Ulazna pjesma
Dijete nam se rodilo, sina dobismo,
na plećima mu je vlast.
Ime mu je: Anđeo velikoga savjeta. (Iz 9, 6)
Zborna molitva
Bože, divno si sazdao čovječje dostojanstvo, a još divnije ga obnovio: udijeli nam dioništvo
u božanstvu svoga Sina, koji je rođenjem uzeo našu ljudsku narav. Koji s tobom.
Darovna molitva
Nek ti, Gospodine, ugodi spomen žrtva današnje svetkovine: ti nam u njoj daješ potpuno oproštenje,
a mi tebi iskazujemo savršeno bogoslužje. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega. (Ps 98, 3)
Popričesna molitva
Dobri Bože, Spasiteljev rođendan početak je našeg božanskog preporođenja.
Molimo da nas privede i vječnom životu u nebu. Po Kristu.
Prvo čitanje Iz 52, 7-10
Neka svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje govoreći Sionu: »Bog tvoj kraljuje!« Čuj, glas ti podižu stražari, zajedno se raduju jer na svoje oči gledaju gdje se na Sion vraća Gospodin. Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj, otkupio Jeruzalem. Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 98, 1-6
Pripjev: Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.
Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta
vidješe spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!
Zapjevajte Gospodinu uz citru,
uz citru i zvuke glazbala;
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!
Drugo čitanje Heb 1, 1-6
Bog nam progovori u Sinu.
Početak Poslanice Hebrejima
Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj slave i otisak bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđelâ koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime. Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja
Dan nam sveti osvanu: Dođite, narodi, poklonite se Gospodinu,
jer danas siđe na zemlju svjetlost velika.
Evanđelje Iv 1, 1-5.9-14 (kraća verzija)
Riječ tijelom postade i nastani se među nama.
Početak svetog Evanđelja po Ivanu
U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga,
i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku
u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog
čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše podade moć
da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju
u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi,
ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje,
nego – od Boga. I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu –
slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
Pravo lice Božića
Nema sumnje, Božić je lakše slaviti nego o njemu govoriti i pisati. Tajnu Božićne noći bolje će osjetiti toplo vjerničko srce nego hladni čovjekov razum. Nju će lakše proniknuti nadahnuta umjetnička duša, nego ćemo je mi obični smrtnici dočarati svojim siromašnim riječima. Zato je Božić opjevan u bezbroj prekrasnih pjesama, oslikan umjetničkim kistom i bojom, utkan u tolike prelijepe bajke i legende. Božić ima stotine lica i naličja koja se umnažaju u uvijek novim umjetničkim ostvarenjima. Sve je to dio božićnog ugođaja koji se ponavlja svake godine. A ipak svakom vjerniku se nameće pitanje, koje je pravo lice Božića? Bez čega ne bi bilo te svetkovine?
Danas nam je primjerice nezamisliv Božić bez jaslica i djeteta na slami, bez božićnog drvca urešena svjetlucavim žaruljicama. Kakvo bi bilo naše božićno slavlje da nismo dobili i drugima uputili baš nijednu čestitku? Zar je moguće zamisliti božićni ručak bez zapaljene svijeće usađene u zelenu pšenicu koju smo za tu zgodu pažljivo odnjegovali? Mnogi govore o bijelom Božiću, vežući pritom slavlje uz bjelinu snijega i žaleći jako ako ga nema. Slavljenje Božića prati i božićno darivanje, posjeti rodbini, prijateljima i slično. No što je u svemu tome bitno? Bi li se Božić mogao slaviti i bez svega toga?
Sve su to lijepi plodovi ljudskoga srca i uma i ponajprije vjerničke duše, nastali kao odgovor na Božji dolazak u liku betlehemskoga djeteta. To je dio naše bogate kršćanske baštine na koju smo s pravom ponosni i koju moramo njegovati i čuvati. Ali to nas ne priječi da uvijek iznova sebi postavljamo pitanje: Koje je pravo lice Božića? U čemu je bit ovog svima nama dragog blagdana koji svaki godine iznova pokreće kršćanska srca, ispunja nas radošću i mirom, grije svojom toplinom?
Dijete nam je darovano
Odgovor na postavljeno pitanje jednostavan je kao što je jednostavna evanđeoska poruka današnje svetkovine: Dijete vam se rodilo. Sin vam je darovan! U tom djetetu čovjeku je u susret došao Bog. Odrekao se svoje uzvišenosti i svemogućnosti, a prepustio se ljubavi i skrbi slabih ljudi. Odrekao se i svoga pravednoga suda, zaputivši se u susret grešnicima da ih pozove u svoje zajedništvo. Poznati švicarski duhovni pisac Kurt Marti izrazio je to jednom legendom koja nas može potaknuti na razmišljanje o tajni Božića. – „Kad je Bog - kaže ta legenda - odlučio prve ljude zbog njihova grijeha protjerati iz raja zemaljskoga, poslao je anđela naoružana plamenim mačem. Kad su Adam i Eva, bježeći pred oštricom anđelova mača, već bili na izlaznim vratima raja, Adam skupi snage i kaže anđelu: 'Lako ti je tjerati nas, jer ti si naoružan, a mi nismo!' Na tu riječ Bog se zamisli i odluči razoružati anđela, a potom se još više ražali nad čovjekom, pa odluči razoružati i sama sebe. Otada Bog susreće Čovjeka naoružan samo milosrđem“.
Tako ta legenda doista izražava stvarnu poruku Božića. U nemoći Djeteta treba prepoznati snagu Božjega praštanja, a u njegovoj dražesti veličinu Božje ljubavi spram čovjeka. Otkad je u Isusu Bog postao dijete, on je svemoguć onoliko koliko nađe ljudi sličnih betlehemskim pastirima i mudracima s Istoka, koji će prepoznati znakove njegova dolaska i poći tražiti ga, ne bojeći se ni naporna puta, ni iskušenja koja vrebaju na njemu kao ni Herodove krvoločne prijetnje Djetetu.
Božji poziv čovjeku
Božić zato nije samo lijepi blagdan obiteljske radosti, on je događaj koji traje, program za život svakoga čovjeka. Jer Isus nije ostao dijete, on je odrastao i ljude suočio s novom, do tada nečuvenom porukom o Bogu i čovjeku. A ta se poruka opet nekako utjelovljuje u liku djeteta: „Ako ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo Božje!“ Drugim riječima: ako se ne odreknete vaše ohole dvoličnosti i pokvarenosti i ne prihvatite djetinju jednostavnost, ako se ne odreknete mržnje i prijetnje silom i ne prepustite Božjemu vodstvu, kao što se dijete prepušta vodstvu svojih roditelja, nećete ući u kraljevstvo Božje.
To je božićna poruka koja čovjeka ponajprije suočava sa samim sobom, koja traži da u svom životu ostvari nevinost i dobrotu što je Stvoritelj stavio u svako ljudsko dijete. Riječima Svetoga pisma, Božić nas poziva da u sebi ostvarimo sliku Božju. Poziva nas da čovjek postane čovjek a ne Bog. To je napast koja na čovjeka vreba od kada je izišao iz Božje stvoriteljske ruke. Nastojeći u svojoj oholosti biti kao Bog, čovjek dolazi u sukob sa svojim Stvoriteljem, ali i sa svojim najdubljim određenjem, pa onda i s drugim čovjekom nad kojim želi vladati. Začetnici krvavih revolucija i tvorci totalitarnih režima svi su se zaklinjali u ljudsku sreću i dobrobit čovječanstva, a iza sebe su ostavljali milijune žrtava i more nesreće. Čovječanstvo su najviše obogatili i zadužili oni koji su prihvatili program Božjeg utjelovljenja, koji su s Isusom znali biti maleni i ponizni, spremni nesebično služiti Bogu i čovjeku.