SV. PETAR I PAVAO – GODINA B

lip 27 2018 Miriam

29. lipnja 2018.

Ulazna pjesma
Ova su dvojica krvlju svojom zasadila Crkvu: ispili su čašu Gospodnju i postadoše prijatelji Božji.

Zborna molitva
Bože, ti si nas danas obradovao časnom svetkovinom svetih apostola Petra i Pavla. Od njih je Crkva primila početke vjere i bogoslužja. Daj da u svemu slijedi i njihov nauk. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti ove darove da ih posvetiš. Daj da ih prati molitva svetih apostola da ti u ovoj žrtvi odano služimo. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Reče Petar Isusu: Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga! Odgovori mu Isus: Ti si Petar, Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju. (Mt 16, 16.18)

Popričesna molitva
Gospodine, okrijepio si nas svetim otajstvom. Daj svojoj Crkvi da bude postojana u lomljenju kruha i nauci apostola te tvojom ljubavlju postanemo jedno srce i jedna duša. Po Kristu.

Prvo čitanje   Dj 12, 1-11
Sad uistinu znam da me Gospodin izbavio iz Herodove ruke.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Uze Herod zlostavljati neke od Crkve. Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri četverostraže vojničke, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod. Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega. One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu. Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: »Ustaj brzo!« I spadoše mu verige s ruku. Anđeo mu reče: »Opaši se i priveži obuću!« On učini tako. Onda će mu anđeo: »Zaogrni se i hajde za mnom!« Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. Petar pak, došavši k sebi, reče: »Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 34, 2-9

Pripjev: Anđeo Gospodnji izbavlja štovatelje Božje.

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, i Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Drugo čitanje   2Tim 4, 6-8.17-18
Čeka me vijenac pravednosti.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi! Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak. Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen! Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Mt 16, 18
Ti si Petar-Stijena, i na toj Stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati.

Evanđelje   Mt 16, 13-19
Ti si Petar-Stijena! Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-‑Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Iznenađujući izbor

Dobro je što Crkva jednom zajedničkom svetkovinom slavi dvojicu apostolskih prvaka, Petra i Pavla koji su, doduše na posve različit način, ugrađeni u temelj Crkve. Tako se može bolje vidjeti kako je Božji izbor nepredvidiv i iznenađujući. Unatoč negativnim crtama Petrova karaktera, njegovoj brzopletosti, naglosti i kolebljivosti, Isus mu namjenjuje ulogu «stijene», čvrstog temelja na kojem će sagraditi svoju Crkvu (usp. Mt 16,16-18). Pavla, koji kao farizej kipi mržnjom na Isusove učenike i koji sve čini da stane na put tom pokretu, Bog iznenađuje pozivom da sam preuzme ulogu navjestitelja evanđelja, i to ne samo Židovima već svim poganima. Za dvojicu apostolskih prvaka može se s pravom reći da su, ljudski gledano, uz tolike razlike, samo u jednom bili slični: bili su neupotrebljivi za namijenjenu im zadaću.

No to nije slučaj samo s njima dvojicom, već s tolikima prije njih. Zar su bolju preporuku imali Mojsije, David, Ilija i toliki drugi? Promatrajući prošlost mnogih biblijskih likova, netko je pomalo ironično, ali istinito rekao: «Bog kao da uvijek računa s pogrešnim ljudima». Zasigurno ne računa s njihovim slabostima, već s njihovom raspoloživošću da se stave njemu na raspolaganje. A time onda bolje dolazi do izražaja i snaga njegove milosti kojoj su takvi ljudi samo poslušno sredstvo. Petrovo priznanje Isusa Mesijom i Sinom Božjim (Mt 16,16), koje mu je donijelo obećanje prvenstva u Crkvi, dovedeno je u pitanje njegovim kasnijim nijekanjem da poznaje Isusa, ali je sve oprano njegovim suzama pokajanja (26,75) i trostrukim priznanjem da ljubi Isusa (Iv 21,15-17). Tek nakon što je prošao kroz vatru kušnje i doživio snagu milosti, Petar je bio sposoban ostvariti od Isusa mu namijenjenu ulogu: biti čvrsta stijena Crkve.

Takav milošću preobraženi Petar bit će sposoban ostvariti namijenjenu mu ulogu «stijene». Crkva ne počiva na Petru kao čovjeku, njezin temelj je sam Isus Krist (usp. 1 Kor 3,11), njegova riječ i tajna njegove prisutnosti u Euharistiji, a Petar je snagom Isusova obećanja i njegove milosti jamac da taj temelj neće biti zamijenjen nikakvim drugim. Petar koji je sam prošao kroz vatru kušnje i doživio snagu Isusove ljubavi i oproštenja moći će bolje razumjeti svoju braću i učvršćivati ih u vjeri (usp. Lk 22,32).

Izabrana posuda

Pavao je još uvjerljiviji primjer kako Bog može i od posude gnjeva učiniti izabranu posudu (usp. Rim 9,22s), od progonitelja najvećeg apostola. Pavao sam, koji je bio veoma učen i sposoban čovjek kao apostol u službi evanđelja nikada nije gradio na tome, već na milosti Božjoj koja je tako snažno promijenila tijek njegova života. Ako bi trebalo u njegovim poslanicama izdvojiti jednu rečenicu koja najbolje oslikava taj neobičan život, onda bi to mogla biti ova: «Milošću sam Božjom ono što jesam» (1 Kor 15,10). Pavao nikad nije pokušao umanjiti, a pogotovo ne zanijekati svoju prošlost kao progonitelja Crkve, ali isto tako ni prešutjeti snagu milosti koja je sve to prebrisala i učinila ga apostolom Isusa Krista. Uvijek je sebe smatrao djetetom milosti.

To je bio razlog da Pavao, uspoređujući se s drugim apostolima, sebe uvijek stavlja na posljednje mjesto, nazivajući se nedonoščetom, što će reći neprirodno rođenim (1 Kor 15,8). S druge pak strane, iz njega progovara velika samosvijest o velikim uspjesima u službi navještaja evanđelja, kakvim se drugi apostoli ne mogu podičiti. Katkad je čak u iskušenju da se zbog toga počne hvaliti, ali ipak ni jednog trenutka ne zaboravlja da je to sve djelo milosti Božje kojoj je on poslužio samo kao neugledna «zemljana posuda da se ona izvanredna uspješnost pripisuje bogu, a ne nama» (2 Kor 4,7).

Pavlova svijest o dubokoj promjeni koju je milost proizvela u njemu i njegovu djelovanju bitno je utjecala ne samo na njegov osobni život, već i na način njegova mišljenja i izražavanja. On je pred Damaskom osobno doživio ono što je Bog po Kristu učinio za sve ljude. Zato poslije Damaska za nj postoji jedan veliki lom i zaokret, jedno «prije» i jedno «poslije», ali ne u smislu negacije ili prezira onog prijašnjeg u korist sadašnjeg. Naprotiv, u svjetlu tog novog ono prijašnje samo dobiva pravi smisao i očituje se kao manjkavo i privremeno i zato upućeno na tu novost u Kristu. To se najbolje vidi u govornim parovima kojima se Pavao služi u svom teološkom razmišljanju: nekoć-sad; Zakon-milost; stari čovjek-novi čovjek; tijelo-Duh; smrt-život; grijeh-milost. Pavao je uvjeren da je u Kristu Bog pomirio svijet sa sobom i da je u njemu započelo novo stvorenje, a njega je Bog izabrao i svojom milosti učinio navjestitelj te velike novosti (usp. 2 Kor 5,17-21).

Molitva vjernika

Bogu Ocu, koji nas je u svome Sinu pozvao da budemo dionici jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve, uputimo svoje prošnje moleći za dar vjere i za snagu zajedništva u Crkvi:

  1. Za tvoju Crkvu, sazidanu na vjeri apostola: čuvaj je u istini evanđelja, obnovi u njoj svetost života i pomozi joj graditi novo zajedništvo među svim ljudima, molimo te.
     
  2. Za papu Franju i sve pastire Crkve: rasvijetli ih mudrošću Duha Svetoga da poput Krista Pastira s ljubavlju okupljaju sve tvoje vjernike, te tvoja Crkva bude vjerna slika Kraljevstva pravednosti i mira, molimo te.
     
  3. Za sve kojima si povjerio apostolsku službu naviještanja tvoje riječi: usadi im u srce duh poučljivosti da riječ koju naviještaju vjerno svjedoče svojim životom te budu znak svetosti Crkve, molimo te.
     
  4. Za nas ovdje sabrane: povrati nam oduševljenje za put vjere i udijeli nam pouzdanje u tebe u svim kušnjama života, molimo te.
     
  5. Za našu pokojnu braću i sestre: po svojoj blagosti oprosti im grijehe i primi ih u radost nebeske Crkve, molimo te.

Svemogući Bože, tebi su znane naše slabosti i sva naša odanost. Ispuni nas svojom milošću da uvijek umijemo prepoznati put na koji nas zoveš i biti svjedoci tvoje ljubavi za sve kojima nas šalješ. Po Kristu Gospodinu našemu.