21. svibnja 2023.
Ulazna pjesma
Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja. Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!« Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim, aleluja. (Ps 27,7-9)
Zborna molitva
Gospodine, mi vjerujemo da je Spasitelj ljudskog roda sada s tobom u slavi. Usliši nam molitvu: daj da iskusimo njegovu prisutnost s nama do svršetka svijeta, kako je obećao. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Primi, Gospodine, žrtvene prinose i molitve svojih vjernika. Daj da po ovoj svetoj službi i mi prijeđemo u nebesku slavu. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Molimo te, Oče, da budu jedno kao što smo mi jedno, aleluja! (Iv 17, 22)
Popričesna molitva
Usliši nas, Bože, naš Spasitelju, i po ovim nam svetim otajstvima učvrsti nadu da će se na svemu tijelu Crkve dovršiti što je počelo u Kristu, našoj Glavi. Koji s tobom.
Prvo čitanje Dj 1,12-14
Bijahu jednodušno postojani u molitvi.
Čitanje Djela apostolskih
Pošto je Isus uzet na nebo, vratiše se apostoli u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 27, 1.4.7-8a
Pripjev: Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.
Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori:
»Traži lice njegovo!«
Drugo čitanje 1Pt 4,13-16
Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama!
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh slave, Duh Božji u vama počiva. Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga zbog tog imena. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 14,18
Neću vas ostaviti kao siročad, govori Gospodin: idem i doći ću k vama, radovat će se srce vaše.
Evanđelje Iv 17, 1-11a
Oče, proslavi Sina svoga!
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.« Riječ Gospodnja.
Razmatranje na Psalam 27
KATEHEZA PAPE IVANA PAVLA II.
Srijeda, 21. travnja 2004.
Pouzdanje u opasnosti
Psalam 27,1-6 Gospodin mi je svjetlost i spasenje: / koga da se bojim? / Gospodin je štit života moga: / pred kime da strepim? / Kad navale na me zlotvori / da mi tijelo žderu, / protivnici moji i dušmani, / oni posrću i padaju. / Neke se vojska protiv mene utabori, / srce se moje ne boji; / nek i rat plane protiv mene, / i tada pun sam pouzdanja. / Za jedno molim Gospodina, / samo to ja tražim: / da živim u Domu Gospodnjem / sve dane života svoga, / da uživam milinu Gospodnju / i dom njegov gledam. / U sjenici svojoj on me zaklanja / u dan kobni; / skriva me u skrovištu Šatora svoga, / na hridinu on me uzdiže. / I sada izdižem glavu / iznad dušmana oko sebe. / U njegovu ću Šatoru prinositi žrtve radosne, / Gospodinu ću pjevat i klicati.
1. Naš hod kroz molitvu Večernje danas se nastavlja Psalmom 27, kojega liturgija dijeli u dva odlomka. Pratit ćemo ponajprije prvi dio toga pjesničkog i duhovnog diptiha (usp. rr. 1-6) koji kao podlogu ima sionski hram, središte izraelskoga bogoslužja. Psalmist zapravo izričito govori o "Domu Gospodnjem", o "domu njegovu" (r. 4), o "sjenici, skrovištu, Šatoru" (usp. rr. 5-6). I u hebrejskome izvorniku ti izričaji označuju vrlo precizno "šator" i "svetište", to jest samo srce hrama, gdje se Gospodin objavljuje kroz svoju prisutnost i svoju riječ. Spomenuta je i sionska "hridina" (usp. r. 5), mjesto sigurnosti i zaštite, a u sjećanje se priziva i zahvalno žrtveno slavlje (usp. r. 6). Ako je, dakle, bogoslužje ono duhovno ozračje u koje je Psalam uronjen, nit vodilja ove molitve je pouzdanje u Boga, bilo u danima radosti, bilo u vremenu straha.
2. Prvi dio Psalma, što ga sada razmatramo, obilježen je velikom smirenošću, utemeljenom na pouzdanju u Boga za mračnoga dana nasrtaja zločinaca. Dvije su vrste slika upotrijebljenih za opis tih neprijatelja, koji su znak zla koje onečišćava povijest. S jedne strane, čini se kao da imamo pred sobom sliku surovoga lova: zlikovci su poput zvjeradi koja napreduje kako bi ščepala svoj plijen te mu razderala meso, no spotiče se i pada (r. 2). S druge strane, pred nama je vojnički simbol napada čitave jedne vojske: to je borba koja žestoko plane i sije strah i smrt (usp. r. 3). Život je vjernika često podložan napetostima i protivštinama, ponekad sve do odbačenosti, pa čak i do progona. Pravednikov način života smeta, jer odjekuje poput opomene u odnosu na nasilnike i izopačene. To prepoznaju bezbožnici opisani u Knjizi Mudrosti: pravednik je "ukor utjelovljeni našim mislima, sama njegova pojava tišti našu dušu. Život njegov nije kao u ostalih i njegovo je ponašanje nastrano" (Mudr 2,14-15).
3. Vjernik je svjestan da dosljednost vodi k osamljenosti te da potiče čak i prezir i neprijateljstvo društva koje često kako zaštitni znak izabire osobnu korist, izvanjski uspjeh, bogatstvo, neograničeno uživanje. Ipak, on nije sam i njegovo srce zadržava iznenađujući nutarnji mir - kako to kaže prekrasna uvodna antifona ovoga Psalma - "Gospodin je svjetlost i spasenje - Gospodin je štit života" pravednikova (Ps 27,1). On neprekidno ponavlja: "Koga da se bojim?... Pred kime da strepim?... Srce se moje ne boji: I tada pun sam pouzdanja" (rr. 1.3). Čini se gotovo kao da čujemo glas svetoga Pavla koji govori: "Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?" (Rim 8,31). No, nutarnja smirenost, snaga duše i mir dar su koji se dobiva tako da čovjek skloni u hram, odnosno da se uteče osobnoj i zajedničkoj molitvi.
4. Molitelj se, doista, predaje u ruke Božje, a njegov je san izrečen i drugim Psalmom (usp. 23,6): "U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge". Ondje će moći "uživati milinu Gospodnju" (Ps 27,4), razmatrati i diviti se božanskome otajstvu, sudjelovati u žrtvenome bogoslužju, te uzdizati svoje hvale Bogu osloboditelju (usp. r. 6). Gospodin oko svoga vjernika stvara obzorje mira, koje isključuje strah od zla. Zajedništvo s Bogom izvor je smirenosti, radosti, spokoja; to je poput ulaska u jednu oazu svjetla i ljubavi. Kako bismo zapečatili ovo naše razmišljanje, poslušajmo riječi jednoga monaha sirskoga podrijetla, imenom Izaija, koji je živio u egipatskoj pustinji, a umro u Gazi oko 491. godine. U svome Asceticonu on primjenjuje naš Psalam na molitvu u kušnji: "Ako vidimo da nas neprijatelji okružuju lukavošću, to jest lijenošću, bilo da oslabljuju našu dušu kroz ugodu, bilo stoga što ne uzdržavamo svoj bijes protiv bližnjega kada ne vrši svoje dužnosti, ili ako vode naše oči prema požudi, ili ako nas žele navesti da se prepustimo užicima grla, ako nam riječ bližnjega učine poput otrova, ako nas navode da omalovažimo riječ drugoga, ako nas uvode da stvaramo razlike među braćom govoreći: Ovaj je dobar, ovaj je loš; ako nas dakle sve te stvari okružuju, nemojmo se obeshrabriti, nego uzviknimo poput Davida odlučna srca govoreći: Gospodine, štite života moga (Ps 27,1)." (Recueil ascetique, Bellefontaine 1976, str. 211).
Nada zajedništva s Ocem u vječnosti
Psalam 27,7-14 Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja, / milostiv mi budi, usliši me! / Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!" / Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim. / Ne skrivaj lica svoga od mene. / Ne odbij u gnjevu slugu svoga! / Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! / I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj! / Ako me otac i mati ostave, / Gospodin će me primiti. / Nauči me, Gospodine, putu svojemu, / ravnom me stazom povedi / poradi protivnika mojih. / Bijesu dušmana mojih ne predaj me, / jer ustadoše na mene svjedoci lažni / koji dašću nasiljem. / Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja / u zemlji živih. / U Gospodina se uzdaj, ojunači se, / čvrsto nek bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj!
1. Bogoslužje Večernje podijelilo je Psalam 27 na dva dijela, slijedeći sam ustroj teksta koji sliči diptihu. Sada smo odslušali drugi dio te pjesme pouzdanja koja se uzdiže Gospodinu u mračni dan napada zla. To su retci 7-14 toga Psalma, koji počinju uzvikom upućenom Gospodinu: "Milostiv mi budi, usliši me!" (r. 7), nakon čega izriču snažnu potragu za Gospodinom, praćenu bolnim strahom od ostavljenosti od njega (usp. rr. 8-9), a na kraju pred našim očima ocrtavaju dramatično obzorje gdje ponestaje čak i obiteljske ljubavi (usp. r. 10) dok napreduju "protivnici" (r. 11), "dušmani" i "svjedoci lažni" (r. 12). No, i ovdje, kao i u prvom dijelu Psalma, odlučni je čimbenik povjerenje molitelja u Gospodina, koji spasava u kušnji i pomaže u vihoru. Vrlo je lijep, u tom smislu, poziv kojim se Psalmist na kraju obraća sebi samome: "U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj!" (r. 14; usp. Ps 42,6.12 i 43,5). I u drugim je psalmima bila živa sigurnost da se od Gospodina dobiva snaga i nada: "Čuva Gospodin svoje vjernike, a po zasluzi vraća onima koji postupaju oholo. Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Gospodina uzdate!" (Ps 31,24-25). A već i prorok Hošea ovako poučava Izraela: "Čuvaj ljubav i pravednost i u Boga se svoga uzdaj svagda!" (Hoš 12,7).
2. Zadovoljit ćemo se sada da osvijetlimo samo tri simbolička elementa koji imaju veliku duhovnu snagu. Prvi je onaj negativni koji se odnosi na tlačenje neprijatelja (usp. Ps 27,12). Oni su označeni kao zvijer koja "vreba" na svoj plijen, a zatim, još izravnije, kao "svjedoci lažni" koji kao da iz svojih nozdrva dašću nasiljem, upravo kao i divlje zvijeri pred svojim žrtvama. Postoji, dakle, u svijetu agresivno zlo, koje u Sotoni ima vođu i nadahnitelja, kako to bilježi i sveti Petar: "Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre" (1 Pt 5,8).
3. Druga slika na sasvim jasan način zrcali mirno pouzdanje vjernika, pa makar bio napušten čak i od roditelja: "Ako me i otac i mati ostave, Gospodin će me primiti" (Ps 27,10). I u osamljenosti i u gubitku najdražih osjećaja, molitelj nije nikad sasvim sam, jer nad njega se nadvija milosrdni Bog. Misao leti prema poznatome odlomku proroka Izaije, koji Bogu pripisuje suosjećanje i nježnost veću od majčinske: "Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboravit neću" (Iz 49,15). Podsjećajmo sve starije i bolesne osobe, one zaboravljene od svih, kojima nitko nikada neće iskazati nježnost, upravo na ove riječi Psalmista i proroka, da tako osjete očinsku i majčinsku ruku Gospodinovu kako tiho i s ljubavlju dodiruje njihova napaćena i možda suzama naborana lica.
4. Dolazimo, tako, do trećega i posljednjeg simbola, više puta ponovljenoga u Psalmu: "Traži lice njegovo! Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene" (rr. 8-9). Lice je Božje, dakle, cilj duhovne potrage molitelja. Na kraju izbija neupitna sigurnost da će "uživati dobra Gospodnja" (r. 13). U jeziku psalama "tražiti lice Gospodnje" često je sinonim ulasku u hram radi slavlja i kušanja zajedništva s Bogom na Sionu. No, taj izričaj obuhvaća i mističnu potrebu božanskoga sjedinjenja putem molitve. U liturgiji, dakle, kao i u osobnoj molitvi, darovana nam je milost da nazrijemo ono lice koje, za našega zemaljskoga života, nikada nećemo moći izravno ugledati (usp. Izl 33,20). Međutim, Krist nam je objavio, na dostupan način, božansko lice te nam obećao da ćemo ga o konačnom susretu u vječnosti - kako nas podsjeća sveti Ivan - "vidjeti kao što jest" (1 Iv 3,2). A sveti Pavao dodaje: "tada ćemo gledati licem u lice!" (1 Kor 13,12).
5. Tumačeći taj Psalam, veliki kršćanski pisac iz trećega stoljeća Origen kaže ovako: "Ako neki čovjek bude tražio lice Gospodnje, vidjet će slavu Gospodnju na otkriveni način te će, postavši jednak anđelima, uvijek gledati lice Oca koji je na nebesima (PG 12,1281). A sveti Augustin, u svome tumačenju Psalama, ovako nastavlja molitvu Psalmista: "Nisam od tebe tražio neku nagradu koja bi bila izvan tebe, nego tvoje lice. Lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Ustrajno ću nastaviti tu potragu; neću tražiti nešto malo, nego tvoje lice, Gospodine, kako bih te ljubio ne tražeći uzvrata, budući da ne nalazim ništa što bi bilo vrednije... Ne odbij u gnjevu slugu svoga, da se tražeći tebe, ne bih namjerio na nešto drugo. Koja bi kazna mogla biti teža od toga, za onoga koji ljubi i traži istinu tvoga lica?" (Esposizioni sui Salmi, 26,1,8-9, Roma 1967, str. 355.357).