SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA

pro 29 2017 Miriam

Ulazna pjesma   
I pohitješe pastiri te pronađoše Mariju, Josipa i Novorođenče. (Lk 2, 16)

Zborna molitva
Bože, ti nam u svetoj Obitelji daješ divan uzor obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi. Daj da je nasljedujemo te postignemo vječnu radost u tvome domu. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prikazujemo ti žrtvu pomirenja i usrdno te molimo: po zagovoru Djevice Bogorodice i svetog Josipa učvrsti naše obitelji u svojoj ljubavi i miru. Po Kristu.

Pričesna pjesma   
Bog se na zemlji pojavio i među ljudima se udomio. (Bar 3, 38)

Popričesna molitva 
Dobri Oče, ti nas hraniš nebeskim otajstvima. Daj da se trajno ugledamo u svetu Obitelj te se poslije nevolja ovoga života njoj pridružimo u vječnoj slavi. Po Kristu.

Prvo čitanje   Post 15, 1-6; 21, 1-3
Baštinik će biti tvoj potomak.

Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Dođe riječ Gospodnja Abramu u viđenju: »Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!« Abram odgovori: »Gospodine moj, Gospodine, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? Kako mi nisi dao potomstva« – nastavi Abram – »jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.« Ali eto opet riječi Gospodnje: »Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.« Bog izvede Abrama i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« Abram povjerova Gospodinu, i on mu to uračuna u pravednost. Gospodin se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti – u vrijeme koje je Bog označio. Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam     Ps 105, 1-6.8-9

Pripjev: On je Gospodin, Bog naš, on se uvijek sjeća svojega saveza.

Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!
Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!

Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce 
onih što traže Gospodina!
Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!

Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih!
Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

On se uvijek sjeća svojega saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.

Drugo čitanje     Heb 11, 8.11-12.17-19
Abrahamova, Sarina i Izakova vjera.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u bašt­i­nu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazi­­­­v­ati potomstvo! – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskri­siti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja      Heb 1, 1-2
Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima: konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. 

Evanđelje    kraća verzija: Lk 2,22.39-40
Dijete je raslo, puno mudrosti.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad se po Mojsijevu zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Nema Božića bez obitelji

Nije Crkva slučajno stavila na prvu nedjelju po Božiću svetkovinu Svete nazaretske obitelji. Ta svetkovina u neku ruku je nadopuna Božiću. Ako smo na sam dan Božića posve usredotočeni na Dijete u jaslama, danas nam Crkva želi pred oči staviti svu širinu božićnog misterija. Želi nas podsjetiti koliko je Bog imao povjerenja u čovjeka i u ljudsku obitelj kao osnovnu stanicu ljudskog života. Doista Isus se od samog početka posve prepustio zakonu ljudskog života u obitelji. Rodio se, kao i svi ljudi, u obitelji, u njoj rastao, kroz obiteljski odgoj je prihvaćao vjersku baštinu svoga naroda. U krugu svoje obitelji Isus polagano otkriva i svoje mesijansko poslanje, ali i njegovi roditelji, vršeći propise Zakona, polagano spoznaju istinu o svom djetetu. Noseći ga u hram da ga prikažu Bogu, čut će iz usta starca Šimuna da je on «svjetlost na prosvjetljenje naroda» (Lk 2,32).

Dvanaest godina poslije toga opet će se, zaslugom Isusove obitelji, dogoditi nešto što će ponovo upozoriti na posebnost toga djeteta. Marija i Josip, sljedeći vjerski propis svoga naroda, prvi put vode svoga sina na hodočašće u hram. Otkrivši na povratku da ga nema među suputnicima, pomislili su da se izgubio, ali uskoro će shvatiti da je to pogrešna riječ. On je tamo gdje treba biti, u kući Oca svojega i već urasta u ulogu koju mu je Otac namijenio, uči one od kojih bi on trebao učiti (usp. 2,41-50).

Osamnaest godina nakon toga, na početku svoga javnog djelovanja, Isus je sa svojim roditeljima na svadbi u Kani. Tu se ne može oglušiti na molbu svoje majke, iako joj je prethodno uputio ni malo nježnu riječ. Opet se pokazuje kako Isus treba okrilje svoje obitelji, iako ga već nadrasta. Zar to nije zakon života u svakoj zdravoj ljudskoj obitelji?

Uloga obitelji danas

Današnja svetkovina želi primjer Svete nazaretske obitelji istaknuti kao uzor svim kršćanskim obiteljima: želi naglasiti važnost vjernosti Bogu i njegovoj volji što predstavlja temelj svakog sretnog obiteljskog života; želi istaknuti ljubav prema životu i spremnost na žrtvu u službi života; želi podsjetiti na ljepotu skladnog odnosa između roditelja i djece te zajedničku sreću koja iz tog proizlazi. Neki vjeroučitelj zadao je maloj djeci na vjeronauku da napišu pismo dragom Bogu i da mu, bez ikakva straha i obzira, napišu što osjećaju u svom srcu. Bilo je vrlo zanimljivih pisama. Jedna djevojčica je napisala ovako: «Dragi Bože, hvala ti što si mi dao tatu i mamu. Kako je lijepo imati tatu i mamu! Koliko ti je trebalo vremena dok si to izmislio?»

Nije teško zaključiti da je ta djevojčica potjecala iz sređene obitelji u kojoj se osjećala sretnom i mogla normalno rasti i razvijati se. Kamo sreće kad bi svako dijete moglo tako napisati ili reći. Ali znademo da je istina drukčija. Za mnogu djecu ona je gorka, jer njihove obitelji nisu mjesta ljubavi, mira, radosti i sreće. Mnoga bi djeca morala napisati: «Dragi Bože, zašto mi nisi dao boljeg tatu i mamu?» Koliko djece raste u obiteljima gdje se ne govori o Bogu i ne poštuje njegova volja, gdje je roditeljima novac postao Bog! Današnja obitelj prolazi kroz velike kušnje suočavajući se s modernim oblicima zla kojima su izložena njihova djeca. Koliko god bila važna uloga Crkve i društva za zdrav odgoj djece, uloga obitelji ostaje nezamjenjiva. A ta uloga treba počivati na vjeri i poslušnosti Bogu.

Kršćanska obitelj – škola vjere

Slaveći Svetu Obitelj, Crkva želi da naše današnje kršćanske obitelji od nje uče, kako bi samo mogle biti škole vjere. Što se može naučiti od Marije i Josipa? Marija ponajprije pruža primjer žene koja ima neograničenu vjeru i pouzdanje u Boga. Ona se ne boji prihvatiti život i služiti mu, iako su joj okolnosti toga nepoznate i nejasne. Ona se posvema prepušta Bogu i njegovu obećanju. Strah od potomstva, pogotovo većeg broja djece, koji se susreće u mnogih današnjih žena očituje manjak vjere i pouzdanja u Boga, pa im Marija u tome može biti uzor, poticaj, ali i moćna zagovornica.

O Josipu su evanđelisti zabilježili još manje nego o Mariji. Naglašeno je tek toliko da je bio bogobojazan i pravedan. Te dvije riječi su dovoljne da shvatimo njegov odnos prema Bogu i njegovu ulogu u neobičnom braku, u kojemu su njegovoj skrbi bili povjereni Sin Božji i njegova Majka. Te dvije vrline, bogobojaznost i pravednost moraju resiti svakog pravog kršćanskog oca i zato Josip treba biti uzor kršćanskim očevima. Po uzoru na Svetu nazaretsku obitelj svaka kršćanska obitelj treba biti škola vjere. Biti svjedok vjere nikad nije bilo lako, ali samo tako se ona uvijek prenosila. Roditelji ne smiju zaboraviti da djeca nisu tu radi njih, već da su oni radi djece, da njima daruju život i da ih odgoje u vjeri.

Njemačka književnica Gertrud von le Fort pred kraj svoga vrlo plodnog života napisa: «Od svega što mi je pripadalo ostalo je samo ono što sam nesebično razdavala u ljubavi drugima». Roditelji su pozvani da se u ljubavi razdaju svojoj djeci. I njima će ostati samo ono što su snagom svoje vjere u ljubavi učinili za svoju djecu. Može se to izreći i sa suprotne strane: Od sve djece roditeljima su najzahvalnija ona koja su s ljubavlju odgojena u vjeri. Zato kršćanske obitelji moraju ostati škole ljubavi, pogotovo u današnjem sebičnom vremenu, kad je sve manje nesebične ljubavi spremne na žrtvu.

Molitva vjernika

Svemogućemu Bogu, koji nas primjerom Svete Obitelji uči da Isusa stavimo u središte svoga osobnoga i zajedničkoga življenja, uputimo svoje iskrene molitve: 

  1. Gospodine, svoju si Crkvu sazdao kao obitelj svih naroda: obnovi ju u zajedništvu i u vjernosti tvojoj riječi, molimo te.
     
  2. Gospodine, svijet je danas ranjen podjelama i razdorom, a mnogi trpe nepravde i progonstvo: potakni svojom mudrošću sve odgovorne u svijetu da se otvore  miru koji nam u Kristu daruješ te budu graditelji istinske pravednosti i nositelji brige za sve siromašne i nemoćne, molimo te.
     
  3. Gospodine, molimo te za naše obitelji: daj da radost Božića rodi u njima radost služenja i ljubavi koja sve oprašta, a snaga obiteljske molitve neka rasvijetli sve naše brige i prodahne sva nadanja, molimo te.
     
  4. Gospodine, daruj nam osjetljivost za ljude koje stavljaš na naš životni put; pomozi nam u svima tražiti tvoje lice, kako bismo svugdje širili ljepotu tvoje blizine koja preobražava svijet, molimo te.
     
  5. Gospodine, našu pokojnu braću i sestre pridruži obitelji svojih svetih i izabranih, molimo te. 

Milosrdni Bože, tvojoj dobroti povjeravamo svoje živote i svoje obitelji. Obnovi u nama sve što je ranjeno sebičnošću i nepovjerenjem, a dar spasenja neka tvojom milošću trajno raste u nama. Po Kristu Gospodinu našemu.