam ili, ponekad, ne želimo naći. Pa ipak, Bog ima vremena za nas! To je prva stvar koju nam na početku liturgijske godine daje da je otkrijemo s novim oduševljenjem. Da, Bog nam daruje svoje vrijeme, jer je ušao u povijest sa svojom riječju i sa svojim djelima spasenja, kako bi je otvorio vječnosti, da od nje načini povijest saveza. U tom vidu, vrijeme je već u sebi znak temeljne Božje ljubavi: dar što ga je čovjek, kao i svaku drugu stvar, sposoban vrednovati ili, naprotiv, rasipati; prihvatiti ga u njegovu punu značenju ili ga zanemariti tupom površnošću.

Tri su velika "stožera" vremena, koji određuju ritam povijesti spasenja: na početku je stvaranje, u središtu je utjelovljenje-otkupljenje, a na koncu je "parusia", konačni dolazak koji podrazumijeva i sveopći sud. Ova tri momenta međutim ne smiju se shvatiti jednostavno u kronološkom slijedu. Doista, stvaranje je u izvoru svega, ali je i trajno te se ostvaruje kroz cijeli luk kozmičkoga nastajanja, sve do konca vremena. Tako je i s utjelovljenjem-otkupljenjem. Ako se dogodilo u određenom povijesnom trenutku, u vrijeme Isusova prolaska zemljom, ono ipak širi svoj učinak na sve prethodno i potonje vrijeme. Pa i posljednji dolazak i konačni sud, koji su upravo na Kristovu križu imali svoju odlučujuću najavu, ostvaruju svoj utjecaj na ponašanje ljudi svakoga vremena.

Liturgijsko vrijeme došašća slavi dolazak Božji kroz dva koraka: najprije nas poziva da probudimo iščekivanje slavnog Kristova povratka; potom nas, kako se približavamo Božiću, poziva da prihvatimo Riječ koja se utjelovila radi našega spasenja. No Gospodin neprestano dolazi u naš život. Stoga je doista potreban Isusov poziv što nam ga ove nedjelje snažno upravlja: "Bdijte!" (Mk 13,33.35.37). Upravljen je učenicima, ali i "svima", jer će svatko, u čas koji samo Bog zna, biti pozvan da položi račun za svoj život. To znači i ispravnu distancu od zemaljskih dobara, iskreno kajanje za svoje pogreške, djelatnu ljubav prema bližnjemu i iznad svega ponizno i pouzdano predanje u ruke Boga, našega blagog i milosrdnog Oca. Slika došašća vidljiva je u Djevici Mariji, Majci Isusovoj. Zazovimo je kako bi pomogla i nama da postanemo bolje čovječanstvo za Gospodina koji dolazi.

www.vatican.va