6. studenoga 2022.
Ulazna pjesma
Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome, Gospodine. (Ps 88, 3)
Zborna molitva
Svemogući milosrdni Bože, ukloni sve protivštine duha i tijela da ti služimo slobodna i radosna srca. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, obazri se na ovu pomirnu žrtvu. Daj da pobožnošću i ljubavlju postignemo što slavimo u otajstvu muke tvoga Sina, Isusa Krista. Koji živi.
Pričesna pjesma
Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora; na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. (Ps 23, 1-2)
Popričesna molitva
Zahvaljujemo ti, Gospodine, za svete darove po kojima smo primili nebesku snagu. Molimo te, prožmi nas svojim Duhom, da budemo iskreni i postojani. Po Kristu.
Prvo čitanje 2Mak 7,1-2.9-14
Čitanje Druge knjige o Makabejcima
U one dane: uhvatiše sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. Jedan od njih progovori u njihovo ime: »Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!« Drugi izdišući reče: »Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni.« Poslije njega mučili su trećega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke. Junački reče: »Od neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da ću ih od njega natrag dobiti.« I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladića koji je prezirao muke. Kad je taj preminuo, podvrgli su četvrtoga istim mukama. Prije nego što je izdahnuo, reče ovo: »Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti – za tebe nema uskrsnuća na život!« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 17,1.5-6.8b.15
Pripjev: Kad se probudim, Gospodine, naužit ću se pojave tvoje.
Počuj, Gospodine pravedni,
i vapaj mi poslušaj,
usliši molitvu iz usta iskrenih!
Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze,
ne zasta mi noga na putima tvojim.
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišiti:
prikloni mi uho i čuj riječi moje.
Sakrij me u sjenu krila svojih
a ja ću u pravdi gledati lice tvoje
i kad se probudim,
naužiti se pojave tvoje.
Drugo čitanje 2Sol 2,16 – 3,5
Utvrdio vas Gospodin u svakom dobrom djelu i riječi.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Sam Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi! Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere! Ali, vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga. A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vršite i da ćete vršiti ono što vam zapovijedamo. A Gospodin neka upravi srca vaša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Otk 1,5a.6b
Isus Krist je Prvorođenac od mrtvih: njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!
Evanđelje Lk 20,27-38
Bog nije Bog mrtvih, nego živih.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Pristupe neki od saduceja koji niječu uskrsnuće i upitaše Isusa: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.« Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.« »A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 10. studeni 2019.
Nema života tamo gdje je egoizam
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnji evanđeoski odlomak (usp. Lk 20, 27-38) nudi nam predivno Isusovo učenje o uskrsnuću mrtvih. Isusu pristupaju neki saduceji koji nisu vjerovali u uskrsnuće i zato ga provociraju podmuklim pitanjem: čija će o uskrsnuću biti žena koja je imala za muževe sedmoricu braće koji su umrli jedan za drugim? Isus ne upada u zamku i odgovara da uskrsli u zagrobnom životu „niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća“ (rr. 35-36). Tako Isus odgovara.
Tim odgovorom Isus prije svega poziva svoje sugovornike – a i nas – da misle na to kako ova zemaljska dimenzija u kojoj sada živimo nije jedina dimenzija, nego postoji druga, nepodložna smrti, u kojoj će se potpuno očitovati da smo djeca Božja. Slušati ovu jednostavnu i jasnu Isusovu riječ o životu poslije smrti daje veliku utjehu i nadu, a to nam je silno potrebno posebno u naše vrijeme, toliko bogato poznavanjem svemira, ali tako siromašno mudrošću o vječnome životu.
Ta jasna Isusova sigurnost o uskrsnuću u potpunosti se temelji na vjernosti Boga koji je Bog života. Zapravo iza pitanja saduceja krije se jedno dublje pitanje: ne samo čija će biti žena koja je bila udovicom sedmorici muževa, nego čiji će biti njezin život. Sumnja je to koja muči ljude svih vremena, pa i nas: što će nakon ovog zemaljskog hodočašća biti od našega života? Hoće li pripasti ništavilu, smrti?
Isus odgovara da život pripada Bogu, koji nas ljubi i veoma se brine o nama, do te mjere da je povezao svoje ime s našim: on je „Bog Abrahamov, Bogom Izakov i Bog Jakovljev. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive“ (rr. 37-38).
Život postoji tamo gdje postoji povezanost, zajedništvo, bratstvo i taj je život jači od smrti kad se temelji na istinskim odnosima i vezama vjernosti. Naprotiv, nema života tamo gdje postoji umišljenost da je dosta pripadati samom sebi i živjeti kao otok: u tim stavovima prevladava smrt. To je egoizam. Ako živim za sebe, u svome srcu sijem smrt.
Neka nam Djevica Marija pomogne živjeti svaki dan u perspektivi onoga što govorimo u posljednjem dijelu Vjerovanja: „Iščekujem uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka“. Iščekivati vječni život.
……………………
Nedjelja, 6. studeni 2016.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Nekoliko dana nakon svetkovine Svih svetih i Spomena svih vjernih mrtvih, liturgija ove nedjelje poziva nas ponovno razmišljati o tajni uskrsnuća mrtvih. Evanđelje (usp. Lk 20, 27-38) predstavlja Isusa koji se našao oči u oči s nekim saducejima, koji nisu vjerovali u uskrsnuće i koji su odnos s Bogom poimali isključivo u okviru zemaljskih zbiljnosti. Da bi ismijali ideju uskrsnuća i doveli Isusa u nepriliku, predstavljaju mu jedan paradoksalan i apsurdan primjer: neka žena je imala sedam muževa, sva sedmorica braća, koji su umrli jedan za drugim. Evo dakle zlobnog pitanja upućena Isusu: čija će dakle ta žena biti o uskrsnuću (r 33)?
Isus ne upada u zamku i potvrđuje istinu o uskrsnuću, objašnjavajući da će se život poslije smrti razlikovati od zemaljskog. On stavlja do znanja svojim sugovornicima da nije moguće kategorije ovoga svijeta primjenjivati na onostrane zbilje koje nadilaze ono što vidimo na ovome životu. On naime kaže: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju" (rr. 34-34). Tim riječima Isus želi objasniti da na ovome svijetu živimo privremene stvarnosti, koje imaju svoj svršetak. Međutim, na drugome svijetu, nakon uskrsnuća, smrti više neće biti i živjet ćemo sve, pa i ljudske odnose, na božanskoj razini, na preobražen način. I sam brak, kao znak i sredstvo Božje ljubavi na ovome svijetu, zasjat će preobražen u punom svjetlu u slavom ovjenčanom općinstvu svetih u raju.
"Sinovi neba i uskrsnuća" nisu samo malobrojni privilegirani, nego svi muškarci i sve žene, jer spasenje koje donosi Isus upravljeno je svakom od nas. Život onih koji su uskrsli bit će sličan onom kojim žive anđeli (usp. r. 36), to jest potpuno uronjen u Božje svjetlo i sav posvećen veličanju Njega, u vječnosti ispunjenom radošću i mirom. Ali tu treba biti na oprezu! Uskrsnuti ne znači tek ustati na novi život poslije smrti, uskrsnuće je novi oblik života koji već sada možemo iskusiti; to je pobjeda nad ništavilom koju možemo unaprijed iskusiti. Uskrsnuće je temelj vjere i kršćanske nade! Bez povezanosti s rajem i vječnim životom, kršćanstvo bi se svelo na običnu etiku i životnu filozofiju. Međutim, poruka kršćanske vjere dolazi s neba, Bog ju je objavio i nadilazi ovaj svijet. Vjera u uskrsnuće od središnjeg je značaja, kako naša djela ne bi bila prolazna i cilj sebi samima, već da postanu sjeme određeno da proklija u Božjem vrtu i dadne plodove vječnoga života.
Neka nas Djevica Marija, kraljice neba i zemlje, učvrsti u nadi uskrsnuća i pomogne nam da riječi koje nam je Njezin Sin posijao u srce urode dobrim djelima.