Treća korizmena nedjelja kroz godinu C

ožu 19 2022 Miriam

20. ožujka 2022.

Ulazna pjesma 
Kad na vama pokažem svetost svoju, skupit ću vas iz svih zemalja. Poškropit ću vas vodom čistom i očistit ću vas od svih vaših nečistoća. I dat ću vam novo srce, govori Gospodin. (Ez 36, 23-26)

Zborna molitva
Bože, izvore milosrđa i sve dobrote, odredio si lijek našim grijesima: post, molitvu i djela ljubavi. Priznajemo da smo grešni. Savjest nas optužuje. Molimo te: iskazuj nam uvijek svoje milosrđe. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, po ovoj nam žrtvi oprosti grijehe i pomozi da i mi praštamo svojoj braći. Po Kristu.

Pričesna pjesma
I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdašce, gdje će položiti mlade svoje: a ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad Vojskama, Kralju moj i Bože moj. (Ps 84, 4-5)

Popričesna molitva 
Gospodine, već na zemlji nahranio si nas kruhom s neba i dao nam zalog onoga što još ne vidimo. Smjerno te molimo: što sada u otajstvu slavimo, nek se ostvari u punoj istini. Po Kristu.

Prvo čitanje Izl 3, 1-8a.13-15
‘Ja jesam’ posla me k vama.

Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. ­Go­neći tako stado po pustinji, dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se Gospodnji ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednoga grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. »Hajde da priđem, ­reče Mojsije, i promotrim taj veličanstveni prizor: zašto grm ne sagorijeva?« Kad Gospodin vidje gdje prilazi da razmotri, zovne ga iz grma: »Mojsije! Mojsije!« On se javi: Evo me!« A Go­spodin će mu: »Ne prilazi ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam, nastavi, Bog tvoga oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.« Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati. A Gospodin nastavi: »Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke ­njegove pa siđoh izbaviti ga iz šaka egipatskih i odvesti ga iz te zemlje u zemlju dobru i prostranu – zemlju kojom teče mlijeko i med: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca.« Nato Mojsije reče Bogu: »Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: ’Bog otaca vaših poslao me k vama’, i oni me zapitaju: ’Kako mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?« Bog reče Mojsiju: »Ja sam ­koji jesam!« I nastavi: »Ovako kaži Izraelcima: ’Ja jesam’ posla me k vama.« Još reče Bog Mojsiju: »Kaži Izraelcima ovako: ’Gospodin, Bog otaca vaših, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.’ To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 103, 1-4.6-8.11

Pripjev: Milosrdan je i milostiv Gospodin.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.

Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.

Drugo čitanje 1Kor 10, 1-6.10-12
Život naroda s Mojsijem u pustinji opisan je za opomenu nama.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Ne bih htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, i svi su isto duhovno jelo jeli, i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz ­duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Mt 4, 17
Obratite se, govori Gospodin, približilo se kraljevstvo Božje!

Evanđelje Lk 13, 1-9
Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se ­srušila kula u Siloamu i ­ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.« Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa ­reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’« Riječ Gospodnja. 

Homiletsko razmišljanje

Papa Franjo

Nedjelja, 24. ožujak 2019.

Spremno odgovoriti na Božje milosrđe

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove treće korizmene nedjelje (usp. Lk 13, 1-9) govori nam o Božjem milosrđu i obraćenju. Isus pripovijeda prispodobu o neplodnoj smokvi. Neki je čovjek zasadio smokvu u svojem vinogradu i s velikim pouzdanjem svakoga je ljeta išao tražiti plodove, no nije ih nalazio, jer je stablo bilo neplodno. Potaknut tim razočaranjem koje se već tri godine ponovilo, razmišljao je o tome da posiječe smokvu kako bi posadio drugu. Pozvao je stoga seljaka koji je radio u vinogradu i izrazio mu svoje nezadovoljstvo, naloživši mu da posiječe stablo kako ne bi nepotrebno iskorištavalo tlo. No vinogradar je zamolio vlasnika da bude strpljiv i zatražio ga još godinu dana odgode tijekom koje će se pažljivije i brižnije brinuti za smokvu, potičući njezinu plodnost. Ovo je prispodoba. Što predstavlja ova prispodoba? Što predstavljaju likovi iz ove prispodobe?

Gospodar predstavlja Boga Oca, vinogradar je slika Isusa, a smokva je simbol ravnodušnog i neplodnog čovječanstva. Isus zagovara ljudski rod kod Oca – i to čini uvijek – i moli ga da pričeka te mu dade još vremena kako bi u njemu mogli izniknuti plodovi ljubavi i pravde. Smokva koju gospodar u prispodobi želi iskorijeniti predstavlja neplodan život, nesposoban darivati i činiti dobro. Ona je simbol onoga koji živi za sebe, sit i miran, uljuljkan u svojoj udobnosti, nesposoban okrenuti pogled i srce onima koji su mu blizu i koji se nalaze u stanju patnje, siromaštva i nevolje.

Takvom se ponašanju sebičnosti i duhovne neplodnosti suprotstavlja velika ljubav vinogradara prema smokvi: nagovara gospodara da pričeka, strpljiv je, zna čekati, posvećuje joj svoje vrijeme i rad. Obećava svom gospodaru da će se posebno brinuti o tom nesretnom stablu.

Ta prispodoba o vinogradaru očituje Božje milosrđe koje nam daje vremena za obraćenje. Svi se mi trebamo obratiti i napredovati, a Božja nam strpljivost i milosrđe pomaže u tome. Unatoč neplodnosti koja ponekad obilježava naš život, Bog ima strpljenja te nam na putu dobra nudi mogućnost promjene i napredovanja. Međutim, odgoda koja je bila izmoljena i odobrena u očekivanju da stablo konačno donese plodove, također ukazuje na potrebu hitnosti obraćenja. Vinogradar kaže gospodaru: „Ostavi je još ove godine“ (Lk 13, 8). Mogućnost obraćenja nije neograničena, stoga je potrebno odmah je iskoristiti, inače bi mogla zauvijek biti izgubljena. U ovoj korizmi možemo razmišljati: što moram ja učiniti da bih se više približio Gospodinu, da bih se obratio i „odrezao“ stvari koje nisu dobre? „Ne, ne, čekat ću sljedeću korizmu“. Ali hoćeš li sljedeće korizme biti živ. Neka svaki od nas razmisli što mora učiniti pred tim Božjim milosrđem koje ga čeka i koje uvijek oprašta. Što moram učiniti? Možemo imati veliko povjerenje u Božje milosrđe, no ne smijemo ga zloupotrebljavati. Ne smijemo opravdavati duhovnu lijenost, nego povećati svoju zauzetost da spremno odgovorimo na to milosrđe iskrena srca.

U korizmenom nas vremenu Gospodin poziva na obraćenje. Svi moramo taj poziv doživjeti kao poticaj i izazov, ispravljajući nešto u svojem životu, u svojem načinu razmišljanja, djelovanja i odnosa prema drugima. Istodobno, moramo oponašati Božju strpljivost koji ima povjerenja u sposobnost svih ljudi da ponovo ustanu i nastave hod. Bog je Otac koji ne gasi slabi plamen, nego ga prati i brine se o onomu tko je slab kako bi ojačao i zajednici donio svoj doprinos ljubavi. Neka nam Blažena Djevica Marija pomogne da ove dane pripreme za Uskrs živimo kao vrijeme duhovne obnove i otvorenog povjerenja milosti i milosrđu Božjem.

………………..

Papa Benedikt XVI.

Nedjelja, 7. ožujka 2010.

Perspektiva obraćenja

Liturgija ove treće korizmene nedjelje stavlja pred nas temu obraćenja. U prvome čitanju, preuzetom iz Knjige izlaska, dok pase stado Mojsije vidi grm u plamenu koji ne izgara. Približava se da bi bolje vidio taj čudesni događaj i u tom času čuje glas koji ga zove po imenu te mu, pozvavši ga da si posvijesti svoju nedostojnost, zapovijeda da skine obuću s nogu, jer je ono mjesto sveto. "Ja sam Bog tvoga oca", kaže mu glas, "Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev." I nadodaje: "Ja sam koji jesam!" (Izl 3, 6a. 14). Bog se pokazuje na različite načine, i u životu svakoga od nas. No, da bismo mogli prepoznati njegovu prisutnost, potrebno je da mu se približimo svjesni svoje bijede i s dubokim poštovanjem. Inače sami sebe činimo nesposobnima za susret s njime i za ulazak s njime u zajedništvo. Kao što nam piše apostol Pavao, i taj je događaj zapisan da bi nas opomenuo. Podsjeća nas da se Bog ne objavljuje onima koji su utonuli u samodostatnost i lakomislenost, nego onome tko je siromašan i ponizan pred njim.

U odlomku današnjeg evanđelja Isusa pitaju o nekim žalosnim događajima: o ubojstvu, po Pilatovu nalogu, nekolicine Galilejaca u Hramu te o rušenju kule na prolaznike (usp. Lk 13, 1-5). Suočen s mogućnošću laganog zaključka da zlo treba smatrati posljedicom Božje kazne, Isus naviješta nevinost Boga koji je dobar i ne može željeti zlo te, poručivši kako se valja čuvati pomisli da su nesreće neposredni učinak osobnih grijeha na onoga tko ih počini, kaže: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!" (Lk 13, 2-3). Isus poziva na drukčije tumačenje tih događaja, i to tako da ih se stavi u perspektivu obraćenja. Naime nesreće, žalosni događaji ne smiju nas potaknuti na radoznalost ili na traženje mogućih krivaca, nego moraju biti prigode za promišljanje, za prevladavanje iluzije da možemo živjeti bez Boga te za pojačano nastojanje da, uz Gospodinovu pomoć, promijenimo život. Pred grijehom Bog se objavljuje kao onaj koji je prepun milosrđa i ne propušta pozvati grešnike da izbjegavaju zlo, da rastu u svojoj ljubavi te da konkretno pomažu bližnjemu u potrebi, kako bi živjeli u radosti milosti a ne da idu ususret vječnoj smrti. No, mogućnost obraćenja traži od nas da naučimo iščitavati životne događaje u svjetlu vjere, to jest pokretani svetim strahom Božjim. U prisutnosti patnje i žalosti, prava je mudrost u tome da dopustimo da nas dirne krhkost egzistencije te da ljudsku povijest čitamo očima Boga koji, želeći uvijek i isključivo dobro svojoj djeci, prema nedokučivom planu njegove ljubavi katkada dopušta da budu kušani patnjom kako bi ih priveo većem dobru.

Dragi prijatelji, molimo presvetu Mariju koja nas prati na korizmenom hodu, kako bi svakome kršćaninu pomogla vratiti se svim srcem Gospodinu. Neka ona podupre našu čvrstu odluku da se odreknemo zla te s vjerom prihvatimo Božju volju u svojemu životu.