SVETI JOSIP

ožu 19 2019 Miriam

Prvo čitanje: 2Sam 7, 4-5a.12-14a.16
Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).

Čitanje Druge knjige o Samuelu
U one dane: Dođe Natanu ova Gospodnja riječ: »Idi, reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: 'Kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvog tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on meni sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.'« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 89, 2-5.27.29

Pripjev: Potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.

»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

»On će me zvati: 'Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega!'
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.«

Drugo čitanje: Rim 4, 13.16-18.22
U nadi protiv svake nade povjerova.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. Zato — iz vjere da bude po milosti te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas — kao što je pisano: Ocem mnoštva narodâ ja te postavljam — pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Zato mu se i uračuna u pravednost. Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mt 1, 16.18-21 (Ili: Lk 2, 41-51a)
Josip učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji. Riječ Gospodnja.

ili

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Josip Šerđo Ćavar

Otac mnogih naroda

Zanimljivo je znati kako je kod Židova u odgoju djeteta ključnu ulogu igrao otac djeteta. Osobito se to odnosilo na duhovnu formaciju. Otac je vršio pastirsku ulogu koja se izražavala kroz zaštitu, karakternost, vjernost i otvorenost Božjem glasu. Otac je u čitavom svom življenju trebao odražavati onu temeljnu starozavjetnu inačicu vjere u posluhu: „Čuj, Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce.“ (Pnz 6,4-6). "Čuj Izraele" ili Šema izgovara se ujutro i navečer i temeljna je molitva Judaizma. Njen temeljan značaj je da je Bog taj koji se treba voljeti punim srcem, tijelom i dušom.

Lako mi je zamisliti svetoga Josipa dok ovu molitvu zaufanu upućuje nebu, a mali dječačić Isus ga gleda zadivljeno. Sigurno je u Isusovom kasnijem životu ova Josipova otvorenost za Boga pomogla da i on prihvati i do kraja izvrši Očevu volju. Nalazimo se u korizmi, kada je Isus upravo u pustinji te po postu i molitvi, postao do kraja svjestan svoga mesijanskog poslanja i prihvatio ga, uz sve što će ga kasnije čekati. A to poslanje je uključivalo i muku Velikoga petka.

Putujući kroz korizmu, svetkovina svetoga Josipa, a zatim i Blagovijest, pružaju okrepu i svjetlo u katkada teškim trenucima odricanja i suočavanja sa samim sobom. Sjećajući se Marije i Josipa, u razmaku od nekoliko dana, naša se vjera puni novom snagom. Josipov stav otvorenosti za Boga primjetan je u današjem evanđelju. On razumije anđelov poziv i ne ostaje samo na razini bračne veze i svojih interesa. On je u stanju nadvladati ljudske teškoće i do kraja prihvatiti Mariju i plod koji raste pod njenim srcem, iako to nadilazi slabe čovjekove snage i zdravu logiku. Tu uskače nenadmašna snaga vjere koja blista na licu ovoga sveca. Zato Josipa možemo savršeno usporediti s Abrahamom, kojeg Pavao spominje u drugome današnjem čitanju: „U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih.“ Josip je povjerovao anđelovom obećanju i po Isusovom djelu spasenja postaje otac tolikih koji se krštenjem pridružuju Kristovoj zaručnici – Crkvi. Josip dakle postade ocem mnogih naroda.

Nije takvo poslanje nimalo lagano. Logično je da se javlja strah i nesigurnost. I tu nam je Josip nekako blizak. Zato i riječi utjehe: „Ne boj se uzeti k sebi Mariju...“ Važno je da čovjek danas shvati koliko je važno činiti ono što nam On kaže, onako kako je učinio Josip, čak i onda kada ne uspijevamo sve shvatiti. Kako bi bilo lijepo da svi očevi današnjice uzmu k sebi svoje supruge i djecu, ponajviše kada je teško, pa možda i po ljudsku nelogično... Pa kada bi se još do kraja otvorili stavu slušanja Božje riječi (Šema) pomoću kojega nadvladavamo svoje slabosti i postajemo sigurno pastirsko utočište svojim najbližima. Mnogi su muškarci danas zaboravili biti istinski pastiri. Pa nažalost i oni u svećeništvu. Molimo za naše očeve da budu spremni na žrtvu. Za žrtvu koja je danas postala tako nepopularna. Sveti Josipe, trebamo te!

Propovijedi