Ulazna pjesma
Budi mi, Gospodine, hrid zaštite, tvrđava spasenja. Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, radi imena svoga vodi me i ravnaj! (Ps 31, 3-4)
Zborna molitva
Bože, rekao si da boraviš u pravednu i iskrenu srcu. Daj da mi budemo takvi te se trajno nastaniš u nama. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, nek nas ovaj prinos očisti i obnovi na sliku Kristovu, da vršimo tvoju volju i postignemo obećanu nagradu. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Iv 3,16)
Popričesna molitva
Gospodine, uživali smo kruh s neba. Daj da ga uvijek budemo gladni jer nam daje pravi život. Po Kristu Gospodinu našemu.
Prvo čitanje Jr 17, 5–8
Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka, a blagoslovljen koji se uzda u Gospodina.
Čitanje Knjige proroka Jeremije
Ovo govori Gospodin: »Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i srce svoje od Gospodina odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje. Nalik je stablu zasađenu uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 1, 1-4.6
Pripjev: Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina.
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u zakonu Gospodnjemu,
o zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.
Drugo čitanje 1Kor 15, 12.16-20
Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Lk 6, 23ab
Radujte se i poskakujte, govori Gospodin, evo, plaća vaša velika je na nebu.
Evanđelje Lk 6, 17.20-26
Blago vama, siromasi! Jao vama, bogataši!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima i govoraše: »Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!«
»Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.« Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
fra Ivan Dugandžić
Riječi koje zbunjuju
Ako pažljivo slušamo Lukinu verziju Isusovih «Blaženstava», moramo ostati donekle zbunjeni. U Mateja to nije slučaj, jer on je zasebno donio Isusov višestruki «blago» (Mt 5,3-12), a zasebno isto tako višestruki «jao» (Mt 23), pa nam se barem čini da je lakše odrediti na koga se te riječi odnose, pa onda i sebe pronaći među onima kojima su upućena Blaženstva. Ovdje je poteškoća baš u toj izravnoj suprotstavljenosti: ono zbog čega se jednima sad tako oštro prijeti (posjed, sitost, radost, dobar glas), drugima se obećava kao nagrada u budućnosti.
To je razlog da naš možebitni početni osjećaj sigurnosti i nade, koji imamo dok sebe vidimo u prvoj skupini, vrlo brzo uzmiče pred osjećajem sumnje i straha, čim postanemo svjesni kako bismo sve učinili da u ovom životu ne budemo ni siromašni, ni gladni, ni žalosni ni progonjeni. Ni Isus nije imao ništa protiv toga, ali je znao jako dobro da su svi oni iz prve skupine žrtve neograničene potrebe drugih da po svaku cijenu žive u obilju i da uspiju u životu. Zato Isusove riječi baš u ovoj oštroj suprotstavljenosti ostaju trajnim ispitom savjesti svakom vjerniku. To je jako dobro uočio i izrazio pjesnik Mak Dizdar u svojoj čudesnoj pjesmi o Riječi:
«Govori on nama dakle i smjerno i vjerno
I silno govori on nekada kao da fijuče bičem
S medom i pelin daje nam u svojoj čaši…
I kad se slovom svojim on ponekad nasmije
Najtanjom zlatnom žicom iz tog smijeha
Nekad nas miluje, a nekada bije
Ovako još nitko govorio nije.»
Kraljevstvo Božje kao mjerilo
Isusove oštre riječi bit će nam shvatljivije tek kad ih stavimo u okvir njegova navještaja kraljevstva Božjeg. Isus želi da s njime započne svijet u kojem ljudi neće svoju sigurnost stavljati u zemaljsko blago već u ono na nebu (Mt 6,19-21), jer će se moći pouzdati u Božju providnost (Mt 6,25-34). U tom novom, Isusovu svijetu veličina će se mjeriti malenošću i spremnošću na služenje, a ne vladanjem nad drugima (Lk 9,33-37). Zato će i beznačajni udovičin novčić bit vrjedniji od velikog bogatstva, jer iza njega stoji ljubav i velikodušnost darivanja (Lk 12,41-44).
Svojim četverostrukim «blago» i isto tako četverostrukim «jao» Isus doduše nije izrekao nešto posve novo u odnosu na ono što nalazimo već u Starom zavjetu. Naprotiv, on i ovdje čvrsto stoji u tradiciji svoga naroda. Proroci su se u Starom zavjetu svim silama zauzimali za siromašne i obespravljene, prijeteći bogatima i moćnima u Božje ime, jer oni svojom bezočnom potrebom za bogatstvom stvaraju siromahe i povećavaju njihovu bijedu. Zato su svi proroci bili progonjeni, a mnogi i ubijani. Isus je slutio i za sebe tu istu proročku sudbinu, a ni svojim učenicima nije skrivao da ih čeka isto, ako budu živjeli u duhu njegova učenja.
Da su Isusove riječi aktualne i danas, odaje pismo mladog Nijemca jednom uvaženom teologu, u kojem taj mladić priznaje da ga je tek bolest i liječenje u bolnici prisililo da prvi put ozbiljno razmišlja o životu i o Bogu, i nastavlja: «Čini se da su bolest i siromaštvo dobro tlo za nastanak vjere. Ali ja pripadam drugoj vrsti ljudi, ljudima standarda i luksuza. I baš kao takav osjećam da nemam sigurna oslonca u životu. Čim počnem misliti kako ću povećati svoje bogatstvo, osjećam neku prazninu i nesigurnost koje može ispuniti samo alkohol i slični sumnjivi užici. Molim Vas, pokažite mi Crkvu koja će znati tješiti i nas ljude standarda i luksuza, barem onoliko koliko znade tješiti siromahe i bolesne».