Ulazna pjesma
K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju, u tebe se uzdam, Bože moj:
ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani!
Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće.
Ps 25, 1-3
Zborna molitva
Svemogući Bože, mi s vjerom iščekujemo Kristov dolazak.
Udijeli, molimo te, da mu idemo ususret pravednim životom
te nas, kad dođe, postavi sebi s desne i uvede u kraljevstvo nebesko.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti ovaj kruh i vino, dar tvoje dobrote.
U ovoj službi pretvaraš ih u sakramenat svoga Sina:
daj da nam on bude dar vječnog otkupljenja. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Ps 85, 13
Popričesna molitva
Gospodine, daj da nam bude na korist slavljenje ovih otajstava:
po njima nas u prolazu zemaljskim životom nauči ljubiti nebeska dobra.
Po Kristu.
Prvo čitanje Iz 2, 1-5
Gospodin sabire sve narode u vječni mir kraljevstva Božjega.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Gospodnjega bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: »Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon izaći, iz Jeruzalema riječ Jahvina.« On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima i oni će mačeve prekovat u plugove, a koplja u srpove. Ne će više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju. Hajde, dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 122, 1-2.4-9
Pripjev: Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!
Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u Dom Gospodnji!«
Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.
Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja!
Po zakonu Izraelovu
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.
Molite za mir Jeruzalemov!
Blago onima koji tebe ljube!
Neka bude mir u zidinama tvojim
i spokoj u tvojim palačama!
Radi braće i prijatelja svojih
klicat ću: »Mir tebi!«
Radi Doma Gospodina, Boga našega,
za sreću tvoju ja ću moliti.
Drugo čitanje Rim 13, 11-14a
Blizu je spasenje naše.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Ps 85, 8
Pokaži nam, Gospodine,
milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.
Evanđelje Mt 24, 37-44
Bdijte da budete pripravni!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega.
Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.
Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
fra Ivan Dugandžić
U stavu budnosti
U relativno kratkom tekstu triput se govori o „Dolasku Sina Čovječjega“. I svaki put je naglašena iznenadnost tog Dolaska. Dvaput se koristi usporedba s općim potopom, koji je došao iznenada i sve uništio, a treći put susrećemo izravno upozorenje: „Budite spremni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi“ (Mt 24,44). Govoreći o općem potopu, Biblija kaže kako se spasio samo jedan čovjek, jer je poslušao Božju zapovijed da za sebe i svoju obitelj sagradi lađu, dok su mu se drugi smijali, uvjereni da ne prijeti nikakva neposredna opasnost. Tako je potop postao simbolom nesigurnosti ovoga svijeta, a Noa primjerom čovjeka koji se vjerom spašava.
Isusova riječ ima dvostruku poruku: naš svijet nije vječan i siguran, a još manje je to čovjekov život. U ovom svijetu može se osjećati sigurnim samo onaj tko o tome uopće ne razmišlja, a to je onda varljiva, lažna sigurnost. Dosta je da budu zahvaćeni neposrednom opasnošću rata, ljudi su već u strahu, što će biti od njihova života. Čovjekova vječna čežnja za vremenima mira i spokoja samo je djelomično ostvariva u ovom svijetu, koji je podložan nepredvidivim promjenama koje otkrivaju njegovu nesigurnost i neizvjesnu budućnost.
Crkva već dvije tisuće godina naviješta Kristovu poruku mira, ali svijetom još uvijek u velikoj mjeri vladaju razdor, mržnja i ratovi. U povijesti se samo nakratko znala pojaviti nada kako je došlo vrijeme da se ispuni prorokova riječ da će „mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove“ (Iz 2,4). Jedan od takvih trenutaka bio je i završetak 2. Svjetskoga rata, kada su se političari cijeloga svijeta zaklinjali kako rata više neće biti. Tom nadom zasigurno su bili nošeni i graditelji zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku, koji su tu riječ upisali na njezinu pročelju. No nije potrajalo dugo i svijet se ponovo vratio u svoju žalosnu stvarnost obilježenu nemirima i ratom, s iskustvom neostvarene nade kako je u ovom svijetu nemoguć trajan mir i čovjekova sreća.
Zašto je mir teško ostvariv?
Zašto ljudi do danas nisu naučili lekciju, da nasilje, ratovi i revolucija ne mogu donijeti mir svijetu? Odgovor u obliku pouke pruža ona stara priča o gordijskom čvoru. Kad netko na brzinu riješi neku zamršenu situaciju, kaže se da je presjekao gordijski čvor. Što se krije iza toga? Stara priča kaže kako je stoljećima prije Krista u maloazijskom gradu Gordiju bilo neko uže svezano u tako zamršen čvor, da ga nitko nije mogao rasplesti. Kad je veliki osvajač Aleksandar Makedonski sa svojom vojskom osvojio Gordij, zatražio je da mu pokažu taj čuveni čvor. Pokušao ga je i sam razmrsiti, ali kad mu to nije uspjelo, izgubio je živce, trgnuo mač i jednim udarcem rasjekao čvor. Time je čvor doduše bio rasječen, ali se nije dobilo uže od kojega je bio ispleten, već je ostalo puno krajeva koje više nije bilo moguće povezati.
Život je pun gordijskih čvorova i trajno vlada napast da ih se rješava naprečac, slikovito rečeno mačem. Tih gordijskih čvorova ima na svim razinama našega života i u svim oblicima odnosa među ljudima. Roditelji su često požalili što su takve situacije sa svojom djecom rješavali naprasno, silom. Supružnici su u zabludi kad misle da je pravo rješenje njihovih međusobnih svađa i sukoba u rastavi braka, za kojom katkada prebrzo posežu. Time je problem doduše rasječen, ali stvoreni su novi problemi od kojih trpe i oni i djeca.
Naš zadatak u Došašću
Što bi trebao biti naš odgovor na kroz vrijeme Došašća? Izraženo Izaijinim slikovitim govorom, razoružati sebe, prekovati svoj vlastiti mač u plug. A naši mačevi su doista brojni i različiti. Moja prkosna i nepomirljiva narav je mač kojim ranjavam sve oko sebe. Moja prkosna šutnja kojom kažnjavam ljude pored sebe također je mač koji drugima nanosi bol. Mač je i teška riječ, prijeteća gesta. Sve to mora nestati, ako želimo biti ljudi mira, a na to smo u Došašću pozvani.
Kršćanin je pozvan da u duhu evanđelja čini sve za bolji i pravedniji svijet i da istodobno živi za taj iznenadni susret s Kristom, kad će od njega naviješteno kraljevstvo Božje biti dovršeno. Kad osjećamo da bismo u svom životu morali nešto mijenjati na bolje, javlja nam se i onaj čudan suprotan osjećaj: „ima još vremena“. Odgađanje važnih, katkada bolnih odluka velika je zamka našega života. Ako smo možda o dlaci izbjegli prometnu nesreću ili se nije potvrdila sumnja u neku tešku bolest, možda nam se tada počne odmotavati film pred očima, što bi se s nama dogodilo da još jednom nismo imali sreću. Možda nam u takvim prilikama prostruji kroz glavu kako ne bi više bilo vremena za pomirenje koje smo godinama odgađali ili podmirenje dugova koje smo vješto izbjegavali. Evanđelje nam poručuje da vremena ima samo za onoga tko ozbiljno uzme Apostolovo upozorenje kako je „vrijeme kratko“ i tko posluša poruku Isusove prispodobe kako pravi gospodar neće dopustiti da ga lopov iznenadi i opljačka mu kuću.