Ulazna pjesma
Narod svoj hrani pšenicom najboljom, siti ga medom iz pećine. (Ps 81, 17)
Zborna molitva
Gospodine Isuse Kriste, u divnom otajstvu ostavio si nam spomen svoje Muke.
Daj da tako slavimo svete tajne tvoga tijela i krvi da vazda uživamo plod tvog otkupljenja. Koji živiš.
Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti jedan kruh od mnogo zrnja i vino iz mnogo grozdova. Molimo te, obdari svoju Crkvu jedinstvom i mirom što ih ovi darovi tajanstveno označuju.
Po Kristu.
Pričesna pjesma
Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu, govori Gospodin. (Iv 6, 57)
Popričesna molitva
Gospodine, pričest tvoga dragocjenog tijela i krvi predokus je buduće slave. Molimo te, privedi nas uživanju tvoga božanstva u vječnosti. Koji živiš.
Prvo čitanje Post 14, 18-20
Iznese kruh i vino.
Čitanje Knjige Postanka
U ono vrijeme:
Melkisedek, kralj šalemski, iznese kruh i vino.
On je bio svećenik Boga Svevišnjega.
Blagoslovi Abrama govoreći:
»Blagoslovljen Abram
od Boga Svevišnjega,
Stvoritelja neba i zemlje!
I blagoslovljen Bog Svevišnji
koji ti u ruke preda neprijatelje!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 110, 1-4
Pripjev: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu!
Reče Gospodin Gospodinu mojemu:
»Sjedi mi zdesna
dok ne položim dušmane tvoje
za podnožje tvojim nogama!
…………….
Žezlo tvoje moći protegnut će
Gospodin sa Siona:
vladaj posred svojih neprijatelja!
…………….
Spreman je tvoj narod u svetim odorama
za dan tvog junaštva:
kao rosa iz krila zorina
uza te su mladi ratnici.«
……………
Zakleo se Gospodin i neće se pokajati:
»Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu!«
Drugo čitanje 1Kor 11, 23-26
Kad god jedete i pijete, smrt Gospodnju navješćujete.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče:
»Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.«
Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.«
Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 6, 51
Ja sam kruh živi koji sam s neba sišao, govori Gospodin; tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.
Evanđelje Lk 9, 11b-17
Svi su jeli i nasitili se.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: »Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju.« A on im reče: »Podajte im vi jesti!« Oni rekoše: »Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.« A bijaše oko pet tisuća muškaraca.
Nato će on svojim učenicima: »Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset.« I učine tako: sve ih posjedaju. A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
fra Ivan Dugandžić
Dajte im vi jesti!
Ta Isusova riječ učenicima nekako dominira ovim evanđeoskim ulomkom koji se čita na današnju svetkovinu (Lk 9,11b-17). Isus je središte okupljanja ljudi. Oni dolaze da čuju njegovu riječ o kraljevstvu nebeskom, ali ti isti ljudi imaju i svoje elementarne potrebe koje Isus ne zanemaruje: njima je potrebna i tjelesna hrana. Učenici ne vide načina kako bi s pet kruhova i dvije ribe nasitili mnoštvo od pet tisuća. Njihovo je jedino rješenje poslati ih u okolna sela, a to znači odvojiti ih od Isusa zbog kojega su i došli u pustinju, da ga čuju.
Isus zato uzima stvar u svoje ruke, ali tako da će njegovo čudo umnoženja kruha i ribe ne samo utažiti trenutačnu glad okupljenog mnoštva već postati znakom onoga kruha koji će on ostaviti kao znak svoje odlučnosti da se nikad ne odvoji od onih koji ga traže. Puno toga u ovoj zgodi podsjeća na prošlost izabranog naroda: Isus ss s mnoštvom našao u pustom kraju (Lk 9,12), kao što je izabrani narod prolazio pustinjom kad ga je Bog čudesno hranio manom (usp. Izl 16); Isusova zapovijed da ljudi sjednu po skupinama, otprilike po pedeset (Lk 9,13) podsjeća na pedesetnike koje Mojsije stavlja narodu kao glavare (usp. Izl 18,25). Sve to treba zapravo reći da Isus ovdje nije na djelu samo kao pomoćnik narodu u nevolji, već kao Izraelov Mesija čije djelo najavljuje početak konačnog spasenja.
Euharistiju kao znak svoje nazočnosti pod prilikama kruha i vina Isus je pripremao i na druge načine, a ne samo umnoženjem kruha. Sjedajući za stol i s javnim grešnicima, htio je znakovito istaknuti kako Bog poziva sve ljude u svoje zajedništvo. Konačno ostvareno kraljevstvo Božje prikazivao je u slici velike gozbe na kojoj će Bog biti domaćin stola. Tom slikom se poslužio da učenicima nakon ustanovljenja euharistije obeća nagradu zato što su ostali s njim u njegovim kušnjama: «Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih» (Lk 22,28-30).
Smisao blagdana
Slaveći svake godine svetkovinu Tijelova u četvrtak nakon svetkovine Presvetoga Trojstva, ne možemo zaobići pitanje, što tom svetkovinom zapravo posebno slavimo? Ako odgovorimo da je to svetkovina čašćenja Euharistije, javlja se novo pitanje: u čemu je onda bitna razlika od Velikog četvrtka, kad je u središtu slavlja Isus koji odlazeći u smrt svojima ostavlja znak svoje prisutnosti pod prilikama kruha i vina? A Novi nas zavjet izvješćuje kako su se učenici od početka okupljali oko «lomljenja kruha» (Dj 2,42.46) i tako obnavljali svoje zajedništvo s Gospodinom i međusobno. Crkva to čini svaki dan, a svečanije nedjeljom i svetkovinom. Pitamo se, zašto je uopće nastala svetkovina Tijelova i koji je njezin smisao?
Korijeni svetkovine Tijelova sežu u 13. stoljeće, a nastala je kao odgovor na različita krivovjerja koja su ili nijekala Gospodinovu realnu prisutnost u Euharistiji ili su zanemarivala njezino štovanje. Gotovo od samog početka slavlju je pridodana svečana procesija s Presvetim što je ubuduće dalo glavno obilježje ovoj svetkovini. Tako je slavljenje Euharistije kao tajne vjere kršćanske zajednice poprimilo karakter javnosti, ono se iz crkava preselilo na gradske ulice i trgove.
Noseći Presveto u svečanoj povorci i blagoslivljajući njime ne samo one nazočne već cijeli svijet, kršćani se u isto vrijeme podsjećaju kako oni sami svojim životom moraju biti žive pokaznice i biti izvor blagoslova za svijet. Kršćani na Tijelovo ne idu u procesiji da bi nešto demonstrirali ili protiv nečega protestirali, već da pokažu da kao hodočasnici stupaju za Kristom prema konačnom cilju svoga života. Zato je Tijelovo prava prilika da se svaki kršćanin ozbiljno zapita, kako predstavlja Krista u svijetu. Odgovara li njegov govor i njegovo ponašanje onom što Krist od njega očekuje?