Treća vazmena nedjelja kroz godinu C

tra 30 2022 Miriam

1. svibnja 2022.

Ulazna pjesma
Kliči Bogu sva zemljo, opjevaj slavu imena njegova, podaj mu hvalu dostojnu, aleluja. (Ps 66, 1-2)

Zborna molitva
Bože, nek se tvoj narod vazda raduje što si mu obnovio mladost duha. Vratio si mu dostojanstvo svojih sinova i kćeri: utvrdi ga u nadi da će uskrsnuti. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Primi, Gospodine, darove svoje raspjevane Crkve. Ti si uzrok tolikom veselju: daj da nam prijeđe u vječnu radost. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Isus reče svojim učenicima: »Hajde, doručkujte!« I uzme kruh i dade im, aleluja. (Usp. Iv 21, 12-13)

Popričesna molitva 
Pogledaj, Gospodine, svoj narod. Ti si ga obnovio otajstvima vječnoga života: daj mu da dostigne slavu neraspadljivosti u uskrsnuću tijela. Po Kristu.

Prvo čitanje Dj 5, 27b-32.40b-41
Svjedoci smo tih događanja mi i Duh Sveti.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Veliki svećenik zapita apostole: »Nismo li vam strogo zabranili učiti u to ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.« Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za začetnika i spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.« Tada zapovjede apostolima da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 30, 2.4-6.11.12a.13b

Pripjev: Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio.

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze, a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti! 

Drugo čitanje Otk 5, 11-14

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. Klicahu iza glasa: »Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!« I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru – sve na njima i u njima govori: »Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!« I četiri bića ponavljahu: »Amen!« A starješine padnu ničice i poklone se. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja
Uskrsnu Krist koji je sve stvorio i smilovao se ljudskom rodu. 

Evanđelje Iv 21, 1-14 (kraća verzija)
Isus istupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova uče­ni­cima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, ­Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane ­Galilejske, ­zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. ­Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu že­ravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Papa Franjo

Nedjelja, 10. travnja 2016.

Neprolazni sjaj uskrsnog svjetla

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnje Evanđelje govori o trećem ukazanju uskrslog Isusa učenicima na obali Galilejskog jezera, s opisom čudesnog ulova (Iv 21, 1-19). Zgoda je smještena u okvir svakodnevnog života učenikâ, koji su se vratili u svoj kraj i svom poslu ribara, nakon potresnih dana Gospodinove muke, smrti i uskrsnuća. Bilo im je teško razumjeti ono što se dogodilo. No, dok se činilo da je sve završeno, Isus ponovno "traži" svoje učenike. Ovaj put ih susreće na jezeru, gdje su proveli noć na lađama ne ulovivši ništa. Mreže su prazne, u stanovitom smislu, kao i bilanca njihova iskustva s Isusom: upoznali su ga, ostavila su sve da ga slijede, puni nade... a sada? Istina, vidjeli su ga uskrslog, ali su zatim pomislili: "Otišao je i ostavio nas… Bilo je to poput nekakvog sna…".

Ali u zoru Isus se pojavljuje na obali jezera; oni ga međutim nisu prepoznali (usp. r. 4). Tim, umornim i razočaranim, ribarima Gospodin kaže: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete" (r. 6). Učenici povjerovaše Isusu i ishod je bio nevjerojatno bogat ulov. U tome trenutku Ivan se obraća Petru i kaže: "Gospodin je!" (r. 7). Petar se odmah baca u vodu i pliva prema obali, prema Isusu. U tome uskliku: "Gospodin je!", sadržana je sva oduševljenost uskrsne vjere, pune radosti i divljenja, koja je u silnoj opreci s onom izgubljenošću, obeshrabrenošću, osjećajem nemoći koji su se nakupili u dušama učenika. Prisutnost uskrslog Isusa sve mijenja: tama je pobijeđena svjetlošću, uzaludan trud ponovno postaje plodan i obećavajući, osjećaj umora i napuštenosti prepušta mjesto novom poletu i sigurnosti da je on s nama.

Od tada, ti isti osjećaji oživljavaju Crkvu, zajednicu Uskrsloga. Ako se, površno gledajući, može činiti s vremena na vrijeme da su tama zla i umor svakodnevnog života nadjačali, Crkva zna sa sigurnošću da na onima koji slijede Gospodina Isusa već sada blista svjetlo Uskrsa koje neće minuti. Velika poruka ulijeva u srca vjernikâ duboku radost i nepobjedivu nadu. Krist je doista uskrsnuo! I danas po Crkvi i dalje odjekuje ovaj svečani navještaj: radost i nada i dalje se izlijevaju u srcima, licima, gestama i riječima. Svi su kršćani pozvani prenositi tu poruku uskrsnuća onima koje susrećemo, poglavito onima koji trpe, koji su sami, koji grcaju u bijedi, bolesnima, marginaliziranima. Svima donesimo tračak svjetlosti uskrslog Krista, znak njegove milosrdne moći.

Neka on, Gospodin, obnovi i u nama uskrsnu vjeru. Neka nas čini sve više svjesnima našeg poslanja u službi evanđelja i braće; neka nas ispuni svojim Svetim Duhom da, poduprti Marijinim zagovorom, sa čitavom Crkvom možemo naviještati veličinu njegov ljubavi i bogatstvo njegova milosrđa.

…………………

Vjera u Uskrsloga – izvor snage za kršćansko svjedočenje

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas ću se kratko zadržati na ulomku iz Djela apostolskih koji se čita u liturgiji ove treće vazmene nedjelje. U tom se tekstu prenosi kako se zahvaljujući prvom propovijedanju apostolâ Jeruzalemom pronijela vijest da je Isus, prema Pismima, uistinu uskrsnuo i da je Mesija kojeg su proroci naviještali. Veliki svećenici i glavari gradski nastojali su sasjeći u korijenu zajednicu vjernikâ u Krista te su naložili da se apostole baci u tamnicu, naredivši ovima da ne naučavaju više u njegovo ime. Ali Petar i Jedanaestorica odgovoriše: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa... Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja... I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju." (Dj 5, 29-32). Tada narediše da se apostole izbičuje i ponovno im zapovijediše da više ne govore u Isusovo ime. A oni odoše odande, kako piše u Svetom pismu, "radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime" (r. 41).

Pitam se: odakle su to prvi učenici crpili snagu za to svjedočenje? I ne samo to: koji je izvor njihove radosti i hrabrosti navještaja, usprkos preprekama i nasiljima? Ne zaboravimo da su apostoli bili obični ljudi, nisu bili pismoznanci, zakonoznanci, niti su pripadali svećeničkoj klasi. Kako su mogli, sa svojim ograničenostima i proganjani od vlasti, napuniti Jeruzalem svojim naukom (usp. Dj 5, 28)? Nema sumnje da samo prisutnost s njima Gospodina Uskrsloga i djelovanje Duha Svetoga mogu to objasniti. Gospodin koji je bio s njima i Duh koji ih je poticao na propovijedanje objašnjava tu čudesnu činjenicu. Njihova se vjera temeljila na jednom tako snažnom i osobnom iskustvu Krista umrloga i uskrsloga, da se nisu bojali nikoga i ničega, štoviše progone su smatrali čašću, jer su im oni omogućavali da idu Isusovim stopama i da mu budu slični, da daju svoje svjedočanstvo životom.

Ta povijest prve kršćanske zajednice kazuje nam nešto vrlo važno, što vrijedi za Crkvu svih vremena, i za nas: kada neka osoba doista poznaje Isusa Krista i vjeruje u Njega, doživljava njegovu prisutnost u životu i snagu njegova uskrsnuća, i naprosto mora prenositi drugima to iskustvo. I ako ta osoba nailazi na nerazumijevanja ili protivštine, ponaša se onako kako se ponašao Isus u svojoj muci: odgovara s ljubavlju i snagom istine.

Dok zajedno budemo molili molitvu Kraljice neba, molimo za pomoć Presvetu Mariju da Crkva u čitavom svijetu otvoreno i hrabro naviješta Gospodinovo uskrsnuće i daje za njega valjano svjedočanstvo znakovima bratske ljubavi. Bratska ljubav je najneposrednije svjedočanstvo koje mi možemo dati da je Isus s nama živ, da je Isus uskrsnuo. Molimo posebno za kršćane koji trpe progone; u ovome vremenu mnogo je kršćana koji trpe progone, veoma ih je mnogo, u mnogim zemljama: molimo za njih, s ljubavlju, iz našega srca. Neka osjete živu i utješnu prisutnost Gospodina Uskrsloga!