Ulazna pjesma
I pohitješe pastiri te pronađoše Mariju,
Josipa i Novorođenče. (Lk 2, 16)
Zborna molitva
Bože, ti nam u svetoj Obitelji daješ divan uzor obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi.
Daj da je nasljedujemo te postignemo vječnu radostu tvome domu. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, prikazujemo ti žrtvu pomirenja i usrdno te molimo: po zagovoru Djevice Bogorodice
i svetog Josipa učvrsti naše obitelji u svojoj ljubavi i miru. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Bog se na zemlji pojavio i među ljudima se udomio. (Bar 3, 38)
Popričesna molitva
Dobri Oče, ti nas hraniš nebeskim otajstvima.
Daj da se trajno ugledamo u svetu Obitelj te se poslije nevolja ovoga života
njoj pridružimo u vječnoj slavi. Po Kristu.
Prvo čitanje Sir 3, 2-6.12-14
Tko se boji Gospodina, časti roditelje.
Čitanje Knjige Sirahove
Gospodin slavi oca u djeci njegovoj i
učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim.
Tko poštuje oca, okajava grijehe svoje,
i tko časti majku svoju, sabire blago.
Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djece
i bit će uslišen u dan molitve svoje.
Tko časti oca svojeg, dugo živi; tko čini
radost majci svojoj, sluša Gospodina.
Sine moj, pomozi oca svoga u starosti
i ne žalosti ga za života njegova.
Ako mu i razum klone, budi blag s njime
i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi.
Jer ne zaboravlja se milost prema ocu,
već se uračunava u oprost grijeha.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 128, 1-5
Pripjev: Blago svima koji se boje Gospodina, koji njegovim hode stazama!
Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.
Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.
Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!
Drugo čitanje Kol 3, 12-21
Obiteljski život u Gospodinu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Zaodjenite se – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav!
To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite!
Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu! Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom!
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Kol 3, 15a.16a
Mir Kristov neka upravlja srcima vašim!
Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama!
Evanđelje Mt 2, 13-15.19-23
Uzmi dijete i njegovu majku te bježi u Egipat!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani«, reče, »uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: »Ustani«, reče, »uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.«
On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.
Riječ Gospodnja.
HOMILATSKO RAZMIŠLJANJE
Ako je Crkva za svetkovinu Sv. obitelji izabrala evanđelje u kojemu dominira progon i život u tuđini, zasigurno to nije učinila da nam pokvari božićno raspoloženje, nego da nam zorno dočara što znači da je Bog postao čovjekom. Evanđelje današnje svetkovine vrlo jasno nam pokazuje posljedice utjelovljenja. Uzevši ljudsko tijelo, Sin Božji se utjelovio i u konkretan život ljudske obitelji i izložio svim kušnjama kroz koje ona prolazi. Bog nije za svoga Sina stvarao nikakve posebne uvjete života, već ga je prepustio ljubavi i skrbi Marije i Josipa, ali i nepredvidivosti sudbine svake ljudske obitelji.
Kako nam oporo zvuče riječi koje Josip čuje u snu: „Ustani, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat…jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi!“ One se teško uklapaju u našu radost božićne noći, u toplinu jaslica i pjesmu anđela. No kad se pokušamo malo bolje uživjeti u tajnu betlehemske noći, vidjet ćemo kako je to samo logičan nastavak stvarnosti s kojom se Isus susreo prilikom svoga ulaska u ovaj svijet, stvarnosti koja će ga pratiti sve do groba. Promatrajući jaslice napravljene s puno mašte i ljubavi, mi lako zaboravljamo da prava štala i prave jasle nipošto nisu idilične, već tvrde i hladne. Netko je zgodno rekao kako su „i jasle u kojima je ležalo betlehemsko Dijete i križ na kome je završio Isus iz Nazareta od jednako tvrda drveta“. Riječ evanđelista Ivana u božićnom evanđelju „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše“ samo je u blažem obliku izražena ta ista stvarnost.
Na putu progonstva
Ako smo prethodno rekli da Bog nije stvarao nikakve posebne uvjete za život Nazaretske obitelji, to ne znači da se nije brinuo za nju. Dapače, on daje naputke Josipu što mu je činiti, on je s njima i u progonstvu. A to je bilo moguće zahvaljujući Josipovoj budnosti i spremnosti da u svemu osluškuje i vrši volju Božju. I on i Marija posvema su se usredotočili na darovano im Dijete i njegovu sudbinu. Zato su i mogli iskusiti da je Bog najbliži čovjeku kad mu je najteže, ako čovjek računa s Bogom i ako je spreman vršiti njegovu volju. Zar to nisu iskusile i naše obitelji iz kojih smo potekli? Gotovo da i nema hrvatske katoličke obitelji koja nije osjetila bič progonstva ili u 2. svjetskom ratu ili u ovom domovinskom. Koliki su morali ostaviti svoja ognjišta i poći u nepoznato. Mnogi svoje preživljavanje i kasniji povratak na svoje ognjište smatraju pravim čudom vjere.
Ipak, treba reći da je današnja obitelj, kao ustanova Božjega promisla i kao osnovna stanica ljudskog života i društva ugrožena s različitih strana. Ne samo što se premalo cijeni život koji se u obitelji rađa i stasa, već još više što su mnoge suvremene obitelji premalo otvorene Bogu i njegovoj volji, što su premalo slične Nazaretskoj obitelji. Bezbožan način života, koji sve više uzima maha, ostavlja velike posljedice na sigurnost i stabilnost obitelji.
Nedavno su se mogli pročitati rezultati jedne ankete u kojoj su pitanja bila postavljena svim članovima obitelji, i roditeljima i djeci. Na pitanje, što misli o obitelji, mladi šesnaestogodišnji sin odgovara: „Ja izbjegavam svoje starce, najdraže mi je kad nisam u njihovoj blizini. Ako se međusobno ne svađaju, onda tračaju druge. Ako ne čine ni to, onda napadaju mene predbacujući mi da loše koristim vrijeme i slabo učim. Ako pustim bučnu glazbu, opet sam kriv i opet vika na me. Zato najradije bježim od njih.“
Majka, promatrajući sve iz svoga kuta, odgovara: „Život mi je postao neizdrživ. Moj muž dođe kasno s posla, ruča i opet nestane. Uvijek ima razloga za to: jednom je to nekakav sastanak, drugi put kuglanje, pa susret s prijateljima itd. Sav teret kuće i odgoja djece na mojim je leđima i to mi je postalo neizdrživo.“
Otac ima opet svoje gledanje: „Čim se vratim kući, moram uvijek slušati iste lekcije. Kriv sam za loš odgoj djece i za njihov neuspjeh u školi. To me tjera iz kuće. Ako ostanem i ako se nađemo zajedno pred televizorom, ako započnem govoriti o politici, žena obično kaže kako nju to ne zanima. Isto je kad počnem govoriti o športu. Što mi drugo preostaje nego izvan kuće tražiti ugodnije društvo?“
Gdje je izlaz?
Mora se, nažalost, priznati da slično izgledaju brojne današnje obitelji. Zašto je to tako? Zato što su svi ovi koji su na ovaj način došli do riječi ustvari jako sebični, svi počinju od sebe i žele da drugi zbog njih bude drukčiji. Njima manjka zajednička točka okupljanja gdje će svi biti jedni za druge i gdje će moći osjetiti da je Bog uz njih. Ovdje je zasigurno u pitanju obitelj koja ne prakticira vjeru i u kojoj se ne moli. S vjerom i molitvom sve bi spomenute poteškoće izgledale puno drukčije, možda ih čak ne bi ni bilo.
Ne želimo idealizirati vjerničke obitelji za razliku od onih drugih, ali je činjenica da obitelji koje vjeruju i mole se daleko lakše nadvladavaju svoje poteškoće. U obiteljima, u kojima se život cijeni kao dar Božji povjeren ljudima i u kojima se djeca tako odgajaju puno je više međusobne ljubavi i poštivanja, puno je više spremnosti da se druge shvati i prihvati. Iako je Isusovo vrijeme u svemu bilo drukčije od našeg današnjeg, ipak nam Sv. Nazaretska obitelj u bitnim stvarima može biti uzor: u neograničenom pouzdanju u Boga i u podlaganju njegovoj volji, u prihvaćanju života i spremnosti žrtvovati se za nj. Sve je to moguće u svakoj kršćanskoj obitelji, jer ona je Božja ustanova. Ako se u obitelji živi iz vjere i okuplja na zajedničku molitvu, onda unatoč poteškoćama u njoj vlada Božji blagoslov i mir.