Sedamnaesta nedjelja kroz godinu A

srp 25 2020 Miriam

26. srpnja 2020.

Ulazna pjesma
Bog je u svom svetom prebivalištu, Bog što u svom domu ujedinjuje svoj narod: on daje moći silu narodu svome. (Ps 68, 6-7.36)

Zborna molitva
Bože, zaštito i uzdanje naše, bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto. Umnoži nad nama svoje milosrđe da se po tvom promislu i vodstvu tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti darove dobivene od tvoje darežljivosti, da nam po tvojoj milosti posvete svagdašnji život i dovedu nas u vječnu radost. Po Kristu

Pričesna pjesma
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina i ne zaboravi dobročinstava njegovih! (Ps 103, 2)

Popričesna molitva
Gospodine, primili smo pričest, spomendar muke tvoga Sina. Molimo te da nam bude na spasenje što nam je u svojoj neiskazanoj ljubavi on darovao. Koji živi.

Prvo čitanje   1Kr 3, 5.7-12
Tražio si pronicavost.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Gospodin se javi Salomonu noću u snu. Bog reče: »Traži što da ti dadem.« Salomon odgovori: »Gospodine, Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!« Bijaše milo Gospodinu što je Salomon to zamolio. Zato mu Gospodin reče: »Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronica­vost u prosuđivanju pravice, evo učinit ću po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 119, 57.72.76-77.127-130

Pripjev:  O, kako ljubim zakon tvoj, Gospodine!

Dio je moj, Gospodine – rekoh –
da tvoje čuvam riječi.
Draži mi je zakon usta tvojih
no tisuće zlatnika i srebrnika.

Tvoja ljubav nek mi bude tješiteljicom
po obećanju koje si dao sluzi svom.
Nek dođe na me milosrđe tvoje da poživim,
jer zakon tvoj moja je naslada.

Stoga ljubim zapovijedi tvoje
više no zlato, zlato čisto.
Zato hodim po odredbama tvojim,
mrski su mi svi lažni putovi.

Divna su tvoja svjedočanstva,
stoga ih čuva duša moja.
Objava riječi tvojih prosvjetljuje,
bezazlene urazumljuje.

Drugo čitanje   Rim 8, 28-30
Predodredi nas da budemo suobličeni slici Sina njegova.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   usp. Mt 11, 25
Blagoslovljen da si, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si otajstva Kraljevstva objavio malenima.

Evanđelje   Mt 13, 44-52
Proda sve što ima i kupi onu njivu.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Jeste li sve ovo razumjeli?« Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.« Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Penavić

Iskoristivo vrijeme – blago, biser i ulov

Već se treću nedjelju zaredom nalazimo u ciklusu prispodoba o kraljevstvu nebeskom koje dolaze iz domene svakodnevnog života prosječnog Židova. Prve dvije današnje prispodobe doduše nadilaze kako onodobnu tako i ovodobnu svakodnevicu i pripadaju nekim izvanrednim životnim situacijama koje se dogode tek ponekima. Zanimljivo je uočiti različitost između današnjih triju prispodoba, a svakom se od njih posredno tumači pojedini vid kraljevstva nebeskog.

Prva prispodoba (o blagu na njivi) tako naglašava nenadanost, iznenađenje, prodiranje nečega neočekivanog u ljudsku običnost, ponekad i sivu svakodnevicu. Nitko normalan ne prekopava polja da bi na njima našao nekakvo blago. Anonimni imaginarni kopač očito kopa jer se bavi kopanjem i vjerojatno živi od rada svojih ruku. Štoviše, iz teksta se dade naslutiti da se radi o iznajmljenu kopaču jer čovjek kopa na tuđoj njivi (blago nalazi na čestici koja ne pripada njemu). Iznenađen nađenim, nadničar odlazi (donekle u šoku) da bi prodao sve što posjeduje i kupio upravu tu njivu. Osim što je nadničar, čovjek je pored toga očito i prilično siromašan, budući da mora založiti čitavu imovinu da bi kupio jednu konkretnu njivu.

Druga prispodoba (o trgovcu koji traga za dragocjenim biserjem) polazi iz druge perspektive. Za razliku od nadničara, koji kopa ne tražeći ništa konkretno pod zemljom i nenadano ipak nalazi, trgovac proračunato polazi na put znajući unaprijed što traži, spreman – ako nađe ono za čim je pošao – čitav imetak zamijeniti za ono za čim traga. Međutim, na početku puta  trgovac nema nikakvu sigurnost da će uistinu naći ono za čim se uputio. Pred njim stoji neizvjesnost traganja za nečim konkretnim i nužnost odbijanja svega nesličnoga i još više sličnoga onomu zamišljenom, žuđenom, željenom, traženom, konkretnom… da bi zaista dospio do cilja.

Treća prispodoba (o mreži bačenoj u more) stavlja pak sasvim drugi naglasak na stvarnost kraljevstva nebeskog. Mreža se u more baca (ili još bolje postavlja!) žurno (nerijetko na uzburkanu moru, na pučini, u suton) i vješto (da padne točno na poštu, na mjesto kojim cirkulira riba). Pripreme za odlazak na ribarenje traju dugo. Pritom se prati godišnje doba, mjesečeve mijene, vremenske prilike, strujanje mora… Ulov uvelike ovisi o pripremi i iskustvu ribara. Sam pak proces hvatanja ribe nije u ribarevoj moći. Bačena ili postavljena mreža, razapeta po morskom dnu, čitavu noć čeka gladna jata riba kojima ona siječe putanju i na taj ih način hvata u svoje oči. U cik zore, još prije svanuća, mreža se hitro diže na palubu broda, a i najspretnijem se ribaru katkad dogodi da mu pokoja iz mreže pobjegne baš kad bi je trebao ubaciti na brod. Riba se „očetiva“ ili vadi iz mreže brzo, dok je još živa, da ne nateče te ne mogne izići iz oka mreže. Selektiranje ribe po vrstama, veličini i kvaliteti odvija se na miru.

Prve dvije prispodobe polaze od perspektive kraljevstva nebeskog (iako nam nije jasno što točno označava ta sintagma) koje je prispodobljeno s nečim prevrijednim. Čovjek ide prema njemu katkad svjesno i zauzeto, a katkad ga samo kraljevstvo iznenadi usred obična posla. Treća prispodoba obrće perspektivu pri čemu se kraljevstvo nebesko prikazuje kao mreža a pučanstvo kao raznovrstan ulov koji je tek potrebno razdijeliti. Ipak, poučeni prošlonedjeljnom prispodobom, smijemo svim ovim slikovito opisanim procesima (kopanja i nenadana nalaženja, upućivanja na put i mukotrpna traganja za nečim što se na kraju ipak uspijeva pronaći te uvijek neizvjesna i redovito nejednaka ulova) pripisati i svojevrsno vrijeme sazrijevanja. Jamačno se nijedan od oslikanih ciljeva neće ostvariti naglo, iako je doza neočekivanosti prisutna u svakoj prispodobi.

Zaključno bi se moglo kazati da je zajedničko ovim trima prispodobama, pored mnogih i očitih razlika, strpljivost kraljevstva nebeskog s jedne, koje čeka nas, i ograničenost našeg života s druge strane. Vremena ima, ali ne napretek. Kraj uvijek sa sobom donosi i stanoviti moment iznenađenja, jednima na sreću, drugima na nepovratnu žalost. S obzirom na to, od pomoći može biti jedna školska anegdota:

Školske godine 2006./2007. u gimnazijsku učionicu ulazi tek diplomirana nadobudna profesorica fizike Doroteja N. Odjelu drugog razreda tadašnjih zagrebačkih klasičara na stol baca zbirku zadataka iz fizike namijenjenu za prirodoslovno-matematičke gimnazije. Od sata do sata fizike đacima je za domaću zadaću redovito dodjeljivano 40-ak problemskih zadataka iz termodinamike. U prvoj klupi srednjeg reda sjedio je izvjesni Michel I., koji je i bez novonastalih okolnosti muku mučio s prirodoslovljem. Michel I. ubrzo je prikupio nekoliko negativnih ocjena koje je kanio ispraviti u dogledno vrijeme te si time osigurati uspješan završetak školske godine. Mlada profesorica Doroteja N. svaki bi sat Michelu I. dala mogućnost ispravka negativnih ocjena te mu na kraju ispitivanja ponovila gotovu istu rečenicu na sočnoj kajkavštini: „Michel, dijete drago, uči, vrijeme te bu pregazilo!“, na što je Michel I. skromno uzvraćao: „Budem, profesorice.“ Vrijeme je od rujna 2006. do lipnja 2007. godine nekako nenadano, neočekivano naglo proteklo. Smijalo se, igralo, učilo, zabavljalo… i došao lipanj. Vruć kasnoproljetni dan, đaci do škole prolaze kroz aleju prolistalih ogromnih hrastova i lipa. Zvoni zvono, počinje još jedan, ne i posljednji sat fizike. Michel I. bojažljivo diže ruku i moli profesoricu Doroteju N. da mu dopusti još jednom te pokuša ispraviti čitav zbir negativnih ocjena, na što mlada nadobudna dama tek primijeti: „Michel, dijete drago, vrijeme te pregazilo.“