Ulazna pjesma
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! Pjevaj Gospodinu sva zemljo! Slava je i veličanstvo pred njim, sila i sjaj u svetištu njegovu. (Ps 96, 1.6)
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, pomiri nas sa sobom i primi ove darove: posveti ih snagom svoga Duha,
da nam budu na spasenje. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života. (Iv 8, 12)
Popričesna molitva
Svemogući Bože, ovom svetom gozbom dao si nam udio u svom božanskom životu: daj da u tom daru uživamo svu vječnost. Po Kristu.
Prvo čitanje Neh 8, 2-4a.5-6.8-10
Čitahu iz knjige Božjeg zakona i razlagahu da narod može razumjeti što se čita.
Čitanje Knjige Nehemijine
U one dane: Svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni razumjeti ga. I na trgu koji je pred Vodenim vratima čitao je knjigu od ranoga jutra do podneva, pred ljudima i ženama i svima koji su mogli razumjeti. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona.
Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Otvori knjigu naočigled svemu narodu jer je bio poviše od svega naroda, a kad ju je otvorio, sav narod ustade. Tada Ezra blagoslovi Gospodina, Boga velikoga, a sav narod podignutih ruku odgovori: »Amen! Amen!« Potom kleknu i poklone se pred Gospodinom, licem do zemlje. I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita. Potom namjesnik Nehemija, svećenik i književnik Ezra i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: »Ovo je dan posvećen Gospodinu, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!« Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona.
I još im reče Nehemija: »Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodinu. Ne žalostite se! Jer radost Gospodnja vaša je jakost.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 19, 8-10.15
Pripjev: Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život.
Savršen je Zakon Gospodnji – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči.
…………..
Prava je naredba Gospodnja – srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje.
…………..
Neokaljan strah Gospodnji – ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji – svi jednako pravedni.
…………
Riječi ti usta mojih omiljele
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.
Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj!
Drugo čitanje 1Kor 12, 12-30
Vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. Rekne li noga: »Nisam ruka, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? I rekne li uho: »Nisam oko, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. Kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? A ovako, mnogi udovi – jedno tijelo! Ne može oko reći ruci: »Ne trebam te«, ili pak glava nogama: »Ne trebam vas.« Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.
A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?
Riječ Gospodnja!
Pjesma prije evanđelja Lk 4, 18
Gospodin me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje.
Evanđelje Lk 1, 1-4; 4, 14-21
Danas se ispunilo ovo Pismo.
Početak svetog Evanđelja po Luki
Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: »Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.«
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.
On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
fra Ivan Dugandžić
Lukin izazov
U uvodu u svoje evanđelje Luka sam otkriva da on nije neposredan svjedok «događaja koji se ispuniše među nama», već da piše na temelju svjedočanstava onih koji su bili «očevici i sluge riječi» (Lk 1,1s). To znači da koristi izvore koje je «pomno ispitao» (1,3), a piše da Teofila i preko njega sve čitatelje svoga djela utvrdi u onom u čemu su poučeni (1,4). Znamo da je glavni od tih izvora bilo Markovo evanđelje koje je Luka obilato koristio. No tu se odmah javlja pitanje koje traži odgovor: ako je Luka poznavao Markovo evanđelje, zašto se odlučio sam pisati svoje? Odgovor može biti dvostruk: jer su se nakon nastanka Markova evanđelja u Pracrkvi pojavila nova pitanja na koja je trebalo dati odgovor, ali i zato što je Luka osjetio da je Isusova osoba i pojava ustvari neiscrpna, što se ne može o njoj reći sve jednom zauvijek.
Tako je ostalo do danas. O Isusu Kristu nisu napisana samo četiri evanđelja već bezbrojne knjige, a on i dalje trajno ostaje izazovna i neiscrpna tema kojom se bave i vjernici i nevjernici. Zašto? Zato što je u događajima koji su obilježili njegov život on uvijek veći od tih događaja, zato što je u njegovoj riječi koja je ljude oduševljavala neviđenom mudrošću on uvijek više od riječi, jer on sam je utjelovljena Riječ (usp. Iv 1,14). Isusa možemo nazvati najvećim čudotvorcem, najgenijalnijim učiteljem božanske mudrosti, najboljim poznavaocem ljudske duše, nenadmašivim čovjekoljupcem, ali time još uvijek nismo odgonetnuli tajnu njegove osobe. On je i svojim prvim svjedocima ostao nedokučiva tajna Božje prisutnosti među ljudima na koju se može do kraja odgovoriti samo vjerom.
Evanđelja nisu pokušaji da se napiše što cjelovitija biografija Isusa iz Nazareta, iako u njima ima puno biografskih elemenata. Polazeći od konkretnih događaja iz Isusova života i služeći se pripovijedanjem, evanđelisti žele navijestiti spasenje koje se dogodilo po njemu. U tom su povijesne činjenice itekako važne, ali evanđelisti žele prodrijeti iza činjenica i odgovoriti na jedino važno pitanje: tko je Isus Krist i što on znači za čovjeka? Tako je svaki od njih stvorio djelo u kojem trajno odzvanja pitanje koje je sam Isus u jednom trenutku postavio svojim učenicima: «Za koga me vi držite?» (Lk 9,20).
U znaku ispunjenja
Nakon evanđelja Isusova djetinjstva (Lk 1-2) i priprave njegova nastupa i djelovanja (3,1-4,13), Luka kao prvi Isusov nastup donosi scenu iz sinagoge u njegovu gradu Nazaretu, što je karakteristično za cijelo njegovo evanđelje. On nije za početak istaknuo neko moćno djelo koje će naglasiti Isusovo mesijansko poslanje, kao primjerice Marko (usp. Mk 1,21-28; Iv 2,1-11), već slušanje i tumačenje Božje riječi po proroku Izaiji: «Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje» (Lk 4,18-19 – usp. Iz 61,1).
Isusovom popratnom riječi: «Danas se ispunilo ovo Pismo» (4,21) skinut je veo tajne s prorokove riječi, a otada Isus nastupa kao Mesija koji djeluje snagom Duha. Prema Lukinu evanđelju, Duh Sveti je temelj Isusova života, kao što će u Djelima apostolskim biti temelj života njegove Crkve. Snagom Duha Isus ostvaruje svoje poslanje, posebice u zalaganju za siromašne, grešnike i sve potrebne Božjeg milosrđa. Kao čovjek, on nije veliki duh, kako kažemo za umne ljude, već čovjek Duha.
Ako pažljivo čitamo Lukin tekst, uvijek ćemo osjetiti blizinu i snagu te tajne i možda s Dostojevskim zaključiti: «Vjerujem da nema ništa ljepšega, dubljega, simpatičnijega, razumnijega i savršenijega od Isusa; kažem s ljubomorom da ne samo što nema već ne može ni biti. Želim reći još i više: Kad bi mi netko dokazao da Krist stoji izvan istine, i kad bi istina stvarno bila izvan Krista, tada bih ipak više volio biti uz Krista nego uz istinu».