Ulazna pjesma
Kliči Bogu sva zemljo, opjevaj slavu imena njegova, podaj mu hvalu dostojnu, aleluja. (Ps 66, 1-2)
Zborna molitva
Bože, nek se tvoj narod vazda raduje što si mu obnovio mladost duha. Vratio si mu dostojanstvo svojih sinova i kćeri: utvrdi ga u nadi da će uskrsnuti. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Primi, Gospodine, darove svoje raspjevane Crkve. Ti si uzrok tolikom veselju: daj da nam prijeđe u vječnu radost. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Isus reče svojim učenicima: »Hajde, doručkujte!« I uzme kruh i dade im, aleluja. (Usp. Iv 21, 12-13)
Popričesna molitva
Pogledaj, Gospodine, svoj narod. Ti si ga obnovio otajstvima vječnoga života:
daj mu da dostigne slavu neraspadljivosti u uskrsnuću tijela. Po Kristu.
Prvo čitanje Dj 5, 27b-32.40b-41
Svjedoci smo tih događanja mi i Duh Sveti.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane:
Veliki svećenik zapita apostole: „Nismo li vam strogo zabranili učiti u to ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.“ Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za začetnika i spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.«
Tada zapovjede apostolima da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 30, 2.4-6.11.12a.13b
Pripjev: Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio.
Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.
……………..
Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
…………….
Večer donese suze, a jutro klicanje.
Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!
Drugo čitanje Otk 5, 11-14
Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć i božanstvo.
Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. Klicahu iza glasa: »Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!« I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru – sve na njima i u njima govori: »Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!« I četiri bića ponavljahu: »Amen!« A starješine padnu ničice i poklone se.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja
Uskrsnu Krist koji je sve stvorio i smilovao se ljudskom rodu.
Evanđelje Iv 21, 1-14 (kraća verzija)
Isus istupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.
Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.
Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
fra Ivan Dugandžić
Rezignirani uzmak
Novozavjetna izvješća o ukazanjima Uskrsloga učenicima razlikuju se od evanđelja do evanđelja. Ta razlika je i u sadržaju, ali i u dužini prikaza. Da bi se razumjela njihova poruka, važno je znati da to nije precizno bilježenje i dokumentiranje onoga što se dogodilo s ciljem da ne bude zaboravljeno, već je to vjernički navještaj koji ima svoju prepoznatljivu poruku. Iza tih izvješća stoje ljudi koji su već povjerovali u Isusovo uskrsnuće i koji ga žele navijestiti drugima, kako bi i kod njih probudili istu vjeru. Zato je nemoguće točno odrediti što se prije, a što kasnije dogodilo u vremenu nakon Isusova uskrsnuća, niti rekonstruirati točan slijed događaja. Umjesto toga, svi evanđelisti koriste neke određene slike i simbole iz iskustva susreta s Uskrslim kako bi učvrstili vjeru svojih zajednica i poslanju koje su dobili od Isusa dali nov poticaj.
U tom pogledu vrlo je karakterističan kasniji dodatak Ivanova evanđelja koji se čita na 3. Vazmenu nedjelju, a koji vrlo plastično govori o ukazanju Uskrsloga na Tiberijadskome jezeru. U namjeri Šimuna Petra da «ide ribariti» i u riječi njegovih drugova «Idemo i mi s tobom» (Iv 21,3) krije se puno više od namjere da se osigura sutrašnji ručak i večera ili da se prikrati vrijeme. Ne smije se smetnuti s uma da to govore ljudi koje je Isus pozvao da ostave taj posao, jer ih on želi «učiniti ribarima ljudi» (Mk 1,17). Dakle, oni bi umjesto u ribarenju na Tiberijadskome jezeru morali biti na posve drugom poslu, morali bi naviještati Isusovo uskrsnuće. U njihovoj riječi treba gledati nesigurnost i rezignaciju što su zahvatili učenike nakon Isusove osude i smrti. Ta riječ zapravo znači povratak starom zanimanju, jer oni ne vide više smisla tom pozivu.
Kad je već svanulo…
Onom tko nikad u životu nije doživio neko veliko razočaranje i stajao pred bezizglednom životnom situacijom teško se je uživjeti u stanje učenika te noći o kojoj govori evanđelist. U svoje već odavno ostavljene lađe Isusovi učenici jamačno nisu sjeli s pitanjem kakav će biti ulov te noći, već s puno težim: je li sve što su kroz proteklo vrijeme proživjeli slijedeći Isusa bilo uzalud? Je li bilo pametno prije tri godine ostaviti taj posao i poći za čovjekom koji je na kraju razočarao njihova očekivanja? Nakon njegove smrti na križu, oni su na kraju slijepe ulice iz koje je jedini izlaz povratak starom zanimanju, ribarskom poslu.
Očito je da prva ukazanja Uskrsloga razočarane učenike nisu odmah vratila u život. Oni su očito morali proći još brojna iskustva nemoći daleko od njegove blizine, kako bi u uskrslom Gospodinu našli nov poticaj i smogli snagu za nastavak svoga poslanja. Iako je «već svanulo» (21,4), oni umorni i razočarani neuspješnim cjelonoćnim radom ne prepoznaju Uskrsloga koji im hita u pomoć, već u njemu vide tek neobičnog stranca, sve dok ga nisu prepoznali po znaku čudesnog ulova ribe i dok učenik kojeg je Isus posebno ljubio nije u ime svih povikao: «Gospodin je!» (21,7).
Cijela ova scena ima dalekosežno značenje ne samo za Petra i njegovu posebnu službu u Crkvi, već i za vjeru svakog Kristova vjernika. Toliko puta u životu smo doživjeli, ako ne razočaranje, ono barem zamor u svojoj vjeri. Malaksali smo i postali malodušni. A onda se dogodilo nešto neočekivano što je i za nas značilo početak novoga dana. I na našem životnom putu pojavio se uskrsli Gospodin u nekom posve neočekivanom i iznenađujućem obliku. Možda u nenadanom susretu s nekim dobrim čovjekom koji nam je vratio vjeru u život ili pak u nekom događaju koji nam je donio ohrabrenje i poticaj. Možda nam je trebalo vremena da prepoznamo njegovu blizinu u svemu tome, ali onda smo shvatili da daleko od njega nema rješenja za naš život, da i mi svoje mreže možemo napuniti samo ako smo poslušni njegovoj riječi, i onda kada sve govori protiv toga.