Ulazna pjesma
Ja se u tvoju dobrotu, Gospodine, uzdam, nek mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Gospodinu koji mi učini dobro. (Ps 13,6)
Zborna molitva
Svemogući Bože, daj da budno osluškujemo poticaje tvoga Duha: da ti čujemo glas, te ga riječju i životom slijedimo. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, ovim darovima iskazujemo ti dužnu počast. Daj da naše služenje bude tebi na slavu a Crkvi na spasenje. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ispovijedam sva čudesna djela tvoja, radujem se i kličem tebi, pjevam imenu tvome, Svevišnji. (Ps 9,2-3)
Popričesna molitva
Svemogući Bože, daj da uberemo plodove spasenja kojima su ova otajstva obećanje i zalog. Po Kristu.
Prvo čitanje 1Sam 26,2,7-9.12-13.22-23
Gospodin te predao u moje ruke, ali ja nisam htio dići ruke na tebe.
Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Ustade Šaul i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu. David i Abišaj dopriješe noću do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega. Tada Abišaj reče Davidu: »Danas ti je Bog predao u ruke tvoga neprijatelja. Zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati.« Ali David odgovori Abišaju: »Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjeg i ostati nekažnjen?« Nato David uze koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše. Nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Gospodina. David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore, podaleko, tako da je među njima bio velik prostor. I viknu David: »Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! A Gospodin će vratiti svakome po njegovoj pravdi i njegovoj vjernosti: danas te Gospodin bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Gospodnjega.« Riječ je Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 103,1-4.8.10.12-13
Pripjev: Milosrdan je i milostiv Gospodin.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Drugo čitanje 1Kor 15,45-49
Kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. Ali ne bî najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba. Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga. Riječ je Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 13,34
Zapovijed vam novu dajem, govori Gospodin, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.
Evanđelje Lk 6,27-38
Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati. Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.« Riječ je Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Ivan Dugandžić
Ne opirati se
Današnje evanđelje neposredan je nastavak onoga od prošle nedjelje, s kojim čini jednu cjelinu. Riječ je o nizu konkretnih primjera na kojima Isus objašnjava u čemu treba biti nova i drukčija pravednost koju očekuje od svojih učenika, za razliku od one pismoznanaca i farizeja. Ljudi su uvijek bili i jesu osjetljivi na nanesenu im nepravdu. Mnogi su spremni čak i silom tražiti svoju pravdu, pa pritom učine još veću nepravdu. Zato su sve države nastojale zakonima zaštititi pravo slabijeg i nemoćnijeg. Ti zakoni katkada su vrlo strogi, štoviše i okrutni, baš kao što zna biti okrutna nepravda nanesena drugome.
U nekim zemljama još uvijek su na snazi zakoni koji primjerice za krađu propisuju da se lopovu odsijeku prsti ili cijela šaka. Nije malo zemalja u kojima za ubojstvo uvijek slijedi smrtna kazna. Židovski zakoni Isusova vremena također su bili vrlo strogi: „Oko za oko, zub za zub!“ – bijaše načelo koje se strogo primjenjivalo. Nije bilo nikakva milosrđa, vraćalo se istom mjerom. I naravno, nikome nije bilo ni na kraj pamet da taj zakon ne iskoristi sebi u prilog. Pa ipak, unatoč strogoći zakona, nepravda nije iskorijenjena.
Kako onda u tome svjetlu shvatiti Isusovu riječ: „Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi!“ (Mt 5,39). Mnogi su već Isusu prigovarali da je to uzmicanje, kapitulacija pred nasiljem i nepravdom; da je to svojevrstan kukavičluk. Zasigurno ne. To što izgleda kao bojažljivo uzmicanje ustvari je jedina vrsta otpora koja na zlo ne odgovara zlom i ne stvara zatvoreni krug odmazde.
Praštanje umjesto pravdanja
Iz Isusovih savjeta jasno je da on nije htio donijeti neki novi zakon koji bi bio bolji i savršeniji, koji bi bolje štitio pravdu. Ako bolje osluhnemo njegovu riječ, on uopće ne govori ni o zakonu ni o pravdi. Isus je svjestan da je zakon sam po sebi nemoćan, kao što je nemoćan i čovjek prepušten sam sebi. Zato on nudi jedan posve nov put do pravednijih odnosa među ljudima. To je put praštanja umjesto pravdanja. Njegovo traženje da se ne opiremo zlotvoru nipošto nije kukavičluk i uzmicanje, već, možemo slobodno reći, svojevrsna osveta koja protivnika ne izaziva i ne ponižava, već ga suočava s njim samim i njegovim činom i tako otvara novi put.
Ne oprijeti se zlotvoru njegovim oružjem i ne tražiti zadovoljštinu snagom zakona od čovjeka zahtijeva mnogo više snage nego ono prvo. Sveto pismo na jednom mjestu kaže, da se tako zgrće žeravica na glavu njegovu (Izr 25,22). To je jedini način da se prekine đavolski krug mržnje i osvete i da se onome tko je nanio nepravdu dade prilika da uvidi i ispravu svoju grešku. Ljubiti svoje neprijatelje i moliti za svoje progonitelje ne može duhovni slabić i kukavica, nego samo duhovno jaka osoba koja je duboko shvatila primjer Isusova života i ozbiljna uzela njegovu riječ.
Potreban je novi duh
Evanđelisti nam ne skrivaju kako ni Isusovim učenicima nije bilo lako shvatiti to Isusovo učenje. Trebalo je vremena da polagano usvoje posve nov način razmišljanja, da porastu u tom novom duhu. Jakov i Ivan su u jednom trenutku, kada ih nisu primili u nekom samarijskom selu, u svom nemoćnom bijesu od Isusa zatražili da to selo uništi. A on im na to odgovara: „Ne znate kojega ste duha“ (Lk 9,55). Petar je mislio da Isusa mora braniti mačem od onih koji su došli da ga na silu uhvate. No Isus mu to strogo zabranjuje uz obrazloženje da svi koji se mača hvataju od mača i ginu.
Isusov život u kojemu je bilo samo ljubav i praštanje više je promijenio svijet nego svi zakoni koji su postojali od kada je svijeta i čovjeka. Nakon svih ratnih strahota i u ratu toliko nanesene nepravde, novi suživot među nekoć zaraćenim ljudima moguć je samo zahvaljujući žrtvama koje su spremne podnijeti nepravdu i oprostiti. Tamo gdje nema opraštanja u duhu Evanđelja i iskrene ljubavi život je sličan paklu.
Primjera junačkoga praštanja bilo je uvijek. Na zidu jednog koncentracijskog logora iz 2. Svjetskog rata pronađena je na zidu oštrim predmetom urezana sljedeća molitva: „Mir ljudima koji su zle volje. Smrt svakoj osveti i svakom govoru o kazni, jer je i previše mučenika. Zato, Bože, nemoj mjeriti vagom svoje pravednosti patnje mučenika da bi to uračunao njihovim mučiteljima, već postupi drukčije. Uračunaj im svu onu hrabrost i duhovnu snagu, njihovu skromnost i tihu nadu, koja se nije dala pobijediti, njihov hrabri smiješak koji je nadvladao suze. Uračunaj svu njihovu ljubav i sve žrtve, sva izmučena srca koja su unatoč svemu ostala jaka i u samoj smrti. Sveto, moj Bože, neka bude ubrojeno za uskrsnuće pravednosti – a ne zla.“
Ako se pitamo, odakle uzeti snagu za takvo ponašanje kakvo traži Isus, odgovor ćemo naći u njegovoj riječi: „da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada i pravednicima i nepravednicima“ (5,45). Isus objavljuje Boga koji se oduvijek ponaša prema ljudima onako kako bi se i oni trebali ponašati jedan prema drugome. Prema tome, kršćanin ne treba činiti ništa drugo već iz zahvalnosti prema Bogu za njegovu dobrotu njega oponašati. Amen!